„VOLIM“ nogomet u Hrvatskoj – naročito sve ono oko njega!

Igor Galo
Autor/ica 21.3.2017. u 15:17

Izdvajamo

  • Jadna družina HNS na čelu s Davorom Šukerom, poklonikom Ante Pavelića. Nisu u stanju da naprave časnu gestu i da se samo ukinu – barem uz neki scensko-estradni harakiri u režiji Dolenčića ili Sedlara, kad već nisu Japanci. Teško da ćemo to doživjeti od tog „časnog“ društva - pa niti na estradnoj razini, ipak smo mi iz zemlje genetskih programiranih kmetova - od stoljeća sedmog, a „taki“ ćemo i ostati.

Povezani članci

„VOLIM“ nogomet u Hrvatskoj – naročito sve ono oko njega!

Foto: PIXSELL

Vanredno stanje na relaciji Zagreb –Pula – Zagreb, samo što MIG-ovi ne patroliraju i padaju. Rampe na ulicama daju dodatnu važnost povijesnom događaju loptanja kad je i umjeren teror organa vlasti prema građanima dopustiv zbog značaja trčkaranja po kaljuži domaćeg stadiona. Stotine građana, zaposlenih, nezaposlenih s djecom ili bez njih uz nešto željno očekivanih turista blokiranih u svojim automobilima samo pizdi dok privilegirana kolona „navijača“ pod pratnjom policije prolazi – usput pokazujući srednji prst svima nama – a sve za naše pare – i „navijači“ i policija. Za tu policiju na takvim zadacima ima para. Policija tu asistira u zbrinjavanju ne-dojebanih, koji kao vole Hrvatsku i nogomet – naravno u izvornom NDH smislu. Stoga, ima smisla, da se te spodobe i štite od mogućih spontanih nasrtaja građana – golorukih.

Prije neku godinu zapisao sam svoje dojmove kad se u gradu Puli dogodi NOGOMET. Imao sam ja i drugih dojmova o svom gradu, ali ovaj današnji mi je baš „lego“ na dušu … Kad se pravo pogleda, malo što se u mom gradu može dogoditi da izazove takvu medijsku, političku, policijsku i drugu pažnju kao loptanje nogom.

Povoda ima puno, kao nedavno loptanje u Splitu, a dodatno i današnji susret nogometaša Istre i Dinama. Nogometaši, neki bi rekli da se radi o sportašima, trčkaraju po terenu u domaćem hrvatskom prvenstvu. To trč – karanje, mnogi čak, nazivaju IGROM? Nešto stranih plaćenika sa klupe, uz nešto domaćih, potplaćenih, mudruje i provodi neku strategiju, skuplja bodove, radi kalkulacije i djeluje vrlo ozbiljno i mrko. Na tribinama – isključivo domaće snage – koje mrze i samo mrze. Da ponovim – mrze sve živo.

Tadašnji povod da zapišem svoje dojmove bio je „spektakularan događaj“ – otvaranje novoobnovljenog stadiona „Aldo Drosina“. Domaće političke snage izmolile su Hrvatski nogometni savez da tim velikim građevinskim poduhvatom (za naše pare) usreće neke poduzetnike u lokalnom loptanju, pa čak da tim građevinskim poduhvatom počaste i međunarodne hoštaplere – voljne „ulagati“ u loptanje po principu „vaš benzin – naše ideje“. Ostalo je upamćeno da su građani Pule bili posebno počašćeni prijateljskom nogometnom utakmicom između izabrane vrste Hr nogometaša i isto takve izabrane vrste nogometaša iz Češke.

Imam „sreću“ da živim nedaleko stadiona gdje se nogomet, odnosno to loptanje što se zove sportom, upražnjava, tako da sam bio i dodatno počašćen.

