Zdravstvo u raljama politike

Tomislav Jakić
Autor 7.3.2021. u 18:38

Izdvajamo

  • Kratko i jasno: rusko se cjepivo od samoga pojavljivanja bojkotira, problematizira, prikazuje nesigurnim i dvojbenim. Pri čemu je važno naglasiti: ne iz medicinskih, odnosno zdravstvenih razloga, nego isključivo iz političkih, zato što je rusko. Što se, naravno, savršeno uklapa u okvire ponovno rasplamsalog novoga hladnoga rata.

Povezani članci

Zdravstvo u raljama politike

Malo je političara koji će se, poput slovačkog premijera, usuditi izjaviti: “Ja neću vratiti Sputnik V, niti ću odbiti rusko cjepivo, samo zato što je rusko. Ja nisam ubojica!” Premalo. A što reći za sve one ostale? Prosudite sami.

Ako je bio potreban krunski dokaz tezi da je u kontekstu pandemije što trese svijetom već dulje od godine dana, a osobito u vezi s ruskim cjepivom protiv covida 19, zdravstvo zaglavilo u raljama politike koja ga nemilosrdno prežvakava i uništava, taj je dokaz pružio slovački premijer. Njegova je izjava uglavnom prošla, da upotrijebimo danas omiljenu frazu, ispod radara. Evo, što se dogodilo. Suočena s rastućim brojem oboljelih (što vrijedi za cijelu Evropu, pa čak i Hrvatska priznaje “blagi porast”), vlada Slovačke, u nedostatku cjepiva koje je trebala osigurati Evropska unija, obratila se Rusiji. Odakle je promptno stigla pošiljka cjepiva Sputnik V, prvoga u svijetu registriranog cjepiva protiv virusa koji je izazvao pandemiju.

Budući da je time učinjen novi prodor u čvrstom bedemu Evropske unije koja, umjesto da građane svojih država članica štiti od pandemije, čini sve što može kako bi ih “zaštitila” od ruskoga cjepiva, Unija je očito reagirala pritiskom na službenu Bratislavu. Nije se, doduše, oglasila notorna Ursula von der Leyen, liječnica koja je Hipokratovu zakletvu (novohrvatski: prisegu) zaboravila za volju političke karijere, pa umjesto da se brine o zdravlju građana Unije, “naivno” pita Moskvu kako to može nuditi cjepivo inozemstvu, dok u vlastitoj zemlji nedovoljno procjepljuje (što, inače, ne odgovara činjenicama). Ne, ovoga je puta pritisak očito obavljen iza kulisa, ali vrlo efikasno, pa su dvije stranke slovačke vladajuće koalicije zaprijetile čak i izlaskom iz vlade ukoliko rusko cjepivo bude zaista upotrijebljeno.

Tek za informaciju onima koji ne znaju: Sputnik V do sada je u upotrebi u više od četrdeset zemalja i nije još registriran ni jedan, jedini slučaj teških popratnih pojava, ili čak smrti nakon što ga je netko primio (dok su takvi slučajevi, vrlo rijetki, ali ipak, zabilježeni nakon cijepljenja onim cjepivima što ih forsira EU). Provesti djelotvornu medijsku blokadu u više od četrdeset država, to danas jednostavno nije izvedivo, pa je stoga jedini mogući zaključak da Sputnik V nije opasan. Usprkos tome, slovački se premijer našao na udaru koalicijskih partnera koji se nisu ustezali čak ni od upotrebe bombastičnih optužbi tipa “rusko je cjepivo oružje hibridnog rata”. Ultimativno su tražili da se Sputnik V vrati tamo, odakle je i došao. Na što je ruska strana glatko odgovorila kako nema nikakvih problema, ako to Slovačka želi, čak da neće zbog toga biti nikakvih troškova. I tada je slovački premijer dao izjavu što smo je spomenuli na početku ovoga teksta. Rekao je: “Ne, rusko se cjepivo nikamo neće vraćati, jer ja nisam ubojica!”

Rekao je, dakle, izravno, da izravnije nije mogao, kako će nedostatak cjepiva rezultirati novim oboljelima, a i mrtvima i kako on, kao predsjednik Vlade, ne želi za takav razvoj preuzeti odgovornost. I da bi bilo potpuno jasno “odakle vjetar puše” dodao je: “Ne može se od mene tražiti da odbijem neko cjepivo samo zato što je rusko”. Čime je razotkrio stvar do kraja.

