Zašto se od Srebrenice pravi rasomonijada: tamo je barem sve jasno

Autor 21.3.2012. u 19:42

Zašto se od Srebrenice pravi rasomonijada: tamo je barem sve jasno

Tačno prije mjesec dana Komesar Savjeta Evrope za ljudska prava, g. Thomas Hammarberg je uputio javnosti Saopštenje ”Post ratna pravda i pomirenje u regiji bivše Jugoslavije”. Tačno mjesec dana nakon toga, g. Hammarberg je došao u Sarajevo da bi izložio svoj izvještaj, ovog puta pod nešto izmjenjenim naslovom ”Poslijeratna pravda i trajni mir u bivšoj Jugoslaviji” (prema raspoloživim medijima). 

Tačno jedan dan nakon što je g. Hammarberg učinio javnim svoj prvi izvještaj, uputio sam mu kratku, dobronamjernu sugestiju da tekst izmjeni dodavanjem jedne jedine, ali bitne, riječi s dalekosežnim značenjem, bilo kada se koristi ili izostavi. U prvom fragmentu njegovog Izvještaja izostala je, pogađate, riječ ’genocid’. No da ne spekuliram, evo tog sporng fragmenta. 

Tačno, u mom prevodu, prvi pasus prvog Izvještaja, glasi: “Disoluciju bivše Jugoslavije pratila su tri glavna rata: u Hrvatskoj (1991-1995), Bosni i Hercegovini (1992-1995) i Kosovu (1998-1999). Pored toga, bila su i dva kraća konflikta manjih razmjera u Sloveniji (June-July 1991) i u ”bivšoj jugoslovenskoj republici Makedoniji” (Januar-avgust 2001). Ovi su konflikti bili obilježeni grubim kršenjem ljudskih prava, uključujuci ’etničko čišćenje’ i svirepostima koja u Evropi nisu viđena od Drugog svjetskog rata.” Tako sam ja preveo i razumio riječi g. Komesara. Ko nema povjerenja u moje znanje engleskog, neka pročita u originalu: http://www.coe.int/t/commissioner/Activities/themes/Post-war/Post-warIntro_en.asp 

Tačno je, dakle, da je ono što se događalo u ’bivšoj’ bilo i rat, i konflikt, i kršenja ljudskih prava, i ’etničko čišćenje’, i svireposti (ili zvjerstva, grozote, strahote, nedjela, masakri – sve su to prevodi eng. riječi ’atrocity’ koje se mogu naći u našim rječnicima). Dobro je da je g. Komesar stavio eufemizam ’narodno čišćenje’ pod znake navoda. Ali, ako je već termin pod navodnicima smatrao nedovoljno preciznim, na što ukazuju navodnici, zašto onda nije upotrebio termin koji je precizan, adekvatan, općeprihvaćen u nauci uopće, u međunarodnom pravu, a upotrebljen i u nekoliko presuda, da o optužnicama ne govorimo, u Hagu? To je pitanje zbog kojeg sam mu morao, dobronamjerno i pravovremeno, sugerirati korekciju izvještaja. 

Tačno jedan dan poslije objavljivanja prvog izvještaja ja sam poslao e-mail koji sam odmah stavio i na moj FB. Tamo je još uvijek, i ostat će dugo. Od tada pa do danas odgovor s obrazloženjem o izostavljanju termina ‘genocid’ nije stigao u moj in-box. 

Tačno 13. marta i ja sam, kao i mnogi drugi, dobio obavještenje i poziv da prisustvujem prezentaciji najnovijeg Issue Paper g. Komesara, koja će se održati u Sarajevu, u hotelu Holiday Inn. Odmah sam poslao novu poruku g. Komesaru obavještavajući da neću, nažalost, moći prisustvovati prezentaciji njegove ocjene stanja u ‘bivšoj’, ali da očekujem da barem tamo, pred bosanskom javnošću, odgovori zašto nije odgovorio na moju sugestiju da u tekst svojih izvještaja unese riječ ‘genocid’. U međuvremenu, sugestija se pretvorila u mnogo mnogoznačnih pitanja. Ni na taj e-mail nije bilo odgovora iz kabineta g. Komesara za ljudska prava. Ali, zašto sam ja uopće očekivao da će g. Hammarberg odgovoriti na moju sugestiju, prvobitno, i pitanje, logično i nužno, i konzekventno nakon što je odgovor na sugestiju izostao. Uostalom, ja sam državljanin dvije države od kojih ni jedna nije članica EU, što bi trebalo da znači da i nisam Evropljanin u istoj mjeri kao građani država članica. Ali, opet, radi se o Savjetu Evrope. A radi se i o ljudskim pravima. Tu, dakle, nije mogao ležati razlog. Vjerovatno se, prema tome, radi naprosto o sujeti jednog sociologa, uz to još i dosta teorijskog, koji misli da svi moraju da poslušaju ono što on kaže. Ne možda, nego sigurno – ja jesam sujetan, i mislim da znam da mislim, najčešće bolje od mnogih, ma kakvi – od većine. Moj Ego je toliko veliki da mi ne dozvoljava da ga poričem. Ali, ne lezi vraže. Taj Ego je potaknut, između ostalog i g. Komesarom. 

Tačno prije godinu i nekoliko mjeseci (28. oktobra 2010) g. Hammarberg je, naime, objavio Komentar o stanju ljudskih prava u Evropi, potaknut tada šokantnim, a danas već zaboravljenim referedumom o minaretima u Švajcarskoj. U tom Komentaru g. Hammarberg upozorava Evropu na rastuću opasnost od ksenofobije, islamofobije, antisemitizma… Oduševljen, kakav znam biti, i pored vlastitog Ega, njegov sam kometar u cjelini citirao u jednom mom tekstu o Evropi koja od šampiona kosmopolitizma srlja u mega-nacionalizam. Naravno, poslao sam i kratki e-mail g. Hammarbergu, čestitajući mu na tekstu i izričući podršku. 

Tačno dan-dva nakon toga dobio sam odgovor iz Kabineta g. Hammarberga u kome se zahvaljuje. Ne lezi vraže, mislio sam, pa glas nas teoretičara se ipak čuje i u političkoj praksi. Nije sve tako izgubljeno s Platonovom idejom o sintezi između atinske pameti i sirakuske političke vlasti. 

Tačno u ponedjeljak, u Holiday Innu, u Sarajevu, održana je prezentacija ideja g. Komesara o onome što se događa u ‘današnjim’ državama u odnosu na Ono što se dogodilo u jednoj od preostalih od ‘bivše’. Izgleda da su svi mediji prenijeli sukus izlaganja g. Komesara. Trudio sam se da pregledam što više portala. Ni u jednom medijskom izvještaju nisam vidio da je svoje gostovanje u Holidayu iskoristio da odgovori na moje pitanje. Ni u jednom nisam vidio niti da je neko od prisutnih postavio pitanje identično ili slično mome: Zasto se u Bosni, prema mišljenju g. Komesara, nije dogodio genocid? 

Tačno u 02.00 sati, noćas, probudio sam se, i nisam mogao zaspati, pitan pitanjem još težim od onoga koje sam postavio g. Komesaru. Čija je hipokrizija veća: g. Komesara ili sarajevske javnosti koju nije briga što g. Komesar ne pominje genocid čak ni u Srebrenici. G. Komesar nije privatna ličnost, nego predstavlja Instituciju. U Sarajevu žive desetine, možda stotine onih koji žive, veoma dobro, od zaštite ljudskih prava. Ni oni, NGOi, tužioci, advokati iz Haga, itd, nisu privatne ličnosti. Ili je genocid u Bosni izgleda već postao privatna stvar, onih preživjelih, što također ne mogu spavati mirom običnih smrtnika. Profesor Halilović, jedini preživjeli od Halilovića, će nastaviti svoju borbu. Ali dokle, i šta poslije njega? 

Tačno sam pročitao: u medijskim izvještajima sa Holiday picknika stoji da g. Komesar predlaže sadašnjim ‘državama’ nastalim iz ‘bivše’ da formiraju regionalnu komisiju za istinu i pomirenje. U tom, tačno u tom, grmu leži zec: g. Komesar nije zadovoljan Istinom ustanovljenom na Sudu u Hagu i utemeljenom na Pravu (međunarodnom). A zato ja nisam dobivao odgovore na moje sugestije koje sam slao u Kabinet Generalog Sekretara Partije za Istinu. 

Tačno zato…

foto: Selo Klotjevac, spomen ploča s imenima svih pobijenih, koju su podigli studenti prof. Halilovica iz Australije


Tagovi:
Autor 21.3.2012. u 19:42

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija