Vladar

Igor Serdar
Autor 23.12.2017. u 12:07

Izdvajamo

  • Svi su ljudi djeca ovoga svijeta…to bi trebalo imati na umu…da su svi mlađi od nas naša djeca, a svi stariji od nas naši roditelji…to bi trebalo imati na umu….

Povezani članci

Vladar

S obzirom da izvanzemaljcima još nismo formalno pravno i politički prihvatili postojanje predlažem da se barem u slavlju života na ovome svijetu zajednički veselimo što smo još živi, zdravi i veseli, a da ujedno zaželimo svim ljudima ovoga svijeta da imaju priliku da ozdrave ako su bolesni, da se nahrane ako su gladni, da se napiju vode ako su žedni i da se što manje bave politikom i poviješću ukoliko žele da i sljedeće godine mogu na ovakav ili sličan način dočekati  Novu godinu i imati tradicionalno sretan Božić

Vladar (originalni talijanski naslov Il Principe) jest knjiga autora Niccolòe Machiavellia, koja je prvi put štampana 1532. u Firenci (današnja Italija).

Prije otprilike dvadesetak godina jednom sam političaru – koji je upravo došao do željene razine vlasti – toplo preporučio da „još jednom“ pročita  tu malenu crvenu knjižicu od svega 87 stranica u srpskom izdanju nakladnika „Reč i misao“ koju sam naivno držao u rukama. Tu sam knjigu imao u kući u biblioteci pa nisam niti znao da postoji i hrvatski prijevod tako da mi nije odmah bilo jasno zašto me čovjek prostrijelio pogledom i vratio mi tu neuglednu knjižicu u ruke odmah kad je digao pogled s naslovnice…

Nikad više nijednom političaru nisam preporučio tu mudru knjigu, ali sam je zato stalno nudio kao objašnjenje nekim „političkim oponentima“ s kojima se nisam želio posvađati „baš do kraja“ i to u hrvatskom prijevodu koji je, naravno, drugačiji – „Vladar“ kaže hrvatski prijevod od nakladnog zavoda Globus.

Danas mi se čini da su svi hrvatski političari….., ne pročitali tu knjigu – nego su je ugradili kao neki suvremeni mikro-čip u svoj mozak…

Narodni je običaj napraviti „rezime godine koja nam je na izmaku“ pa ću se ja drznuti, također…

Machiavelli tvrdi da su etika i politika dvije sasvim različite (i donekle suprotne) stvari, te da se etika treba zanemariti da bi vladavina bila uspješna, tj. da bi se stvorio uspješan politički sistem.

U taj okvir ću postaviti propast koju je doživio najveći i do nedavno nedodirljivi Todorić. Ta je propast obilježila „sve naše narode i narodnosti“-  kako bi Tito rekao –  unutar prostora bivše države Jugoslavije. Sloba je „hteo da bude kao drug Tito“, Tuđman je štel biti kak i Tito, ali kao što reče jedan pisac „ne znam jel to Sava jalova ili je Dunav neplodan“ …, uglavnom…

  • bolja nam je i propast jednog Todorića koji se fakat financijski ponašao kao Tito –  nego da nam „ožive“ sukobi u kategorijama „ortodox, katolix, muslimix tu kod nas, ali i all around…, u cijelom svijetu…

Da „Politika nema nikakav odnos sa moralnošću“ dokazuju nam svi političari pa da spomenem.“Amerika frst“ ili Trump – pump s opravdanjem „sve su nam burze u zelenom“ obilježilo je godinu kao i nedostatak milijun i pol radnika kod Merkel plus Brexit i francuski vladarski par, ali što je nama važno? „U političkoj sferi dozvoljena su sva sredstva za realizaciju političkog cilja“ pa ću si uzeti za pravo da udovoljim i potpuno odobrim poteze  haenesovog vladara novog/starog šefa Vrdoljaka – jer ako se uklapa u shemu djelovanja velikome Machiavelliu – tko sam ja da mu sudim i copram kud će mu i kako ići politička karijera…

Ovo stajalište u političkoj teoriji, da su sva sredstva dopuštena u realizaciji zadatog cilja koja se definira kao Machiavellizam upravo je u upotrebi svih ovdašnjih, ali i svjetskih političara. Da si ne umišljamo neke posebnosti moram konstatirati da smo u politici jednako loši – ako ne i lošiji od ostalih u svijetu. Naglasio bih – možda neopravdano – neke „posebnosti“:

Posebno, ali ipak povijesno prepisujući, ali opet epski čin – čovjeka sa završena dva fakulteta i akademijom dramskih umjetnosti, nekoliko odlikovanja i činom generala…, gospodina Praljka koji se ubio naočigled svijeta.

U taj filmski dio stavio bih političkog i povijesnog tatu i mamu zagrebačkog bildera desne ruke Hasanbegovića – vrlo živahnog i medijski aktivnog gospodina Lučića – inače –   doktora povijesti i znanosti, bivšeg generala, bivšeg šefa „sisa“ unutar korpusa hrvatske vojske u BIH.

Taj sisov bivši –  Lučić zastupa sasvim neka nova, ali zapravo stara stajališta jednog manjeg dijela hrvatskog jadnog i neukog naroda koji puši i puši i puši sve te titule, profesure, fakultete, akademije i slična ugledna zvanja, stanja i sranja ljudskog uma, jer kaže pisac: Onaj tko obmanjuje će uvijek naći one koji dozvoljavaju da budu obmanuti“  – pa ćemo tako i njima kršćanski oprostiti….

„Ovakvo određenje politike o kojem je pisao Machiavelli početkom 16. stoljeća predstavlja našu suvremenost. Da cilj opravdava sredstvo, da tko nije sa nama taj je protiv nas, predstavlja  bitnu odliku totalitarnih sistema, nacizma na zapadu, staljinizma na istoku 20. vijeka.“ – piše na portalu Wikipedija….,

– a ja bih dodao da to danas nije odlika podijeljena samo na zapad i istok nego sveobuhvatno: znači i sjever i jug, ali i gore i dolje i lijevo i desno… i zato ću sad dokazati „teoriju“ navodeći citate istog velikana političke misli koji kaže:

  • Prva metoda procjene inteligencije vladara je da se pogleda u ljude koji ga okružuju.
  • Politika nema nikakav odnos sa moralnošću.
  • Što više pijeska iscuri iz sata našeg života, jasnije možemo vidjeti kroz njega.
  • Bolje je biti onaj od koga se strahuje, nego voljen, ukoliko ne možete biti oboje istovremeno.
  • Ukoliko čovjeku treba nanijeti povredu, ona treba biti tolika da se njegove osvete kasnije ne treba bojati.
  • Duplo je zadovoljstvo prevariti prevaranta.
  • Ne postoji ništa teže za uzeti u ruke, opasnije za izvršenje ili neizvjesnijeg uspjeha od uvođenja novog reda ili stvari.
  • Mudar čovjek učini odmah što budala učini na kraju.
  • Tko god želi stalni uspjeh mora mijenjati svoje ponašanje shodno vremenu.
  • “Princu“ nikada ne nedostaje legitimnih razloga da prekrši svoje obećanje.
  • Onaj tko obmanjuje će uvijek naći one koji dozvoljavaju da budu obmanuti.

Niccolo Machiavelli fakat je posložio kompletnu našu i svjetsku politiku i suvremene odnose totalno davno. Prije više od 400 godina. To je prorok!

– skoro kao Wiliam Shakespeare koji je sva svoja slavna djela napisao od 1590. do svoje smrti nekoliko desetljeća kasnije. To je prorok!  Kakav je to „vidoviti Milan“!

Nije niti čudo da su i jedan i drugi bili slavni u svoje vrijeme, a s obzirom na razumijevanje politike i ukupnog teatra života danas su još suvremeniji i još slavniji…

  • kao što je rekao onaj Crnogorac kad su ga pitali zašto razara Dubrovnik, a on je odgovorio da „će da ga izgradi ponovo i da će da bude još stariji i još bolji“. To me podsjeća na mostarski „Stari most“, izbore u sjevernoj Koreji i Zagrebačku Skupštinu…

Iako nisam baš puno rezimirao „odlazeću godinu“ ili „godinu na izmaku“

– kad mi kršćani po svojoj staroj tradiciji slavimo Božić, a neki „turbaci“ kršćani i „doslovno žive rođenje malog djetešca kao ploda bezgrešnog začeća“ – što je u redu ako taj teatralni čin ne prelazi okvire suvremenog života i ostaje unutar religijskih prostora i ne zadire u ukupnost ljudskog roda

– čini mi se da i na ovaj način ima dovoljno materijala da se zajednički zamislimo kad razmišljamo o našoj budućnosti.

Svi su ljudi djeca ovoga svijeta…to bi trebalo imati na umu…da su svi mlađi od nas naša djeca, a svi stariji od nas naši roditelji…to bi trebalo imati na umu….

– s obzirom da izvanzemaljcima još nismo formalno pravno i politički prihvatili postojanje predlažem da se barem u slavlju života na ovome svijetu zajednički veselimo što smo još živi, zdravi i veseli, a da ujedno zaželimo svim ljudima ovoga svijeta da imaju priliku da ozdrave ako su bolesni, da se nahrane ako su gladni, da se napiju vode ako su žedni i da se što manje bave politikom i poviješću ukoliko žele da i sljedeće godine mogu na ovakav ili sličan način dočekati  Novu godinu i imati tradicionalno sretan Božić.

Općenito ne znam zašto svi ljudi na svijetu ne bi  zadržali samo dobre tradicije?

Možda ne mogu zadržati samo dobre tradicije jer to nije ljudski…, upravo zbog Niccolòe Machiavellia, i Shakespearea koji ih rasturiše davno, pradavno….

Igor Serdar
Autor 23.12.2017. u 12:07