Viza za pakao

Autor/ica 👤tačno.net 8.5.2016. u 17:27

Izdvajamo

Duša moje duše, moj Mostar već desetljećima tavori u smetljištu loših privatizacija a bio je nekada bogat grad i zapošljavao desetine hiljada ljudi......

Povezani članci

Foto: arhiva

Occasio facit furem / Prilika čini lopova

Ova Agencija i ova Vlada teroriziraju sopstvene građane bez trunke odgovornosti, stida i srama zbog onoga što su uradili. Zato se vratimao na početak ove priče, ustanovimo ko su to zaista teroristi i pred kojim i čijim zakonima će odgovarati za svo zlo koje su počinili građanima Mostara, jer pred ovdašnjim sudovima i sudijama sigurno neće??? Jedino mjesto gdje mogu biti prozvani i osuđeni je SUD JAVNOSTI. Vrijeme je da Mostar sa dijasporom izađe na izbore!

Piše: Ena Šarić

Ovih mjeseci učestala su raznorazna hapšenja, za privredni kiminal, za neplaćanje poreza, ratne grijeha, sitne krađe i sl. Posljednja među njima je ova tuzlanska u kojoj je tužiteljstvo Kantona pokrenulo optužnicu za lošu privatizaciju tuzlanske fabrike? A ja se godinama pitam, a sada i sve češće, i hoću da vičem k’o da me deru, hoću da se derem na sav glas….hoću da pitam, hoće li iko ikada odgovarati za sve one propale privatizacije, fabrike i gigante, prodane za jednu KM, bjelosvjetskim hoštaplerima, uništene ljudske živote, razbijene porodice i društvo ogrezlo u materijalnoj i duhovnooj bijedi….. Prije par mjeseci su prošle dvije godine od opravdanog gnjeva bh građana, napose Mostaraca, nezadovoljnih stanjem u gradu i državi. Danas nakon 2 g. od vremena u kojem su demonstranti nazvani teroristima i suđeni za terorizam, danas kada vidimo i znamo da bh vlasti ne dodiruju od gladi umirući građani, da im ne pada na ono malo pameti u glavi, da ljudima koji glasaju za njih, treba pomoći jer nisu radnici sami sebi oduzeli posao, nego da su radna mjesta nestala u bezskrupuloznim privatizacijama, dokapitalizacijama i svim liberalno kapitalističkim mahinacijama, za derogiranje države, građana, radnika kojima su uništili radna mjesta, zdravlje pa i krov nad glavom. Sada bi već svima trebalo biti kristalno jasno da se ova vlast ne brine za svoje građane i da joj to nikad nije bila namjera. Nacionalistička država i nacionalističke države koje prizivaju, najblaže rečeno pljunula je u lica svojih građana koji tako savjesno glasaju za svoje vladare a zauzvrat dobijaju nepoštovanje i fašizaciju, radnih, ljudskih i građanskih prava. Ralje kapitalizma široko su zinule da progutaju posljednje ostatke materijalnog i prirodnog bogatstva BiH. Da se država ne brine za svoje građane, svima nam je jasno, ali i svima je jasno da se svaki bunt i dizanje glave, teško plaća, gubitkom posla, zatvorom, prebijanjem i demonstarcijom sile i na kraju proglašavanjem demonstranata teroristima. Zato su se prevareni i operušani građani pokrili ušima, više se ne bune, ne vide, ne čuju, ne gledaju, životare, i sretni su da ako bar jedan član familije radi ili ima penziju, pa šute i govore: “Šuti, vidiš, može i gore“. Dakle, javnog mnijenja nemamo, samo poneki usamljeni glasić koji država svojski ignoriše, …… i ne samo to nego i godinama uspješno prikriva one koji su krivi za to, uz uobičajeni „nedostatak dokaza“ koji su očiti i dokazani svima osim vladajućim nacionalistima, njihovim tužiteljstvima i sudovima.