Nažalost, pandemiju – osim razno-raznih teorija zavjere prati i vrlo prepoznatljiva politička nota, drugim riječima nespremnost Zapada da prizna kako je renomiranom ruskom institutu Gamaleja zaista pošlo za rukom da prvi u svijetu razvije cjepivo protiv covida 19 i kampanja usmjerena na to da rusko cjepivo ne dobije “vizu” za izlazak u svijet. Prateće teorije zavjere idu pak od onih što potpuno negiraju postojanje pandemije, preko dovođenja u pitanje sustava karantene kao jedino mogućeg obrambenog zida protiv nje (tzv. kineski model), i to svim oboljelima i umrlima usprkos, pa do priče o tome kako će nam kroz cjepiva biti usađen čip kojim će Nepoznat netko upravljati nama ili, u najboljem slučaju, nadzirati nas (pri čemu se zaboravlja činjenica da se nadzor i sada vrlo djelotvorno obavlja preko tzv. pametnih telefona).

Kratko i jasno: rusko se cjepivo od samoga pojavljivanja bojkotira, problematizira, prikazuje nesigurnim i dvojbenim. Pri čemu je važno naglasiti: ne iz medicinskih, odnosno zdravstvenih razloga, nego isključivo iz političkih, zato što je rusko. Što se, naravno, savršeno uklapa u okvire ponovno rasplamsalog novoga hladnoga rata. Možda se Rusiji i moglo prigovoriti da je cjepivo registrirala i prije završene tzv. treće faze ispitivanja, ali taj prigovor danas otpada. I nije istina da Rusija nije od Evropske agencije za odobravanje lijekova tražila odgovarajuće odobrenje; zatražila ga je još potkraj siječnja, a to što ga je ta agencija tek nedavno počela (!) razmatrati samo je još jedna u nizu potvrda o zdravstvu u raljama politike. U međuvremenu ruski su instituti razvili još dva cjepiva, dok mala i američkom blokadom pritisnuta Kuba radi na – slovom i brojem – četiri i već cijepi prvim od njih. Kinesko i indijsko cjepivo da i ne spominjemo. No, Evropsku uniju i, naravno, Sjedinjene Države zanimaju samo ona cjepiva što ih razvijaju instituti i farmaceutske tvrtke bazirane bilo u Americi, bilo u zapadnoj Evropi. Pa je napravljen i plan cijepljenja građana ujedinjene Evrope zasnovan na dogovorima samo s tim dobavljačima. No, plan se pokazao neprovedivim. Kao prvo, dobavljači su – vođeni logikom profita, vladajućom u sustavu u kojemu djeluju – dio onoga što su proizveli isporučili zemljama izvan Unije koje su više platile, pa se sada službeni London podrugljivo smije Uniji iz koje je izašao, bilježeći daleko veći postotak procijepljenosti od integracije koju je napustio. A, kao drugo, veliki su dobavljači obavijestili kako imaju problema u proizvodnji (nitko, zapravo, ne zna kakvih) i kako ugovorene i naručene količine cjepiva Evropskoj unija neće moći isporučiti u ugovorenim rokovima.

Dakle: Unija je ostala bez očekivanog cjepiva, procjepljivanje ne ide onim tempom koji bi bio potreban i poželjan, pandemija se nastavlja, pa i ponovo širi (do toga da je u Švedskoj koja je mjesecima ostatku Evrope “solila pamet” svojim liberalnim pristupom i odbijanjem lockdowna, sada potpuno izmakla kontroli). Prva je evropsku antirusku frontu probila Mađarska, nakon nje Slovačka, slijedi mali San Marino, a prema svemu sudeći istim bi putem – okrećući se prema Sputniku V – mogla krenuti Češka, a potom i Austrija. Smogne li Angela Merkel snage i hrabrosti da kraj svojeg gotovo dvadesetgodišnjeg upravljanja najmoćnijom zemljom Unije okruni samostalnim potezom usmjerenim isključivo na dobrobit građana vlastite zemlje, konstrukcija bojkota ruskog cjepiva (koje, vrijedi ponoviti, i usprkos tome upotrebljavaju već u više od četrdeset zemalja) srušit će se kao kula od karata. A ujedinjena Evropa pokazat će se, a već se i pokazuje, u još jednome aspektu razjedinjenom i nesposobnom da svoje poslove uzme u vlastite ruke.

Cijela priča oko covida 19 i Sputnika V pokazuje dokle se može doći, a bolje bi bilo reći: kako se nisko može pasti, kada (i ako) se politici dozvoli da upravlja stručnjacima i kada (i ako) se političkim kriterijima omogući da imaju primat nad stručnima, u ovome slučaju zdravstvenima. Mogu, doduše, politički rezoni u ovoj igri imati i pozitivnu ulogu. Srbija uvozi i rusko i kinesko cjepivo, donira ga čak i susjednoj BiH (mada najprije Republici Srpskoj, a tek potom Federaciji BiH), omogućuje čak i stranim građanima da se prijave za cijepljenje. I naivan bi bio svatko, tko bi i na trenutak pomislio da predsjednik Vučić pri tome nema (i) političkih kombinacija. No, činjenica jest da je Srbija pri samome vrhu Evrope u procijepljenosti svojih građana. A to je ono što je u ovome slučaju bitno.

Hrvatska i ovdje ide, kao, svojim putem. U prvim tjednima pandemije sve je bilo prepušteno struci i broj oboljelih je u relativno kratkom vremenu, ali uz drakonske mjere ograničavanja, spao na gotovo zanemariv. Pa je onda premijer brzopleto proglasio pobjedu nad coronom (što će kasnije nemušto pokušati “prodati” kao pobjedu u prvome poluvremenu), da bi preuzeo stvar u svoje ruke, išao na parlamentarne izbore (i, očekivano, pobijedio), i otvorio Hrvatsku, kao “sigurnu zemlju” za strane turiste, jer turizam je – zahvaljujući pogubnoj gospodarskoj politici, a još više privatizaciji, sve u režiji njegove stranke, glavni i osnovni izvor prihoda Hrvatske. Nije se obazirao na porast broja oboljelih već početkom ljeta, sve dok Hrvatsku na kraju glavne sezone neke zemlje iz kojih dolazi najveći broj stranih turista nisu stavile na “crvenu listu”, što je rezultiralo masovnim bijegom gostiju iz hrvatskih ljetovališta. Ni iz toga nije izvučena pouka, pa će se službeni Zagreb gotovo do početka zime hvaliti kako ima najliberalniji pristup borbi protiv corone, kako ni slučajno neće uvoditi novi lockdown i kako on line nastava “nije opcija”. Da bi potom ipak uveo režim na granici lockdowna, prešao na on line nastavu (i opet je prerano ukinuo), ostajući cijelo vrijeme vjernim i poslušnim članom Evropske unije.

Ako se u hrvatskim medijima (mainstream pogotovo) Sputnik V uopće spominjao, onda samo u negativnom kontekstu. Sve dok i u Hrvatskoj vrag nije odnio šalu, dok nije postalo jasno da od obećanja o procijepljenosti većine stanovništva do početka ljeta (čitaj: turističke sezone) neće biti ništa. Tek tada, a u povodu prikaza objavljenog u uglednom britanskom stručnom časopisu, počelo se odjednom i u Hrvatskoj “otkrivati toplu vodu”, naime da je Sputnik V provjereno i neškodljivo cjepivo. No, mada je Hrvatska napokon sada i to “saznala”, odluku o naručivanju Sputnika V nikako da donese. Najprije je ministar zdravstva “odradio” razgovor na tu temu s ruskim ambasadorom, a na njegovu inicijativu. Kao – Rusi nude, pa će Hrvatska, možda, milostivo i prihvatiti. Potom je premijer rekao da Hrvatska itekako razmišlja o ruskom cjepivu, a iz hrvatske agencije za odobravanje lijekova (Hamed) poručili su kako dokumentacija što su je dobili iz Moskve nije dovoljna, pa su tražili dodatnu, a – poručeno je – postoji i mogućnost da inspektori iz Hrvatske odu u Rusiju da pregledaju pogone u kojima se cjepivo proizvodi. Sve u svemu – tko se u Hrvatskoj nada ruskome cjepivu (a to znači ubrzavanju procesa cijepljenja) uzalud se nada. Službena Hrvatska i dalje će političkom logikom upravljati evidentno zdravstvenim problemom, što znači da će se ohrabriti donijeti odluku o uvozu Sputnika V tek onda kada tako nešto odobri Evropska unija, ili – u najmanju ruku – kada tako nešto učini Njemačka. Ili, ako se procijeni da bi to moglo odnijeti prevagu na skorim lokalnim izborima.

U svemu tome simptomatično je da je svega nekoliko puta, i to vrlo sramežljivo, spomenuto da je u Zagrebu postojalo nešto (nominalno postoji i danas, ali samo nominalno) što se zvalo Imunološki zavod; da je taj Zavod uspješno razvijao, proizvodio i izvozio (!) cjepiva i da je taj Zavod praktično uništen zahvaljujući što namjeri, što nebrizi kako HDZ-a, tako i SDP-a. Nedavno preminuli dugogodišnji zagrebački gradonačelnik opetovano je obećavao kako će Grad preuzeti i “uskrsnuti” Imunološki zavod, ali (ni) od toga nije bilo ništa. U “vrijeme mraka”, kada je u nekadašnjoj zajedničkoj državi izbila epidemija variole, cjepivo je dolazilo iz Zagreba (a tek onda, kada Zagreb nije mogao proizvesti dovoljno, i iz uvoza). No, zašto bi danas Pfizeru, ili Moderni smetao nekakav zagrebački Imunološki institut? Konkurenciju valja uništiti, ili – kao u slučaju Sputnika V – politički diskvalificirati.

Malo je političara koji će se, poput slovačkog premijera, usuditi izjaviti: “Ja neću vratiti Sputnik V, niti ću odbiti rusko cjepivo, samo zato što je rusko. Ja nisam ubojica!”

Premalo. A što reći za sve one ostale? Prosudite sami.

Tomislav Jakić
Autor 7.3.2021. u 18:38

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija