VIZIJA KOJEČEGA A NAJMANJE DOBROGA

tačno.net
Autor/ica 5.9.2015. u 10:00

Izdvajamo

  • Među podacima koji to potvrđuju su i oni koje navodi Stuart J. Kaufman u svojo knjizi „Modern Hatred“ („Moderna mržnja“) gdje ističe da je rukovodstvo Hrvatske i Slovenije bilo daleko ekstremnije nego javno mnijenje u tim republikama. U Sloveniji, navodi Kaufman, 58% građana bilo je za autonomiju unutar Jugoslavije, a ne secesiju od nje. Osvrćući se na činjenicu da je na izborima u Hrvatskoj 1990. HDZ dobio, zahvaljujući regulama izbornog zakona, nesrazmjerno visok broj mjesta u Saboru i tako pobjedio iako mu podršku nije dalo niti punih 42% građana, Kaufman ističe da je Hrvatska time bila dobila “vladu koja je bila puno više nacionalistička nego populacija Hrvatske”.

Povezani članci

VIZIJA KOJEČEGA A NAJMANJE DOBROGA

Ja,Tuđman, sretna sam osoba (ne volim reći čovjek, to je previše narodski, tj. balkanski); dakle, sretna sam osoba jer „mi žena nije ni Židovka, ni Srpkinja“ (riječi su to vođe F.T.- nije satira). Zato ću se probuditi iz višestoljetnog sna i fino ih razbucati, reducirati i redefinirati; najviše jedna trećina tih Srba smije ostati u Hrvatskoj.

Piše: Senja Perunović

Danas, kada sramni SDP-ovi ne umiju sabrati ni dva i dva od lijeve orijentacije pa sluganski vitlaju zastavama desničara, možemo se (opet) upitati  kakva je vizija postojala kad se staro, dobro, da, dobro, u odnosu na ova današnja, baš dosta dobro! društvo razaralo, u onim demonskim 1990-im.  Kratki odgovor je, nikakva, u takozvanih ljevičara, a generalno:  bila je to vizija koječega a najmanje dobroga.

Može li se, onda, očekivati bolje danas ako su to temelji?

Npr. u Hrvatskoj.  Jedna od ideja vodilja HDZ-a, vodeće stranke, bila je pretvoriti Hrvatsku u Uhrvatsku.  I mukotrpno su radili na tome.  Nastojanja su im u tom smjeru još uvijek živa i žilava.  Veliki je problem, međutim, što Milanović i ostali lideri SDP-a ne osjećaju trulež te opcije, već je grle i grle, kao svoju.  (Usputno ali važno pitanje, zašto ih onda držati na vrhu     SDP-a, ili bilo gdje u SDP-u?)

Ako idemo u detalje, možemo se upitati što je bila vizija Hrvatske-naroda u 1990-oj?  Dakle, pažnja! ne Hrvatske-HDZ-a, nego Hrvatske-građana.

Srećom imamo podataka, neke smo objavili i na ovim stranicama, koji dokumentiraju da se mišljenja/ideje građana Hrvatske nisu poklapala sa onim što je trubio HDZ. Kažem srećom jer je u „novim“ interpretacijama povijesti stvaranost Jugoslavije toliko izvitoperena da, paradoksalno, riječi i svjedočenja nas koji smo tada živjeli ispadaju preblijedi dokazi.  Takva značajna razlika između vrha i baze, postojala je u svim jugoslavenskim republikama: političke su garniture išle u smjeru koji nije odražavao stavove većine građana u tim republikama. (Da li je danas drugačije?)

Među podacima koji to potvrđuju su i oni koje navodi Stuart J.  Kaufman u svojo knjizi „Modern Hatred“ („Moderna mržnja“) gdje ističe da je rukovodstvo Hrvatske i Slovenije bilo daleko ekstremnije nego javno mnijenje u tim republikama.  U Sloveniji, navodi Kaufman, 58% građana bilo je za autonomiju unutar Jugoslavije, a ne secesiju od nje.   Osvrćući se na činjenicu da je na izborima u Hrvatskoj 1990. HDZ dobio, zahvaljujući regulama izbornog zakona, nesrazmjerno visok broj mjesta u Saboru i tako pobjedio iako mu podršku nije dalo niti punih 42%  građana,  Kaufman ističe da je Hrvatska time bila dobila “vladu koja je bila puno više nacionalistička nego populacija Hrvatske”.

