Vehid Jahić: KAKO ZATAŠKATI I NASTAVITI KRIMINAL!?

Izdvajamo

• Znači, nakon formiranja vlasti, postoje realni izgledi da se ništa ne promijeni, osim realizacije „vertikalne vlasti“, koja će omogućiti bržu, efikasniju i temeljitiju korupciju, kriminal, nepotizam, povećanje nezaposlenosti i opće bijede. Naravno, sve zavisi od pohlepe „vlasnika fotelja“. Iliti, „more bit“ opravdanog gnjeva građana, koje gramzivi vlastodršci odavno tiranski „dave“. Mnogi indikatori ukazuju da je ključno pitanje u pregovorima o formiranju vlasti – kako zataškati i nastaviti kriminal!? Građani čekaju rješenje, a mnoge izdaje strpljene!

Povezani članci

• Miris lipe, ljiljana, kupusa i opet lipe
• Umberto Galimberti: Ludilo kao ljudsko stanje
• Blago Dylanu s takvim tužiteljima!
• Pobijedila je globalizacija manipulacije
• Božica Jelušić: LEPTIRI U OLUJI
• Semir Mujkić: Nagrađen je naš naporan rad

Zašto kasni konstituiranje i kuda plovi BH vlast?

Piše: Vehid Jahić  

Konstituiranje vlasti na državnom i federalnom nivou BiH kasni već mjesecima. Svjedoci smo političke trakavice, nelogične za demokratska društva. U analizi uzroka, logično je krenuti od programskih opredjeljenja vladajućih stranaka. Ona su civilizacijska – sa puno „brige“ za demokratiju, prosperitet BiH, pravnu državu i društvo, te borbu protiv korupcije i kriminala.

S obzirom na stanje u BiH i programe, vladajuće stranke u F BiH bi još u novembru konstituirale vlast. Ali, programi su samo „lijepak“ za birače i „fasada“ za međunarodnu zajednicu. U suštini,vladajuće stranke se, prema građanima, ponašaju poput zavjereničkih grupa, čiji je temeljni cilj – pljačka vlastitih naroda i građana!? To potvrđuje mnoštvo indikatora, a u ovom tekstu biće analizirana dva – trakvica oko formiranja vlasti, te tzv. platforma o formiranju iste, što je svojevrstan „odgovor“ vladajućih oligarhija na tzv. Britansko-njemačku inicijativu, koja je postala „domaća zadaća“ BH vlasti, po zahtjevu EU.

Kako de facto funkcionira naša vlast?

Dosadašnje ucjene radi formiranja vlasti, na prostoru F BiH, su borba vladajućih oligarhija za fotelje radi feudalizacije javnih dobara. To je jasno i laicima. Po ustavno-zakonskim parametrima, izvršnu vlast instalira zakonodavna. Ali, u pregovorima su parlamenti apsolutno isključeni. Pregovore ne vode ni tijela vladajućih stranaka, već isključivo vođe oligarhija. To čine na zatvorenim sesijama, skriveni od javnosti. Sa njihovih sesija do javnosti dopiru samo šture informacije o raspodjeli fotelja (feuda). Kao da im je to očevina. O formiranju vlasti – koja bi rješavala sijaset teških problema BiH – ni riječi. Istina ponešto se o tome čuje od Željka Komšića, lidera DF-a, ali „kolo vode“ Bakir Izetbegović i Dragan Čović. Oni u svojim rukama drže sve konce (fotelje o.a.). Ponekad i ponešto o „obračunima za fotelje“ kažu i njihovi stranački „posilni“, ali poput poštara, javnosti prenose ili ponavljaju, samo poruke stranačkih „bosova“. To je indikator da u vladajućim strankama o svemu isključivo odlučuju vođe. Unutar stranaka nema dijaloga, tu vlada militaristička logika, gdje su intelektualni kaplari alfa i omega.

Takve stranke nisu ustrojene, niti spremne da grade demokratsku državu i društvo. U njima je neprestana borba za pozicije. Stranački „bosovi“ uvećavaju autoritet, ako „posilnim“ omoguće više komandnih mjesta (fotelja). Iz, ili sa fotelja „posilni“ – uz amanet „bosova“ – vrše raspodjelu javnih dobara, prevashodno budžeta, ali presudno utiču i na finansijske, privatizacijske, carinske, porezne i tgovinske aranžmane, te na pozicije u pravosuđu, policiji, školstvu, zdravstvu… Što vladajuće stranačke vođe odluče, to stranački „titromudi“, poput kmetova bespogovorno provode. Javna je tajna da stranke, pogotovo vladajuće, funkcioniraju po šemi zapovijedi lidera i raporta podređenih. S obzirom na to, iako smo formalno parlamentarna država, parlamenti ne odlučuju, već samo bespogovorno provode naloge vođa. Glasnjem u parlamentu mediokriteti daju legalitet volji vođa. Demokratija, partokratija, nacionalizam, fašizam, nije važno… Glasa se kako traži vođa. U tome je jedan od ključnih uzroka za učvršćivanje kriminalne i neodgovorne izvršne vlasti, nad kojom – kako praksa pokazuje – nema nikakve kontrole.To traje od prvih višestranačkih izbora, ali tajkunizirane oligarhije i oligarsi smišljaju nove urote i manipulacije na derogiranju ustavno-pravnog poretka.

Pregovori za formiranje vlasti su u suštini obračuni za ministarske fotelje. Politički i logički konfliktne vođe su poput jarčeva na brvnu. U javnosti vlada dojam da su ministarstva finansija kamen spoticanja, jer se izgleda tamo krije najviše podataka o kriminalu stranačkih mafija. Bitka za pomenuto ministarstvo se čini presudnom za prikrivanja dosadašnjeg kriminala i korupcije. Ima se dojam da su u pregovorima o formiranju vlasti, nekima najvažnije da dobiju resore preko kojih će moći opstruirati pokrenute istrage o ogromnom kriminalu i korupciji. Ali, „jarčevi“ razmišljaju i futuristički. Ovaj put su se dogovorili da formiraju tzv. vertikalnu strukturu vlasti, ali ne radi kontrole i nadređenosti, već stranačkih feuda. Po tom – naspram građana – zavjereničkom dogovoru, svaki ministar će dobiti koncesiju da u „svom“ resoru dobije pravo na postavljanje „vođinih“ kadrova na sva ključna mjesta, do šefa portira u resornim strukturama. To je, s obzirom na partokratski sistem vladanja, skoro apsolutna suspenzija javne kontrole. Drugim riječima, za korupciju i kriminal, biće otvoreni i „zidovi“, a ne samo vrata. O tome će se brinuti stranački „kmetovi“, koje će na „skamlije“ postavljati oligarhijske vođe i ministri. Vertikalna ovlašćenja će svakog ministara učiniti apsolutnim vladarom nad parcijalnim državnim segmentima. Za vlastodržačke hirove odgovaraće samo stranačkom bosu. Tako će biti stvoren savršen ambijent za dodatno bujanje korupcije, kriminala, nepotizma i u suštini političkih tokova i odnosa koji vode devastaciji države i društva, žešćoj nego do sada. To je novo ekonomsko klizište BiH i njenog budžeta.

Osim otvaranja novog „klizišta“, „vertikalna politika“ će stranačkim vođama omogućiti da opstruiraju i u nedogled razvlače eventualne pravosudne procese protiv već otkrivenih afera, poput slučaja „Kemal Čaušević“. U svom iskazu Čaušević je detaljno objasnio kako su mafiokratske vladajuće mafije i njihovi oligarsi „očerupali“ preduzeća, potom ih jeftino prodali svojim suradnicima, a zatim ih opet – po nalozima stranačkih vođa – skupo iznajmljivali ili prodavali državnim strukturama, u kojima oni „pale i žare“. Iskaz je i štivo o carinskom i poreznom kriminalu, te ulozi stranačkih lopova u svemu tome. Nažalost, pravosuđe u BiH ovakvo kakvo jeste, još ne procesuira glavne „baje“, ili ih na razne načine amnestira. Neki od njih vode glavnu ili savjetodavnu riječ u pregovorima o raspodjeli fotelja na nivou BiH i F BiH. Mnogim građanima se čini kako bi bilo logičnije da „baje“ imaju posla sa tužiocima u istražnim, ili sa sudijama u sudskim procesima, a ne da pregovaraju o formiranju vlasti.

Funkcioniranje vlasti u RS-u je identično, ili skoro isto. Ali, tamo SNSD,odnosno Milorad Dodik, ima apsolutni „grunt“ nad svim entitetskim foteljama, odnosima i procesima. On odavno u svom feudu ima „vertikalnu vlast“. Nakon ovih izbora zadržao je te prerogative uz „dva papka“, ali sa stanovišta parlamentarne manipulacije, to je legalno. O legitimnosti vlasti u BiH, niko i ne postavlja pitanja, osim ponekad vlastodršci, kada im to ide u prilog. Ali, oni gaze legitimitet na svakom koraku i na svim prostorima. Primjer konstitutivnosti. Već i vrapci znaju da su konstitutivni samo pojedinci koji su u vladajućim strankama, dok su nestranački Bošnjaci, Srbi i Hrvati, uglavnom „ostali“. To je logika partokratske države i društva.

Vlast u BiH ne obmanjuje samo građane, već i EU. Sve stranačke vođe – Izetbegović, Dodik, Čović, Ivanić, Bosić i mnogi drugi, te „kmetovi“ u parlamentarnim tijelima, prihvatili su „naloge“ EU za reforme u postizbornom periodu. U tim nalozima, na prvom mjestu su ekonomsko-socijalne reforme. U postizbornoj platformi na prvom mjestu su ustavne reforme, a ekonomsko – socijalne na četvrtom. S obzirom na dosadašnja ponašanja naciokratskih oligarhija, postoji opravdana bojazan da se o ustavnom preustroju, navodno – zbog interesa naroda koje „tlače“ vođe – neće moći dogovoriti. Ekonomske reforme kao četvrta stavka platforme, neće doći na red prije nego što usaglase prvu. Znači, nakon formiranja vlasti, postoje realni izgledi da se ništa ne promijeni, osim realizacije „vertikalne vlasti“, koja će omogućiti bržu, efikasniju i temeljitiju korupciju, kriminal, nepotizam, povećanje nezaposlenosti i opće bijede. Naravno, sve zavisi od pohlepe „vlasnika fotelja“. Iliti, „more bit“ opravdanog gnjeva građana, koje gramzivi vlastodršci odavno tiranski „dave“. Mnogi indikatori ukazuju da je ključno pitanje u pregovorima o formiranju vlasti – kako zataškati i nastaviti kriminal!? Građani čekaju rješenje, a mnoge izdaje strpljene!