VOLE LI USTAŠE PIŠU?

Ivo Anić
Autor 2.5.2016. u 10:03

VOLE LI USTAŠE PIŠU?

1,92 metra visok i težak 300 kilograma, na dubini od 45 metara, zaglavljen između dvije stijene, ležao je dvije tisuće godina, u podmorju Velih Orjula, otočića jugoistočno od Lošinja. Slučajno ga je otkrio sportski ronilac i amater fotograf iz Belgije Rene Wauters, tri godine prije nego je izvađen. Nalaz je od samog početka “na noge” podigao europske eksperte za podmorsku arheologiju, a prijavljen je Ministarstvu kulture posredstvom Veleposlanstva kraljevine Belgije u RH, potkraj 1998. godine.

 Morate priznati da vas trnci prođu kada ga vidite, kip golog muškarca koji skida sa genitalija sloj blata i ulja. Taj neobični osjećaj koji vas prožima pred skulpturom visokom 192 cm, Apoksiomenom (grč.), Lizipovim kipom atlete koji strugalom skida s tijela ulje, izronjenim 1999. u akvatoriju Lošinja jednostavno ne možete objasniti. Taj mišićavi sklad nepoznata helenističkog autora iz polovice 4. stoljeća gleda vas u oči i izazovno pita: „Ima li u tebi što homoseksualno?“ Taj brončani olimpijac, ideal muške ljepote, nauljen, znojan, koji skida sloj ulja oko svog penisa, taj kolos i simbol homoseksualne kulture stare Grčke koja je, da se razumijemo iznimno bila tolerantna na muškarce koji vole gledati i milovati druge muškarce, taj tonusno milimetarski precizan gay uistinu vas poziva da se preispitate.

“Krevet” morskog dna, između dvije stijene, na kojem je Apoksiomen ležao dvije tisuće godina, čini se, bio je prilično udoban, jer kod vađenja kipu je nedostajao samo mali prst na lijevoj ruci. Glava je bila u izvornom obliku, a penis fina oblika i realnih proporcija. Gledajući upravo taj penis donio sam odluku, potrebna mi je stručna pomoć oko pitanja koje mi je postavio Apoksiomen glavom, bradom i penisom. Našao sam relativno lako u prizemlju KBC-a Split dvije odvojene kancelarije na kojima je pisalo ime sa vizitke koju mi je dao prijatelj. Otvorila mi je vrata prekrasna mlada dama velikih zelenih očiju koje su me upitno promatrale.

Na moj jad i nedoumice samo se nasmijala i pokazala mi udobnu fotelju u koju trebam sjesti, sjela je nasuprot mene i prekrižila noge. Uska bijela suknja ocrtavala je putena bedra i ja sam naglo izgubio dar govora.

„Psihoanaliza otkriva da seksualno ponašanje nije zbirka proizvoljnih pravila, pravila koja je netko stvorio u svrhu koju nitko ne razumije. Naša seksualna ponašanja su proizvod naše biološke prošlosti, rezultat cjelokupnog ljudskog iskustva na dugom putu biološke i društvene evolucije.

Ona omogućuju našu društvenu koegzistenciju. Na razini pojedinca, ona stvaraju ravnotežu između zahtjeva seksualnog instinkta i izvanjske stvarnosti koja okružuje svakoga od nas“, počela je vedro, a ja sam poput adolescenta buljio u njena koljena. Pogledala me i poravnala suknju.

„Koncept da smo svi mi „biseksualci” i/ili „homoseksualci” opsesija je svakog psihoanalitičara. U knjizi „Anti-Edip” (Gilles Deleuze, 1925-1995) tvrdi da smo mi „homoseksualni osobno, ne znajući ili znajući to.“ Zapravo, većina ljudi se rađa sa jasnim heteroseksualnim sklonostima i toga je potpuno svijesna. Manjina se rađa sa homoseksualnim sklonostima i toga je takođe potpuno svijesna“, rekla je zakopčavajući zadnje dugme bluze jer sam joj sada već otvoreno buljio u sise.