I tako je igrom politike koja nije bila narodna tj. iz naroda i za narod, tj. igrom politike nasuprot volji građana, u Hrvatskoj 1990. postojala jedino „HDZ-ovska hrvatska“ vizija. Ona je obuhvaćala  slike kao što su ove:

1. Ja, Tuđman, zasjest ću na tron hrvacki (konačno).

2. Ja,Tuđman, vladat ću Hrvatskom (po mogućnosti i Bosnom), što je za mene isto što i živjeti.

3. Ja, Tuđman, najbogatiji bit ću među bogatima kojih ne treba biti više od 200 porodica u mojoj Uhrvatskoj. (Plan o 200 bogatih porodica uzet je drito iz vođine vizije sretne Hrvatske, nije satira.)

4. Ja,Tuđman, imam tlo i podtlo: HDZ vjerni i SDP podatni. Zajedno, razbucat ćemo Jugoslaviju.  Pa šta košta da košta, što bi reko Šušak, moj ministar rata, junačina, koji je žrtvovao svoju karijeru malog-od-pizza-e ili tako nešto u Kanadi da bi došao spašavati Uhrvatsku, na kojoj žrtvi mu duboko zahvaljujem.

5. Ja,Tuđman, sretna sam osoba (ne volim reći čovjek, to je previše narodski, tj. balkanski); dakle, sretna sam osoba jer „mi žena nije ni Židovka, ni Srpkinja“ (riječi su to vođe F.T.- nije satira). Zato ću se probuditi iz višestoljetnog sna i fino ih razbucati, reducirati i redefinirati; najviše jedna trećina tih Srba smije ostati u Hrvatskoj.

6. Ja, Tuđman, Europejac sam (volim naročito Njemačku) i nisam nacionalista. Eto, s Miloševićem sam si dobar, dobro se razumijemo, on baš dobro napucava u mojim igrama sa hrvatskim Srbima koji su ionako njegovi a ne moji.

7. Ja, Tuđman, otmjen sam i Uvijek radim na uređenju prijestolnice i gorde državnosti, a posebnu brigu usmjeravam na to da se potiho i uredno spale knjige na ćirilici, i slična neprijateljska, i slična komunistička literatura kako ne bi zagađivali moj uređeni, civilizirani pejsaž.  A malo me i previše svrbe, ne znam zašto.

8. Ja,Tuđman, volim mir pa neću dozvoliti da se on koječime narušava. Npr. da se mir narušava kojekavim sitničarskim podsjećanjima o smrtonosnim incidentima u kojima su se moje trupe, a i bliske im, blažene bile, moje paratrupe istakle kao inicijatori prije nego što su prave ratne operacije i počele.  Umjesto toga treba se lijepo fokusirati na laganu (istina, neki kažu lažnu) priču o srbo-četničkom ugnjetavanju koja mi je pomogla da ostvarim tisućljetni san.

9. Ja, Tuđman, nisam Balkanac. Nisam Balkanac. Nisam. (Kao da bi ga Balkanci uopće htjeli u svojim redovima samo kad bi se mogli vratiti u 1990-u i početi ispočetka.)

10. Ja, Tuđman, kažem, ah, kako je lijepo kad se tisućljetni san ostvari, ja se probudim na tronu, idem oprati ruke od krvi, valjda se to može, nije to obraz pa da nikad ne znaš kad će pocrvenjeti, i onda, kao čist zasjednem pa vladam mojom Hrvatskom.  A vi, vi vašu Hrvatsku objesite o klin. Ovo je bio moj san.

I tako je ostvarena vizija vožda F.T. u Hrvatskoj, i šire. Demo(n)kratija, što bi rekao Haris Hrustemović.

 

tačno.net
Autor/ica 5.9.2015. u 10:00