Zašto se moramo sramiti Brune Esih?

Povezani članci

• “Mašna “ sporazum
• U nedjelju će hrvatska demokracija biti likvidirana
• Dovedite malene k meni
• Vuk Perišić: Svaka država je tuđa
• ACCOUNT NOVINARSKA NAGRADA 2014: CIN pobjednik u dvije kategorije
• Bilježnica Robija K.: Novogodišnja basna

Danas sam sasvim slučajno, jer naravno da nikada ne prisluškujem nečije razgovore, čuo prepirku svog radnog kolege i njegove majke. Zamislite na čas situaciju, a vrlo je moguća, i lako se zamisliti u njoj. Zamislite da vam je dijete recimo u Irskoj. Da tamo radi u nekakvoj kuhinji. I zamislite kako pratite putem medija, interneta, vijesti, kako tamo u toj nesretnoj Irskoj u koju vam je čedo otišlo eskalira mržnja prema migrantima Hrvatima. Jednom sinoć zapalilo automobil. Prije nekoliko dana pretuklo momka Hrvata ni kriva, ni dužna. Samo zbog toga što je Hrvat. I što po tamošnjim desničarskim političarima „krade radno mjesto našim momcima iz Irske.“ Lako je zamisliti sličnu situaciju, zar ne?

Počelo zasjedanje sabora u Irskoj, a tamošnji mediji već bruje o desničarskim napadima na migrante Hrvate koje optužuju da su prljavi, da uzimaju kruh mladosti Irske, da su skloni kriminalu, da švercaju drogu, kradu djecu, a djevojke Hrvatice navode na prostituciju. Dovode ih kao fol konobarice. Mediji su naravno uvijek gladni senzacija potpirili stare mržnje između Iraca i Hrvata. Spominjao se Drugi svjetski rat u kojem su Hrvati bili na strani Hitlera i silovali nedužnu Irsku čeljad diljem Europe. Židove, Irce, Cigane pospremali su ti Hrvati u koncentracione logore, plinske komore, a vidi ih danas. Okupirali Irsku. Nakotilo ih se kao štakora. Sve Hrvat do Hrvata gdje god dođeš. I naravno da se u parlamentu Irske našla kakva Bruna Murphy Esih koja sastaviti prostu rečenicu ne zna, ali bogami itekako zna raspirivati etničku mržnju, rasizam i homofobiju. I baš ta „krava“ kako su je nazvali hrvatski mediji, Bruna Murphy Esih ovih dana napada Premijera Irske kada misli i u kojem vremenskom roku deportirati te smrdljive Hrvate? Dokle misli da će „njeni“ tj. “Desna snaga Irske” tolerirati koaliranje sa „ušljivim“ Hrvatima koji su nam u povijesti toliko zla nanijeli? Raspisali se mediji u Hrvatskoj kako je zastupnica Esih Murphy zapravo i gore od „nepismene kravetine“, zapravo zlo jedno od žene koje kupi jeftine poene na poprilično zapaljivoj materiji.

Gdje će joj duša?, naslov je jutrošnjih novina.

Portali u Hrvatskoj već je ekskluzivno objavljuju sve Brunine afere, od one s drogom i sa vlastitim psom kojem je od milja nadjenula ime Adolf. Ukratko, mediji u Hrvata „prokužili“ su zastupnicu Murphy i njene razloge da napada nedužne Hrvate. Čisto materijalne, jer od desnice u Irskoj izdašno i lijepo živi uvažena zastupnica. To što ne zna sastaviti rečenicu najmanje je bitno, jer jasna je stvar da su desničari pomalo glupa čeljad.

I taman dok sam razmišljao o takvim jednim užasnim stvarima, i sam sebi se nasmijao u odraz u ogledalu kako sam idiot, moj mladi kolega od nepunih dvadeset i pet iz Beograda je ušao u prostoriju za nas osoblje vidno uzrujan. Razgovarao je s majkom. Majka ko majka. Čula je da se u Splitu dešavaju ružne stvari, da se po automobilima srpskih registarskih oznaka piše autolakom „Ubij Srbina“, da je politička atmosfera usijana, kao i glave, da su Hrvati kao narod „poludeli“ još jednom, a srpski „Blic“ sve jednu strahotu do druge. Mladi momak umorno je nakon cjelodnevnog posla sjeo i majci punih dvadeset minuta objašnjavao kako je u Splitu lepo i sunčano, kako ga kolege vole, kako ima i devojku, kako nema pojma tko to piše i zašto takve ružne stvari, te kako on zbilja ne zna da se to o čemu ona priča dešava.

Izašao sam na zrak.

Momak, zapravo dijete, jer nečije je to dijete, od zabrinute majke i oca, super je dečko. Mlad, neopterećen nikakvim ratovima, pristojan, dobro odgojen. Navija naravno za Zvezdu. Za koga ću? Neću valjda za Partizan?, zajebava. Momak radi u Splitu, u kuhinji restorana sada će uskoro biti cijelu sezonu. Niti je kome naudio, niti su njegovi. Živi sa kevom i ćaletom u centru Beograda. Profesori. Bili su protiv rata i protestovali kada su tenkovi išli na Vukovar. On se naravno tog ne seća, jer kako da vam objasnim desničarski debili, tada se nije još ni rodio. Momak je zapravo ponos svojim roditeljima. Ćale i keva penzionisani, teško žive, više gladni nego siti. Sve im šalje u Beograd čim plata sedne na račun. Sebi ostavi za cigarete i za devojku, da imaju za kino kad ima slobodan dan. Zajebavamo se po cijele božje dane. Dečko mi može biti sin. A u neku ruku ga tako i gledam, kada sam saznao koliko se žrtvuje za majku i oca.

I sada dolazimo do ove naše, Brune Esih (bez Murphy.)

Ako vam u ovom tekstu, do sada već nije sinulo zašto se svi moramo sramiti ove naše domaće Brune Esih, tada nešto ozbiljno nije u redu s vama. Nešto vam u grudima ne štima. Ako vas nije barem malo zamislila i ganula ova priča. Jer kada imate djecu, a dijete vam je daleko, i još se žrtvuje zbog vas, tada se sigurno zapitate što je toj nesretnici? Zašto to radi? Misli li nečije dijete imati na savjesti ako ga koja budaletina udari kakvom palicom? I kakav je to narod koji takve spodobe bira? I kakav je to narod koji se ne srami Brune Esih?

Jer upravo zbog tog dečka se svi moramo sramiti.

Dečka koji na nas Hrvate gleda kao na prijatelje i dobre ljude. Koji na nas Hrvate gleda kao na ljude koji će mu pomoći, razumjeti ga, utješiti. Jer nije lako u njegovim godinama biti tako daleko. I gledati Zvezdu umjesto na Marakani, u Splitu. Među navijačima Hajduka. Među ljudima koji su ga zavoljeli kao svoje dijete.

I zbog toga me danas sram.

Što smo dopustili takvima kao što je Bruna Esih da zbog njih ljudi misle da smo svi stoka.