VRATIJA SE VOJA, A DI JE BIJA…

Uglješa Vuković
Autor 14.11.2014. u 14:53

VRATIJA SE VOJA, A DI JE BIJA…

Bila je to sedmica koju je doslovce progutala prošlost. ATV je s minucioznom pažnjom pratio Vojislava Šešelja, obezvređujući ostali sadržaj, dok je Hayat TV obilato dodavala aromu prošlosti u vidu nacionalnog herojstva i slika stradanja kako bi podsjetila javnost ko se vraća

 Piše: Uglješa Vuković

ATV: ČEKAJUĆI ŠEŠELJA

Od 6. do 12. novembra 2014.

KAKO SE ZOVE MEDIJ KOJI PRATI EKSTREMISTE? Možda je sedmica iza nas bila ispunjena raznim bitnim događajima. Sigurno je bilo i socijalnih protesta i drugih skupova vrijednih pomena. Vodili su se i pregovori oko nove vladajuće koalicije. Vjerovatno se nešto važno desilo u lokalnim sredinama. O svemu tome je sigurno bilo riječi i na Vijestima u 7, ali sve je to za uredništvo ATV-a manje bitno jer sve što nam se dešavalo bilo je pod debelom sjenom nekoga ko se isključivo naziva Šešelj. Eventualno lider radikala. Vojvoda. Brat. Rođak. Za nekog heroj. Za nekog zločinac. Ova gesta lažne nepristrasnosti za nekog jedno, za nekog drugo je najviše što ćete čuti o toj “misterioznoj personi” i njenoj prošlosti, jer sve ostalo je bilo njegov medijski tako željen povratak. Ali u ekstatičnu srijedu kada se vratio i kada su ga mediji i dalje pomno pratili, oko njega je bilo svega nekoliko stotina najvatrenijih pristalica. Podržavaoci ekstremne desničarske partije nazivaju se ekstremistima, pa se postavlja pitanje kako onda nazvati medij koji danima izvještava o onome što, izgleda, živo interesuje samo grupu ekstremista. Ovo je pitanje i za druge medije koji su danima zamarali javnost, s neskrivanom slašću, o lideru vanparlamentarne fašistodine partije što je samo privremeno  pušten iz pritvora međunarodnog suda.

ODAVDE POTIČE SLAVNI SRPSKI… Najsporniji prilog sedmice nije počeo tako, jer to je ona licemjerna crta koju naši mediji neće preći tragajući za korijenima Vojislava Šešelja. Umjesto toga, obigravaće oko očigledne aluzije. Vrhunac melodramatičnosti u dirljivo čekanom povratku desio se u ponedjeljak, desetog novembra, kada kamere suludo bilježe opustošeno hercegovačko selo, gdje zatiču rodbinu (valjda su to korijeni) povratnika koji je opet samo Šešelj (uredila Rajna Radosavljević). Novinarka Ana Bokonjić Buha odlazi korak dalje, tačnije, korak dublje, u ponor prošlosti, stvarajući empatični ton spram političara (“On za rođake nije heroj ni zločinac, već brat…”) otvoreno fašistoidne ideologije za koju zaludno vjerujemo da je ostala u devedesetima ili bar u ranim dvijehiljaditima. Tako smo se familijarizovali s piscem naslova “Srpski četnički pokret” i “Haško bajramsko prase” dok smo mu odlazili u postojbinu. Saznali smo da su u kući što kamera bilježi rođeni i njegov otac i djed. Baš kao u pravom povijesnom prilogu o bitniku velikih zasluga.

ZA KRAJ ŠPAGETE I JOGURT: U srijedu urednik Igor Požgaj odlučio se da više od petnaest minuta vijesti slušamo i gledamo, sve sa svježim snimcima i reporterkom na licu mjesta, pogađate, lidera radikala, heroja ili zločinca, odnosno, ukratko, Šešelja. Tek poslije toga ide prilog o mljekarima i nekim drugim sporednostima dnevne aktuelnosti. Ili standardno dobra Sandra Kukić, koja nas upoznaje s problematičnom praksom Okružnog suda da zaštiti identitet dilera droge. Ne, poštovano gledateljstvo, neka vas to ne brine, vratio se pisac “Engleskog pederskog isprdka Toni Blera” i još urnebesnijeg “Boris Tadić novi Sinan Paša Kodža”. Zauzmite pozicije. Polijećemo. Ko je “vojvodi” napravio špagete? Sa čim je zdravio? Šta smjeraju radikali? Onih nekoliko stotina što ga dočekaše. Zajedno sa nama ispred malih ekrana. A to je već neka sasvim druga brojka.

PLUS SEDMICE:

Sjajan prilog o predstojećim predsjedničkim izborima i kandidatima u Hrvatskoj autorke Marine Mišić, koja inače iz nedjelje u nedjelju veoma dobro predstavlja vijesti iz svijeta, informišući u isti mah tačno i sveobuhvatno. Posebno je pohvalna dinamika u samoj prezentaciji dobro pripremljene vijesti, što prilog čini efektnijim i pamtljivijim.

MINUS SEDMICE:

Medijski cirkus oko povratka haškog optuženika Šešelja, čiju su atraktivnost mediji precijenili.

OCJENA: 4

HAYAT TV: PROŠLOST KAO TOP VIJEST

Od 6. do 12. novembra 2014.

