Zašto se Vučiću nikuda ne žuri

Povezani članci

• ZA GAVRILOVIĆEVU SALAMU, UVEK SPREMNI
• Strah od ostalih
• Nova epizoda podkasta Kulture sećanja u dijalogu: Dario Brentin o sportu, nacionalizmu i politikama sećanja
• Lucić: Slobodno šamaraj, kolege će ionako to zataškati
• Osuđeni za ubistvo žena i dece u Podujevu – Saša Cvjetan – pušten na slobodu pre isteka kazne
• Čovićeva politika razaranja bh. društva

Nikome nije jasno zašto se Vučiću i njegovima tako izrazito nikuda ne žuri i zašto inzistira na kadrovima iz drugih stranaka kada sam može sastaviti vladu i provesti sve te “bolne rezove” koje najavljuje, s nadmoćnom glasačkom mašinom od 158 (od ukupno 250) zastupnika u Skupštini Srbije, koja bi se, prema najavama, trebala formirati za desetak dana.

Piše: Tatjana Tagirov, Novossti

Usprkos nadmoćnoj pobjedi Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića na prošlomjesečnim parlamentarnim izborima i izborima za grad Beograd, Srbija još uvijek nema novu vladu. Vučić je tek ovog tjedna započeo razgovore s potencijalnim partnerima, najprije sa Savezom vojvođanskih Mađara koji su prihvatili suradnju, ali ne žele imati nijednog ministra, već samo državne tajnike, dok im Vučić nudi i ministarsko mjesto. Uslijedili su razgovori sa Socijalističkom partijom Srbije Ivice Dačića; prema nekim nagađanjima, Dačić bi mogao i dalje biti ministar (ne zna se čega), ali nitko više iz njegove stranke i koalicije, kao ni dosadašnji ministri koji se baš nešto nisu iskazali u radu, a ni “dinastija Krkobabić” iz umirovljeničke stranke (čak trojica su na značajnim položajima, djed, sin i mlađahni unuk), zato što je očito prevagnuo stav da je neophodna – uz sve ostale “bolne rezove” – i reforma mirovinskog sistema. Od najavljenih sugovornika, Vučić spominje još i Borisa Tadića i njegovu (službeno još neformiranu) Novu demokratsku stranku, iako glasine kažu da Tadić puca na neku vanjskopolitičku karijeru, spominje se čak i želja da postane novi Ban Ki-moon, odnosno generalni tajnik Ujedinjenih nacija.

Nikome nije jasno zašto se Vučiću i njegovima tako izrazito nikuda ne žuri i zašto inzistira na kadrovima iz drugih stranaka kada sam može sastaviti vladu i provesti sve te “bolne rezove” koje najavljuje, s nadmoćnom glasačkom mašinom od 158 (od ukupno 250) zastupnika u Skupštini Srbije, koja bi se, prema najavama, trebala formirati za desetak dana. Jedni kažu da Vučić želi podijeliti odgovornost s drugima, da ne bi sam bio krivac za ono što bi trebalo uslijediti, drugi pak ponavljaju njegovu mantru o najširoj mogućoj podršci za reforme koje će dovesti do ozdravljenja privrede i novih radnih mjesta, treći podsjećaju na to da Vučić zapravo nema dovoljno sposobnih kadrova da popuni “najviše 19 ministarstava, a možda i manje”.

Ne zna se ni što je u programu buduće vlade koji je proteklih tjedana vrijedno pisao, osim da će biti već spomenute reforme mirovinskog sistema i da će država u javnom sektoru drastično smanjiti troškove. Na tom tragu je i prebrojavanje silnog novca koji se troši na putovanja, dnevnice, benzin…, pa su se – kako tabloidi tvrde – mnogi dosadašnji ministri jako zabrinuli kada su im predočeni konkretni podaci. Tu je i rješavanje problema stotina poduzeća u restrukturiranju (ne zna se kako), ali i mjera ukidanja naknada za članstvo u upravnim odborima.

A podaci o stanju države zaista su uznemiravajući: kako je to iznio predsjednik Fiskalnog savjeta Srbije, profesor Pavle Petrović, ove bi godine Srbija mogla doseći deficit u budžetu od osam posto, odnosno oko 2,5 milijarde eura, pa će se morati dodatno zadužiti, čemu treba dodati i zaduženje za dugove koji pristižu na naplatu. Računica kaže da bi to značilo zaduženje od oko 5,5 milijardi eura, kao što će se to morati raditi i narednih nekoliko godina.

– Posledica toga je visok dug, koji je sada 65 posto BDP-a i nastavlja da raste. Za Srbiju je nivo duga koji bi ona mogla da podnese negde 30 do 35 posto BDP-a. Znači, on je već sada duplo veći od onoga što bismo mogli da izdržimo. Inače, on iznosi 21 milijardu evra – kaže profesor Petrović.

Tu je i problem pravosuđa, neefikasnog i tromog, povremeno i nedovoljno kompetentnog, koje se guši u oko tri milijuna tzv. starih predmeta i koje je pod izravnim utjecajem politike i izvršne vlasti. Najava donošenja, nakon “reforme reforme” pravosuđa, novog seta od 30-ak pravosudnih zakona (uz nove zakone o radu i stečaju) do početka ljeta ne obećava ništa dobro, jer su silne promjene, izmjene i dopune donošene proteklih godina jedan od uzroka cijelog problema i nekonsolidiranog pravnog sistema, da ne govorimo o tome da je odavno donesen i Zakon o javnim bilježnicima koji još ne postoje u sistemu i, što je najgore, ne zna se kada će početi s radom.

Da je o politici u tom osjetljivom segmentu svake države riječ govori i to što je više od deset dana trebalo nadležnima da se pozabave slučajevima desničarskih prijetnji: Radomirom Počučom, glasnogovornikom Protuterorističke jedinice MUP-a Srbije zbog prijetnji nevladinoj organizaciji Žene u crnom, i Ivanom Ivanovićem iz fašističke organizacije “Naši” zbog spiska 30 “izdajnika srpstva”. Tek im je nedavno određen pritvor, ali stvari su već kulminirale, pa se na internetu pojavio, uz vijest o prosvjedu “Srpskog sabora Zavetnici” ispred prostorija Žena u crnom u Beogradu, izvjesni Aleksandar Balaban, koji nudi 100 tisuća eura po glavi onome tko se odazove na njegov poziv na ubojstvo pripadnica te organizacije, uz jedini uvjet da ih se “zakolje nazubljenim predmetom i tupim nožem”, a ponuda traje sve dok su pripadnice Žena u crnom žive.

Teško da se politika može isključiti iz još jedne tjeralice sa stranica tabloida “Informer”, lista koji čaršija zove “službenim glasnikom” naprednjaka, koji je donedavne novinare TV B92 Jugoslava Ćosića i Igora Božića optužio da se, po nalogu iz inozemstva, spremaju srušiti Aleksandra Vučića. Anonimni izvor tabloida kaže da je David Petraeus, bivši direktor CIA-e, počeo operaciju “svođenja rejtinga Aleksandra Vučića na pravu meru”, a udar sprema preko TV N1, koju drži firma na čijem je on čelu. Visoki funkcionar Vučićevog SNS-a Bratislav Gašić na pitanje o tim navodnim planovima odgovara da “takvi pokušaji, ako ih bude, neće uspeti”.

Dok se nastavlja proizvodnja neprijatelja, čini se da osim javnosti nitko nije zgrožen nedjeljnim TV duelom Duška Vujoševića iz košarkaškog kluba Partizan i Nebojše Čovića, vječnog političara i zaštitnika Crvene zvezde, koji su se svađali tko bi više tisuća eura morao dobiti iz budžeta (samo ove godine zajedno su dobili oko tri milijuna), sve to samo telefonskim pozivom braće Aleksandra i Andreja Vučića ili nekog drugog političara na vlasti. Problem je u tome što je riječ o donacijama upravo javnih poduzeća koja grcaju u gubicima i koja bi među prvima trebala doći na udar Vučićevih “bolnih reformi”. Možda bi upravo tu Vučić mogao napraviti prvi bolni rez, pa da građane uvjeri da misli ozbiljno.