Duša moje duše, moj Mostar već desetljećima tavori u smetljištu loših privatizacija a bio je nekada bogat grad i zapošljavao desetine hiljada ljudi……

Kantonalna Agencija za privatizaciju koja je odmah iza rata svoj Ured instalirala u hotel Eri… pored kancelarija OHR… sad vjerujem kako bi uspješno prikrila svoje muljaže i lopovluke. Pred očima nezainteresiranog i poluinformiranog OHR, u kojem je najvažnije bilo znati engleski jezik a ne znanje u oblastima recimo ekonomije ili radnog prava, Agencija za privatizaciju odrala je Mostar i Mostarce do gole kože. U tobožnjim privatizacijama prodat je i nestao najveći tekstiln kombinat na Balkanu „Đuro Salaj“, fabrika aviona „Soko“ koja je potpno opljačkana a ne dugo nakon pljačke, na Sokolovim halama iznikao je „sajamski prostor“… Stanovnici okolnih naselja još dugo su nakon devastiranja fabrike tražili odgovornost vlasnika zbog u dvorištu ostavljenog otpada koji je kroz zemlju i obližnji potok odlazio na okonle njive, čiji su proizvodi do tada bezbjedno stizali sa mostarskih tržnica i na naše stolove. Sada je situacija malo drugačija, ljudi koji su se većim dijelom izdržavali od poljoprivrede, sada ne uzgajaju povrće ni za sebe. Potpuno su uništeni Fabrika duhana, HEPOK vočnjaci, vinogradi, vinarija i plastenici djelomično su revitalizirani, ali ne toliko da budu konkurentni na tržištu, Merkur trgovina i na kraju fabrika odjeće kreatorke Vesne Šunjić… Preživio je Aluminijski kombinat al’ znamo po koju cijenu…po cijenu toga da od rata nikada ni jedan Bošnjak i Srbin nisu vračeni na posao. Preživjele su i Unis telekomunikacije, al’ po koju cijenu, po cijenu tužbe protiv bivšeg ministar pravde Zorana Mikulića koji se usudio i „navodno“, bespravno naručio proizvodnju zatvorskih elektronskih narukvica od mostarkog UNIS-a a ne od sarajevske fabrike Sword.

Hodajući kroz grad često bih čula fragmente nekih razgovora al’ najupečatljiviji mi je bilo kada sam na mostarskoj tepi, čula razgovor između dvije starije gospođe, znam pouzdano da su bile nena i baka i da su stare prijeteljice…uz čuveno „moja ti“ ništa ti više nema od Mostara, ,,nema Bogami, kaže nena, nema bome, kaže baka i nastavljaju…sve dok opet kroz Mostar ne počnu voziti Sokolovi (odn. i Aluminijevi i Đure Salaja) autobusi, autobusi koji su besplatno prevozili radnike na posao i s posla. Ništa ti od Mostar neće biti i nije bilo!

Mostar nije prepoznao ni projekt Francuza Jeana De’ Lagousie-a koji je najlogičnije u Mostaru otvorio fabriku za preradu voća, proizvodio je prekrasne i neobične džemove, ali u Mostaru nije bilo sluha da se podrži ovaj projekt…iza njega je ostala uspomena i opomena, da se niko ne priblizava Mostaru ako nije u kandžama nacionalini fanatika.

Pored sve svoje ljepote i prirodnih bogatstava, Mostar i građani Mostara, danas su siromašni. Zato je federalnom premijeru najbolje da šuti….. Mostar živi od dijaspore. Ne bi trebali, da su se fabrike barem djelomično sačuvale, kažu građani, svojim rukama bi ih obnovili i vratili se na svoja radna mjesta, složni u mišljenju da je prvo trebalo obnoviti fabrike a onda bi radnici sami obnovili svoje kuće i bogomolje. Od završetka rata do danas čini se ni država ni federacija, nisu uložili ni jednu KM za obnovu privrede i radnih mjesta u Mostaru,… da su barem pokrenuli, fabriku fišeka ili čačkalica, pa zaposlili sto ljudi u proizvodnji i to bi bilo nešto…… a ne u privatizaciji uništiti gigante od kojih su neki bili najveći na Balkanu…ma jeste li ikada čuli da je negdje u svijetu propala Fabrika duhana…osim u Mostaru, i Hercegovini, gdje se već stotinama godina uzgaja duhan….Ovih dana, mjeseci čitam da je neko iz Herecgovine, optužen za šverc duhanom….ma nemoj, to je hercegovački adet, pa čar uzgoja duhana, je da se na malo i na šverc i na crno zaradi, prodati, na tepi ili pijaci čuvenu hercegovački škiju… u kutiji od košulja „Inkos Stolac…tako je to bilo prije, čuj Šverc….a šta ćemo sa svim ovim ostalim „švercerima“ i kriminalcima koji su kroz zakonske rupe, lažnim obećanjima radnicima, ne provjeravajući kupce uništili Mostar i sebi obezbijedili milionske prihode, bez trunke grižnje savjesti prodala svu mostarsku industriju. Šta ćemo sa realizatorima privatizacije odn. sa Agencijom za privatizaciju…Nikad niko nije odgovarao za ove očigledne prevare, ni kupci ni prodavci, a ni Vlada HNK, koja je vjerujem trebala nadgledati i potvrditi svaku privatizaciju jer radilo se o državnom vlasništvu.