„Koncept falusa izrazito je izražen kod homofobnih i nacionalistički orjentiranih osoba koje mahom od straha da ih ne razotkriju u društvu kao homoseksualce veličaju fašizam i preuzimaju fašistička obilježja.“ – rekla je to mirno gledajući me u oči, a ja naravno nisam razumio ništa od spomenutog jer sam otkrio da ima tako jebeno izražene usne koje istina nešto govore no ja sam zamišljao da rade nešto potpuno drugačije. Naglo je ustala i pomalo ljutito mi dobacila: „Adolf Hitler je svoju političku stranku formirao od gayeva, te su bili iznadprosječno zastupljeni na čelnim pozicijama: Heinrich Himmler, Hermann Goering, Reinhard Heydrich, Rudolf Hess, Albert Speer, vrlo malo je poznatijih nacističkih imena da nisu bili homoseksualci. Samo znamenje Trećeg Reicha sve nam zapravo govori, falusi, falusi, falusi, homoseksualna kultura u svom radikalnom obliku. Partijski sastanci su održavani u minhenskom gay-baru. Partijska milicija (SA) je bila oformljena isključivo od gayeva. Hitlerova osobna straža je bila uvijek 100% gay, njegov ađutant, šofer, privatni i partijski odvjetnici, financijski savjetnici, tajnici, a javna je tajna Berlina bila naravno njegova priležnica Ema Braun sa kojom nikada nije imao seksualni odnos.“

„Ni ustaše nisu bile imune na homoseksualnost“, nastavila je no ja sam tek na spomen ustaša shvatio da ta divna i erotična žena meni nešto govori. Pogledao sam je upitno i tek tada shvatio. Kako nosim što uhvatim, dakle ono što spasim pred svojim predatorima, jednim maturantom i jednim Torcidašem, a kako volim nositi crno ( kao Johny Cash koji je nosio crno zbog svih obespravljenih ljudi u svojoj zemlji) tako sam nesvjesno pokupio crnu majicu prilično upitnog sadržaja. Thor Steiner je marka adolescenata koji koketiraju sa fašizmom i ja sam glup kakav već jesam pred psihoanalitičarkom stajao obučen u pseudo – fašističku majicu kakvu je nosio monstrum Breidevik nedavno na suđenju.

Od tog dana prošla je ravno godina dana.

Ja sam naravno propisno izvikao svog malog budalaša i zabranio mu da kupuje ili nosi majice kojima ne zna sadržaj niti značenje, nastavio sam svoj hetero – seksualni život tuširajući se sa svojim ragbijašima okružen penisima svih vrsta i veličina. Potpuno miran posuđujem šampon i zajebavam se na račun onih koji se više vole nakon treninga otuširati kod kuće. Moj život nastavio se bez Apoksiomena i bez prekrasne psihoanalitičarke, koju sam istina, pozvao na piće ali me glatko odbila kao i moju želju da nastavimo seanse. Već u jednoj je zaključila da nemam homoseksualne sklonosti i da sam samo ljudski reagirao na prekrasan kip kojeg su izložili restauratori.

 Morate priznati da vas trnci prođu kada ga vidite, kip golog muškarca koji skida sa genitalija sloj blata i ulja. Taj neobični osjećaj koji vas prožima pred skulpturom visokom 192 cm, Apoksiomenom (grč.), Lizipovim kipom atlete koji strugalom skida s tijela ulje, izronjenim 1999. u akvatoriju Lošinja jednostavno ne možete objasniti, kazao je jučer ministar kulture Hasanbegović diveći se brončanom kipu.

“Apoksiomen se vraća kući i to je sretan epilog jednog napornog procesa od dva desetljeća. Ovdje se radi i o spomeniku vrijednosti i znanja Hrvatske konzervatorsko-restauratorske struke. U obnovi je sudjelovalo više od 100 konzervatora i restauratora, njihovih prijatelja iz Europe, i taj je projekt potvrdio i vrijednost naših stručnjaka”, nastavio je ministar, a ja sam telefonom nazvao svoju predivnu psihoanalitičarku i čestitao joj na izvanredno uočenoj poveznici koju istina nisam podrobno slušao zbog elipse njenih bedara ali sam shvatio poantu.

 Doktorice draga bili ste zbilja u pravu, ustaše stvarno više vole pišu.

Ivo Anić
Autor 2.5.2016. u 10:03

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija