Zašto su pravi izbor Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka

Čedomir Petrović
Autor/ica 17.3.2014. u 10:58

Zašto su pravi izbor Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka

Vučić i SNS su se promenili, nabolje. Samo je opozicija svojom kriminalizacijom počela odavno da se moralno urušava i gubi i ono malo kredibiliteta koji je imala posle ubistva Zorana Đinđića. Pokazuje svoje pravo lice. Lice gubitnika. Nervoza je prisutna. Javljaju se bes i vređanje. I izrazi lica počinju da im se menjaju. Postaju sivi. Postaju zli. Gube se u masi. To više nisu ona dobro poznata nam nasmejana lica sa bilborda. Nema više te sigurnosti i nonšalancije. Ruke kojima su nam nekada veselo mahali, sada se pretvaraju u ruke koje mašu na odlasku

Piše: Čedomir Petrović, E-novine

Ovo su razlozi zbog kojih mislim da su pravi izbor na parlamentarnim izborima u Srbiji Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka.

• Zato što je u izuzetno teškim i presudnim godinama koje su pred nama, nemoguće bilo šta uraditi bez svesrdne podrške naroda. Skoro polovina Srbije je uz Vučića i SNS, bez onih kojih ima oko 20 odsto koji ne znaju da li će uopšte izaći na izbore. Verujem da će pamet i zdrav razum prevladati kod njih i da će se i oni svojim glasom za Aleksandra Vučića i SNS priključiti gotovo čitavoj Srbiji u njenoj možda najtežoj borbi za opstanak, sa velikom nadom za dolazak dobrih godina. Da ovoliki broj građana jedne zemlje bude uz „tiranina“ i „diktatora“, nezabeleženo je u novijoj istoriji.

• Od svih ovih prethodnih, koji su bili na vlasti u proteklih nekoliko godina, niko ništa nije radio ni uradio za Srbiju, sem za sebe i svoju porodicu. Krali su šta god su mogli i gde god su stigli.

• Činio je Aleksandar Vučić u prošlosti greške. Između ostalih je i njegovo prelepljivanje Bulevara Zorana Đinđića natpisom Bulevar Ratka Mladića, velika greška. I ljudska i politička. Međutim, mora da se zna i druga strana postavljanja table sa Đinđićevim imenom. Koliko je iskrenosti bilo prisutno među odbornicima koji su glasali za? Koliko su zaista cenili i voleli Zorana Đinđića u njegovoj Demokratskoj stranci? Bio sam tamo šesnaest godina. Bio sam tamo kada je ubijen. Gledao sam lica oko sebe. Toliko bezizražajnih lica. Tupih. Bez ikakvih osećanja. Osetio sam kod mnogih olakšanje. Svako iz naroda koji ga je voleo, voleo ga je više od svih ovih bezličnih koji su mu bili više ili manje bliski. Pokazao je to srpski narod na poslednjem oproštaju. Većina iz DS ga nije razumela a samim tim ni volela.

Bio je avangarda. Išao je po deset poteza unapred, a okolina se još nije dogovorila ni o varijanti otvaranja. Šta je gore ­ licemerje i poltronsko dupeuvlakaštvo „svojih“, ili otvoreno neprijateljstvo nekih drugih?

• Predizborne kampanje pojedinih partija, postaju najgori vašari i pijace. To postaje otvoreno ponižavanje i vređanje naroda. U svakoj zemlji na svetu, pa i našoj postoje osobe sa smanjenim stepenom inteligencije. Postoje mentalno retardirane osobe sa lakom, umerenom, težom i teškom retardacijom. U koju grupu od ovih, trpa opozicija narod ove zemlje? Gde se oni tu?

Toliko sramotnih i uvredljivih po narod Srbije, parola i vekih „misli“ izvučenih iz prašnjavih i memljivih podrumskih sanduka iz nekih ranijih predizbornih kampanja. Izlizanih. Bajatih. Otužnih. Ustajalih. Buđavih. Pokvarenih do smrada. Zaudaraju po celoj Srbiji. Nude sve i svašta. Obećanja koja se ponavljaju idiotima da nauče „gde zeka pije vodu“. Toliko mržnje i zla prema onima koji zastupaju drugu polovinu Srbije, a samim tim i prema tom istom narodu. Sve to što čine, čine na sopstvenu štetu. I to je dobro… za narod.

• Aleksandar Vučić nudi narodu ­ vladavinu prava?! Kada prvi put to čujete, kažete, u, jaka stvar. Pa, to je normalno. Ovi drugi nude mnogo više. Kada malo zađete iza ovog pojma, videćete da vladavina prava kod nas ne postoji, mada predstavlja temelj svake države. Iz toga proizilazi da i Srbija kao država ne postoji. Pravosuđe je oblast koja se u svakoj od 28 država članica Evropske unije razlikuje, ali ono što je zajedničko svima, jeste vladavina prava. U pregovorima se mogu postičć dogovori u svim drugim poglavljima, ali ono što je kičma i srž samih pregovora jeste uspeh u poglavljima koja se tiču vladavine prava. Ukoliko se tu ne postigne uspeh, to bi značilo zapravo kraj pregovora, što bi za Srbiju bilo ravno katastrofi.

Kriminalci ­ biznismeni pokrali su svoj narod i drže pola zemlje u svojim rukama. Ubija se, krade, pljačka, siluje, gaze automobilima obične ljude i posle veoma kratkog vremena svi se puštaju na slobodu. To je zato što nema onoga što nam niko ne nudi u predizbornoj kampanji, osim Aleksandra Vučića i SNS. To je vladavina prava, koje nema u ovoj zemlji. Znam, pitaće mnogi, a zašto do sada nije uvedena vladavina prava? Upravo zbog ovih gore navedenih izvršioca najtežih krivičnih dela koji su potplatili i kupili pravdu ove zemlje, što je najveći zločin i što ih čini državnim neprijateljem broj jedan zajedno sa onima koji su im prodali pravdu. Pojedinim sudijama, tužiocima, braniocima, advokatima, istražiteljima … Mnogo reformi je potrebno da bi se postiglo nezavisno, odgovorno i efikasno pravosuđe. To nam nudi Aleksandar Vučić i SNS. Nudi nam osnov za život. Kao što ne možemo bez soli, vode, vazduha … ne možemo ni bez vladavine prava.

• Pljuju i gađaju sve što Aleksandar Vučić obeća. Imajmo malo strpljenja, pa sačekajmo. Možda će biti nešto od tog Beograda na vodi? Možda će biti nešto i od ostalih stranih investicija? Pa i ako se realizuju te ideje i projekti, pljuvači će uvek naći da tu nešto ne valja.

• Do podneva Aleksandar Vučić je već obavio razgovore sa nekoliko predstavnika iz inostranstva i Srbije, potpisao ugovore, putuje i drži govore u predizbornoj kampanji i vraća se na svoj posao. Tek tada se pojavljuju na svojim radnim mestima ostali članovi vlade i ministri. Brži je Vučić za mnogo koraka od svih. Brže razmišlja. Donosi odluke koje mogu i SNS i njega koštati rejtinga. Govori otvoreno i iskreno o problemima. A naročito mi je Aleksandar Vučić simpatičan zbog ove propale plaćene vojske političkih i ekonomskih analitičara, pojedinih medija, kvazi­inteligencije, slobodnih mislilaca, bivših ambasadora po zemljama Evrope koji pljuju po EU a tamo provedoše toliko vremena, uzeše tolike pare. Što nisu išli na istok? Eeeee… „Mi volimo Ruse, ali više evre“! Vole i ovi ostali koji su protiv Vučića da se skupe na nekoj televiziji pa satima da ga šilje, a nemaju šta.

Oni koji savetuju kako bi trebalo voditi zemlju a u porodici im rasulo. Oni koji su antiprotivni svemu i svačemu i koji upropaste sve čega se dohvate. Kada su blizu zelenog bora, vezuju ih, da se kojim slučajem ne uhvate za njega. Sada im strašno smeta Vučić. Ovi krimosi što finansiraju kampanju protiv Vučića znaju da će ako pobedi ostati godinama na vlasti, a da će svi oni završiti na robiji. Ali sve što više plaćaju, Vučić ima veći rejting u narodu.

• Samozvana i samoosnovana Srpska „elita“ plaši se da će Aleksandar Vučić i SNS pobedom na izborima „poseljačiti“ zemlju? Imao sam prilike da slušam pored Aleksandra Vučića i mnoge ostale visoke funkcionere SNS. Zoranu Mihajlović, Nikolu Selakovića, Nebojšu Stefanovića, Zorana Babića i mnoge druge. Svi se oni ponašaju veoma kulturno, imaju lepe manire i govore na visokom političkom nivou. I svi u SNS i onaj deo naroda Srbije koji će glasati za njih može biti ponosan.

Primitivizam i bruku vidim u nastupima onih koji bi trebalo da budu odbrana jedne „fine“ i „elitne“ Srbije. Sve se u životu menja. Vučić i SNS su se promenili, nabolje. Samo je opozicija svojom kriminalizacijom počela odavno da se moralno urušava i gubi i ono malo kredibiliteta koji je imala posle ubistva Zorana Đinđića. Pokazuje svoje pravo lice. Lice gubitnika. Nervoza je prisutna. Javljaju se bes i vređanje. I izrazi lica počinju da im se menjaju. Postaju sivi. Postaju zli. Gube se u masi. To više nisu ona dobro poznata nam nasmejana lica sa bilborda. Nema više te sigurnosti i nonšalancije. Ruke kojima su nam nekada veselo mahali, sada se pretvaraju u ruke koje mašu na odlasku…

• Neke stvari se moraju često ponavljati, jer ovaj narod veoma brzo zaboravlja ono što je dobro učinjeno za njega. Problemi koja su bila nerešivi za prethodne vlasti i koje su bežale od njih kao „đavo od krsta“, počeo je da rešava Aleksandar Vučić i SNS. Evropska unija. Mnogo daleko. Mnogo teško. Ali, idemo ka njoj i to je jedino moguće za opstanak Srbije. Kosovo ili za one velike Srbe, Kosovo i Metohija. Bori se Vučić za Srbe koji ostanu tamo, da imaju sva prava nacionalnih manjina, koje postoje u Evropi. Naše crkve i manastiri biće očuvani. Jednom u budućnosti, kada svi budemo bili u Evropskoj uniji neće biti više granica između Srbije, Kosova i Albanije.

• Zato što ima enormnu popularnost u narodu Srbije kome je toliko puta obećavano i toliko puta su ga slagali, izigrali, prevarili, pokrali… Vučiću veruju. Istinski. Zna Aleksandar Vučić da su to dodatna opterećenja. Zna da ih ne sme nikako razočarati i izneveriti. Ako se to dogodi, nema više povratka. Zna ovaj narod da nekoga zavoli do bezumlja i da ga digne u neslućene visine, a sutradan da ga baci u blato i zaboravi kao da nije nikada postojao. Sve to zna Vučić. Sigurno je da mu to otežava njegov rad, ali time i dobija dodatnu snagu kada zna da je narod uz njega. Narod moraš poštovati, voleti i slušati. Moraš biti oprezan sa narodom. Kada narod nekoga zavoli u stanju je da sve uradi za njega. Aleksandar Vučić traži od Srpskog naroda ono najteže. Traži da mu pruže poverenje. Da mu veruju i da će im se dobrom vratiti. Sva ostala traženja bi narod odmah prihvatio ali da veruje, posle svega što je prošao kroz vekove i godine. Vole ga, a opet ga gledaju sumnjičavo.Dobro bi bilo po srpski narod da poveruje Aleksandru. Mislim da neće pogrešiti.

• Deca koja se danas rode, imaće veliku šansu da u prvi razred osnovne škole, krenu u zemlji koja će biti član Evropske unije. Neka im je sa srećom… I svim ostalim generacijama koje dolaze.

Čedomir Petrović
Autor/ica 17.3.2014. u 10:58