Po čemu bi prosječan građanin znao što se važno zbiva u njegovom gradu, logično je pitanje. Mogući odgovor je, ukoliko čita lokalne dnevne novine i neke od lokalnih portala, da se događa ili nogomet ili obilježava dan domovinske zahvalnosti ili fešta od šparoga i kobasica. To su vijesti koje po značaju dominiraju. U tim medijima nećete naći vijesti o smradu koji se razliježe pulskom lukom podno drevne Arene u jeku sezone. Karakter vijesti jest da bude novost, a nje (novosti) nema – smrad je konstantan i dugogodišnji – stoga nije nikakva novost. Niti je novost raskopana Pula, gdje štekću pneumatski čekići, ruju bageri, a oronuli umjetnički izrađeni reljefi s fasada starogradske jezgre povremeno blagoslove sretnike – prolaznike. Mnogo je zajebano kad preuzimate na upravu grad s takvim povijesnim nasljeđem kakvo smo mi naslijedili od antičkih vremena, preko doba Austrije, Italije i Jugoslavije … Što su sve ti barbari izgradili i za čije babe zdravlje – tko će to sad održavati! Nemamo ni za travu poplijeviti koliko brinemo za socijalna prava, nezaposlene, vrtiće, obrazovanje djece i mladih… Svi ti hramovi, pa ona Arena, antički teatri, Muzil, Katarina, Vale lunga… – jeb’lo ih povijesno nasljeđe kad to ne možeš parcelizirati i rasprodati.

Ukoliko prosječni građanin hoda gradom ili se kao ja vozi domu svome i naiđe na rampu na ulici, vidi oklopljena vozila policije, terenska vozila za protudiverzantske akcije, raspored policijskih specijalaca na važne strateške točke oko stadiona – tad je siguran da se tu ne dočekuje ni Trump, a još manje Putin. Prošla su vremena kad su ovaj grad obilazili državnici.

Tu se nogometno loptanje događa. Kompletan promet sjeban je na zaobilaznicu oko Pule. Policija na čelu i na repu kolone navijača iz nekog od gradove ove smijurije od države sprovodi pod pratnjom kretene kao najviše uzvanike. Presreće u klasičnim „sačekušama“ sva vozila javna i privatna da se neki od dičnih „navijača“ ne bi prošvercao do stadiona Aldo Drosina u Puli s dimnom bombom, batinom ili sličnim navijačkim pomagalom. Vanredno stanje na relaciji Zagreb –Pula – Zagreb, samo što MIG-ovi ne patroliraju i padaju. Rampe na ulicama daju dodatnu važnost povijesnom događaju loptanja kad je i umjeren teror organa vlasti prema građanima dopustiv zbog značaja trčkaranja po kaljuži domaćeg stadiona. Stotine građana, zaposlenih, nezaposlenih s djecom ili bez njih uz nešto željno očekivanih turista blokiranih u svojim automobilima samo pizdi dok privilegirana kolona „navijača“ pod pratnjom policije prolazi – usput pokazujući srednji prst svima nama – a sve za naše pare – i „navijači“ i policija. Za tu policiju na takvim zadacima ima para. Policija tu asistira u zbrinjavanju ne-dojebanih, koji kao vole Hrvatsku i nogomet – naravno u izvornom NDH smislu. Stoga, ima smisla, da se te spodobe i štite od mogućih spontanih nasrtaja građana – golorukih.

Nesposobna, nedorasla i nemoćna ali fašistoidna, klaustofobična i rasistička – Hrvatska, izabrala je da igra nogomet u „logorima“ poput Poljuda, Maksimira, Drozine … „Navijači“ ograđeni žicom, policijom, sanitarnim kordonom, „sikuriti“ mamlazima, promatrani okom kamera, uživaju u dernjavi dok u VIP ložama isti takvi mamlazi debilnim komentarima za svoje medijske kuće propagiraju „šport“ – ogoljena istina o Hrvatskoj. Svastika je ogledalo snaga koje su osmislile ovakvu Hrvatsku. Ovce će to sve ionako popasti, pa i onu svastiku na Poljudu… ili možda neće?!

Jadna družina HNS na čelu s Davorom Šukerom, poklonikom Ante Pavelića. Nisu u stanju da naprave časnu gestu i da se samo ukinu – barem uz neki scensko-estradni harakiri u režiji Dolenčića ili Sedlara, kad već nisu Japanci. Teško da ćemo to doživjeti od tog „časnog“ društva – pa niti na estradnoj razini, ipak smo mi iz zemlje genetskih programiranih kmetova – od stoljeća sedmog, a „taki“ ćemo i ostati.

Tu viteštvo ne postoji, postoji 500.000 „vitezova i časnika“ na pojilu i na grbači ovog naroda-kmetova. Dug je put do Matije Gupca, kuke i motike – za to treba imati jaja, a ne ruku na srcu dok sa stadiona „Aldo Drosina“ grmi „Za Dom spremni“ i „Ubi, ubi Srbina“. Jadni Česi, baš smo ih lijepo dočekali na svečanom otvaranju stadiona – kao svoje – SRBE.

Pula, nedjelja 19.03.2017.

Igor Galo
Autor/ica 21.3.2017. u 15:17