Viktor Ivančić: Da je slikar, tehnika bi bila prepoznatljiva – hulje na platnu

Izdvajamo

• Bavio se desakralizacijom svakodnevice, drugim riječima bio je slobodan čovjek. Da je slikar, tehnika bi bila prepoznatljiva - hulje na platnu. Njegov gubitak je nenadoknadiv.

Povezani članci

• Tomislav Marković: Zašto obični ljudi obožavaju ratne zločince
• Pismo tek rođenoj deci
• Nedžad Bašić: Novo lice globalnog terorizma
• Rasprdicevska politika Hrvata
• Zlatne devedesete
• Ideologija ili mišljenje

Foto: Index.hr

Govor Viktora Ivančića na komemoraciji Vladimiru Matijaniću:

Postoje novinari koji su to po svome pozivu, po svom poslanju, zanatu, postoje oni koji žive novinarstvo.

Takav je Vlado bio, među najrjeđima, među zadnjima preostalima. Bio je novinar svake sekunde svog vremena, svakim dijelom svog bića, svakim završetkom svojih nerava.

Pred kakvim god iskušenjem da se našao, Vlado nikad nije iznevjerio svoj poziv da bi zadržao svoj posao. Jer to je ultimatum koji se danas pred novinare najčešće stavlja – “Izdajte svoj poziv da biste se bavili svojim poslom.” I najveći broj njih poslušno pristaje na tu ucjenu. Za Vladu bi takva izdaja bila ravna suicidu.

Novinar si ponajprije onda, čak jedino onda, kada si nepomirljivo sukobljen s usvojenim normama. Vlado je bio kolekcionar ideala koji više nisu u modi.

Najbolji novinar, bogomdani talent, ali i moral

Bio je bez premca najbolji novinar svoje generacije, imao je blistavu inteligenciju, nevjerojatnu intuiciju, stravično brzu misao i bogomdani spisateljski talent. Ali izvan svega moralnu konstituciju koja taj talent nije zarobila, nego ga je oslobodila. Jer talent bez morala – to je ipak luk i voda. Bio je veličanstveni plivač protiv struje.

Uvijek sam bio i ponosan i ponizan pred takvim Vladinim intelektualnim odmetništvom. Pred tom demodiranošću, pred tom odanošću vrijednostima koje su danas bagatelizirane i odbačene. Pred njegovim upornim otporom tekućem duhu vremena.

Kronična alergija na nacionalizam

Popisu njegovih dijagnoza treba dodati – “kronična alergija na nacionalizam”. Vlado nije bio podložan apstraktnim autoritetima poput države i nacije, nisu ga impresionirale zastave, budnice i čitav kič. Ostavio je iza sebe lijepi krš načinjen od srušenih spomenika, zdrobljenih svetinja i pokopanih mitova. Vlado nije bio podložan apstraktnim autoritetima poput države i nacije… prezirao je mentalitet čopora.

Bavio se desakralizacijom svakodnevice, drugim riječima bio je slobodan čovjek. Da je slikar, tehnika bi bila prepoznatljiva – hulje na platnu. Njegov gubitak je nenadoknadiv.

Vlado je cijeli svoj vijek pisao o bešćutnom sistemu. I na kraju ga je on poslao u smrt. Tonski zapis, snimak bezuspješnih pokušaja da se dokopa bolnice je istraživačko novinarstvo kakvo nikad nitko nije napravio. Bio je novinar do zadnjeg daha.

Zbogom, dragi prijatelju. Počivao u miru ljudskom.

Index.hr