Tako je i uništena fabrika duhana Mostar, fabrika sa stogodišnjom tradicijom Vlada HNK nikad dovoljno posvećena interesima građana Kantona, uvijek više posvećena sebi uništila je i ovu stogodišnju tradiciju Mostara, zarad hrvatskog interesa odn. čapljinskog intersa generala Praljka koji je u Čapljini imao licenciranu fabriku proizvoda Ronhila, ali i sarajevske Fabrike duhana koja je uporno na BH tržište željela ubaciti svoju bijelu Drinu.

Sjetite se kako se na domaćim i uvezenim cigaretama iz Hrvatske umjesto prijašnje smeđe porezne markice pojavila nova porezna markica, Ministarstva financija FBiH po kojoj je kutija cigareta srednje klase koštala 1,5 KM. Po prijašnjoj cijeni uvezene cigarete, prije svega Tvornice duhana Rovinj, stajale su 2KM, i imale cijenu kao i domaće cigarete. Zbog takve odluke federalne vlade u teški su položaj dovedene tri bosansko-hercegovačke tvornice duhana, a FDM ova je odluka stajala potpune propasti iako se menadžment trudio uraditi najbolje. Nekoliko stotina zaposlenih u Fabrici duhana Mostar je ostalo bez posla, danas ih gledam kako prose po ulici i kopaju po kantama za smeće. A Hercegovina, balkanska prijestolnica uzgoja duhana ne može ni pod razno nastaviti proizvodnju jer su joj privatizacijski dušebrižnici oteli, ne samo mašine nego i oderali tepisone iz kancelarija. Iz duhanskih krugova su optužili tadašnjeg federalnog premijer Edhema Bičakčića i njegova zamjenika i ministra financija Dragana Čovića, da su svojom odlukom otvorili mogućnost uvoza po nižim cijenama cigareta američke kompanije Phillip Morison te da su za to primili određenu financijsku naknadu u nekoj od stranih banaka. Za devastaciju FD Mostar niko nikada nije odgovarao.

Vlada HNK je 2013. godine dala rok od pola godine, Agenciji za privatizaciju HNK da objavi sve dokumente iz procesa privatizacije državnih preduzeća, njihove anekse i sporazume o raskidu ugovora, jer je to bio ključni dokazni materijal u rasvjetljavanju eventualnih nepravilnosti u privatizacijskim procesima od rata do danas. Kako direktor i zamjenik direktora Agencije za privatizaciju HNK, nisu ni pokušali uraditi bilo šta vezano za zahtije Vlade HNK. a, čime su povrijedili odredbe i obavezu iz Zaključka koji je tom prilkom donesen kao i odredbe Općeg plana Vlade HNK u borbi protiv korupcije za razdoblje 2013. – 2014. godine, smatrali su se odgovornima za neizvršavanje radnji u cilju provođenja Općeg plana u borbi protiv korupcije. Zbog toga su poslanici SDP-a predložili da Vlada razmatra pitanja razrješenja dužnosti direktora i zamjenika direktora Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, što nikada nije urađeno. Zato se iz svega može iščitati da su Agencija odn. stranke na vlasti najodgovorniji za propadanje privrede u Mostaru, pa nije ni čudo da su probuđeni i pobunjeni građani Mostara proizvedeni u TERORISTE. Iako je tadašnji SDP-ov ministar Amer Zagorčić, koji je i pokrenuo čitav slučaj, i u Parlamentu Fedreacije tržio da se pokrene i istraže svi slučajevi privatizacije u Mostaru, to nikada nije urađeno. A najodgovorniji za to i danas su na pozicijama direktora i zamjenika u Agenciji za privatizaciju, kao i vladajuće stranke u HNK koje su po svemu sudeći aminovale ovakav kraj ovoga slučaja. Podsjećanja radi, na čelu Agencije za privatizaciju i danas se nalaze Mihajlo Butigan i Ismet Čampara, oni isti ljudi koji su za nekoliko maraka prodali hiljade radnih mjesta i rasprodali mostarsku industriju, koji nikada nisu odgovarali za zločin i kriminal koji su počinili,….ruku na srce nisu ni mogli jer Tužiteljstvu Kantona ni grada Mostara nikada nija pala na pamet ni mogućnost da se istraže sve loše privatizacije Mostara.