RADNICI NESTAJU KAD IZNESU ZAHTJEVE: Raduje činjenica da su se prilozi o radničkim prosvjedima značajno popravili. U vijestima u četvrtak, šestog novembra (uredila Lejla Kovač Skenderagić), kao da je odjednom promijenjena paradigma u radničkim prilozima, pa smo saznali o svim konkretnim zahtjevima radnika tvornice “Aida”, ranijim problemima, ali i stavu sindikalnih predstavnika. Pogled je napokon sa površine usmjeren na stvarnu sliku, a autentičnom izvještavanju doprinijela su i javljanja s lica mjesta, iz prostorija fabrike. Radnici su prikazani kao misleća bića kojima je dato pravo na mišljenje, a ne samo kao stradalnici i nosioci teških životnih priča. Zabrinjava to što u narednim danima, poslije izvrsnih prikaza, radnici naprasno nestaju. Očito se pretpostavlja da je vijest izgubila željenu atraktivnost.

NJENO VISOČANSTVO PROŠLOST: Hayat TV se takođe opsesivno bavila povratkom Šešelja, koji je dobio i nedvosmislene vrednosne kvalifikacije uz svoje ime (nepresuđeni ratni zločinac), ali je opet često bio nazivan justŠešelj. Povratnik je dobio veliki prostor tokom cijele sedmice, a na sam dan povratka prikazani su snimci njegovog obraćanja kao najbitnija vijest, sve sa zapraćenom muzičkom podlogom. Preovlađuje utisak da je haškom pritvoreniku dat toliki prostor zbog podražavanja ideologije nacionalizma, bez obzira na osuđujuće kvalifikacije spram deklariranog neofašiste. U subotu smo u uredničkoj priredbi Lejle Skenderagić odmah nakon Šešelja gledali uvezani blok priloga iz prošlosti. Jedan je, primjerice, u atmosferi svečane muzike, o helikopteru “heroju” iz proteklog rata, neobično visoko kotiran unatoč aktuelnostima sadašnjice. Ništa manje militantno nije bilo ni dan poslije, kada urednik Nihad Sadiković na Šešelja volejom nadovezuje prilog o uništenom vojnom aerodromu, sa zaoštrenim rječnikom “a meta rušilačkih pohoda VRS bilo je sve što su ostavljali iza sebe poslije povlačenja”. Žrtvovanjem sadašnjosti i aktuelnosti, urednici prošlost koriste kao instrument pojačavanja nacionalizma, s ciljem produbljenja zamišljenih podjela, stvarajući od vijesti sladunjave nacionalne istorijske čitanke. Sve to činjeno je u sedmici kada se prošlost i fizički u liku radikala zaista vratila. Očigledno toplo dočekana, s ushićenjem.

PLUS SEDMICE:

Vijest o mogućem formiranju vladajuće koalicije na bh. nivou prikazana je sažeto i atraktivno, s kratkim intervjuima i pregledom izjava, što je težak posao ako se uzme u obzir koliko dugo joj se posvećuje pažnja (novinarka Adisa Šehić).

MINUS SEDMICE:

Prilog koji je potpisan kao komentar uredničkog kolegija u vijestima šestog novembra, gdje se navodno kritikuje pravosudna vlast u Republici Srpskoj. Eklatantan primjer zloupotrebe medijske moći i uredničke pozicije za vlastite obračune povodom presude koja se odnosi na Hayat TV, o kojoj inače najmanje informacija saznajemo. Huškački, emocionalnim tonom i muzičkom pratnjom, tobož se progovora o diskriminaciji svih Bošnjaka pred pravosuđem RS-a. Umjesto kritike šovinizma, epilog je šovinistički komentar najnižih pobuda.

OCJENA: 2

KOMPARATIVNA ANALIZA

Sedmica koju je doslovce progutala prošlost. ATV je s minucioznom pažnjom pratio nacionalističkog lidera, obezvređujući ostali sadržaj, dok je Hayat TV obilato dodavala aromu prošlosti u vidu nacionalnog herojstva i slika stradanja kako bi podsjetila javnost ko se vraća. I jedni i drugi smatraju da je podrazumijevajuće da se zna ko je Šešelj, što je veoma zanimljivo, jer pokazuje koliko se ne poštuju nove generacije koje se s punim pravom mogu zapitati ko vam je sad pa taj? Da je bolje medijsko okruženje, to bi možda bilo i moguće, ali u ambijentu kada su mediji u stopu pratili povratnika budeći stare ekstremizme, pitanje je koliko klinaca se regrutavalo za neku od mržnji?

Izdvajam kao primjer loše prakse otvoreni istup uredničkog kolegija Hayata. Istupiti komentarom u formi vijesti znači imati za to veoma dobar razlog koji se treba argumentovano braniti, i koji interesuje širu javnost. Komentar jeste uvijek pristrasan jer je lični stav i mišljenje, ali on ne mora biti prilog pun strasti i neopravdano pretjeranih kvalifikacija (“to što tamošnji sudovi rade, nekad se nazivalo aparthejdom”), urađen vjerovatno zbog nezadovoljstva rukovodstva presudom, a s opasno šovinističkim epilogom. Mišljenja sam da je krajnje neprimjereno koristiti medijski prostor kao instrument širenja nacionalne mržnje, pozivanjem još na nacionalnu ugroženost (zvuči poznato?), a da ne govorimo koliko ovakvi komentari škode koncepciji vijesti kao informativnog sadržaja.

analiziraj.ba

Uglješa Vuković
Autor 14.11.2014. u 14:53

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija