VIŠE ISTORIJE SA VIŠKOM IDIOTA

Dino Mustafić
Autor 22.11.2016. u 09:50

VIŠE ISTORIJE SA VIŠKOM IDIOTA

Pompezna proslava civilizacijske sramote zvana HZHB-a, samo je nastavak rehabilitacije politike 90-ih koje su svim narodima donjele zlo i razaranje, progone i ubijanja. Ovdje se ne radi samo o HDZ-u i političkom konceptu jedne etnonacionalne partije, već o svakodnevnoj proizvodnji mržnje sa kojom se dalje kontaminiraju građani smrtonosnim bacilom koji se zove fašizam.

Piše: Dino  Mustafić

U dijelu BiH sa većinskim hrvatskim stanovništvom, uglavnom u Hercegovini, obilježena je 25. godišnjica nastanka takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Ustrojena kao državno-pravni aranžman, sa svojom vladom i drugim organima upravljanja, zamišljena je kao politička i vojna zaštita hrvatskog nacionalnog interesa u BiH. Istorijske činjenice i prvostepena presuda Haškog tribunala za ratne zločine u slučaju Prlić i ostali, nedvojbeno potvrđuju da je stvaranje HZHB-a bilo u funkciji dugoročnog razbijanja države BiH. Dretelj, Heliodrom, Ahmići, Stupni Do kod Vareša samo su neka od mjesta u kojima su pripadnici HVO-a kao vojne formacije ove paradržavne tvorevine počinili zločin nad nehrvatskim stanovništvom. Tome treba dodati i rušenje Starog mosta u Mostaru, manastira Žitomislići i drugih kulturno-istorijskih spomenika kao viševjekovne realnosti zajedničkog života. Međutim, pompezna proslava civilizacijske sramote zvana HZHB-a, samo je nastavak rehabilitacije politike 90-ih koje su svim narodima donijele zlo i razaranje, progone i ubijanja. Ovdje se ne radi samo o HDZ-u i političkom konceptu jedne etnonacionalne partije, već o svakodnevnoj proizvodnji mržnje sa kojom se dalje kontaminiraju građani smrtonosnim bacilom koji se zove fašizam. Lamentima nad ratnom sudbinom HZHB-a Bože Ljubića, falsifikujući činjenice priključili su se Čović i Zubak, ne spominjući da je takva ratna politika predvođena Matom Bobanom prepolovila Hrvate u BiH. Individualno i kolektivno osvješćivanje o moralnom i istorijskom posrnuću politike 90-ih nije ni na vidiku, jer bi tako katarzično suočavanje sa prošlosti značilo odlazak etnonacionalnih partija na đubrište istorije gdje im je i mjesto. Zna to dobro i novi predsjednik SDS-a Govedarica, pa u intervjuu srbijanskom “Nedeljniku” proglašava “oca” stranke, presuđenog ratnog zločinca Karadžića, kao jednog od najznačajnijih srpskih političara 20 vijeka. Nacionalisti u BiH ne ispuštaju vlast iz ruku 25 godina, baštine svoje zločince koji im pomažu da gaje osjećaj mržnje i srdžbe, majstorski manipuliraju činjenicama, stvaraju društvo duhovne ograničenosti u kojem je laganje model političkog ponašanja. Njihovo pozivanje na opstanak i ugroženost nacije stvaranje je poznatog straha od drugog, kako bi se postigao jedini politički cilj- da se što više ukrade i ne ispusti pozicija društvene moći. Suviše je toga sinhronizirano i očigledno da se ne bi vidio interni politički dogovor vladajućeg establišmenta kako svako treba da kontroliše “svoje” na svom parčetu zemlje, gdje drugi i drugačiji nema šanse da preživi, ako već nije otjeran u ratu 90-ih. Od tog ratnog zadatka se i danas nije odustalo u trenutnoj harmoniji srpskohrvatskih odnosa u BiH kroz secesionističku politiku vladajućeg SNSD-a i  segregacijsku HDZ-a, dok se “državotvorna” SDA bavi svojim talovima, čiji visoki dužnosnici indikativno šute na zvaničnu proslavu paradržavne tvorevine svojih koalicionih partnera. Možda je Izetbegoviću i bolje da šuti jer njegovi sastanci sa Čovićem liče na dogovorenu igru “gluhih telefona” kojoj samo naivni mogu vjerovati da se ne kreću u smjeru tri državotvorna nacionalna entiteta kao spasonosnom okviru za BiH. Nakon njihovih sastanaka uvijek se nešto pojašnjava ili demantuje ono što je već izrečeno i dogovoreno.

Zato posebno izražavam divljenje građanskoj hrabrosti mostarske novinarke Štefice Galić, u namjeri da istraži ko stoji iza neovlašteno postavljenih zastava povodom “historijskog obilježavanja” HZHB-a. Suočila se sa institucionalnim i kontinuiranim sistemskim nasiljem u Mostaru. Njena etička akcija je univerzalni čin odbrane slobode koji obuhvata sve ljude u BiH. Naš pravi identitet ne određuje nacionalnost, vjera, jezik, porijeklo  i sve ono što ljude međusobno razlikuje, već duhovne i civilizacijske vrijednosti koje oblikuju ljudsko dostojanstvo. Nismo naučili ove lekcije iz naše bliske prošlosti i zato politički demagozi svojim foskulama i intelektualnom prazninom šire svoj uticaj i proširuju moć u nesretnoj državi koja ne vidi evropsku perspektivu, već se vraća u svoju prošlost. “Balkan proizvodi više istorije nego što je može potrošiti” reče Churchill. Šta ćemo kada imamo višak idiota koji je proizvode?

Tekst uz dozvolu autora prenosimo iz Oslobođenja

Dino Mustafić
Autor 22.11.2016. u 09:50

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija