Želim umrijeti u svojoj vjeri i na svojoj zemlji

tačno.net
Autor 18.8.2016. u 09:51

Izdvajamo

  • I ruku na srce, pored tolikih mostarskih džamija, šadrvana i česmi u gradu gdje se može oprati i uzeti abdest, klanjati i Bogu se moliti u tržnom centru poniženje je vrijednosti koje sam na početku spomenula čistoći, prilagodljivosti i tolerancija. Iako su ovoljetni posjetioci BiH, napose Mostara, tako veliki vjernici, zašto u podne moraju šopingovati u Mepasu, što ne planiraju i raspitaju se gdje mogu prakticirati islam u gradu u kojem, u kakvoj takvoj slozi, žive 4 naroda i 4 religije.

Povezani članci

Želim umrijeti u svojoj vjeri i na svojoj zemlji

Foto: OTM

           Primiti uslugu, znači prodati svoju slobodu!
             Beneficium acceipere est libertatem vendere!

 

Piše: Ena ŠARIĆ

Bilo je to davno, nakon rata, putovala sam sestri u Švicarsku, na aerodromu u Beču zapanjeno stala pored dvije osobe koji su klanjali podne namaz na prljavoj aerodromskoj „gati“. Jer mene je moja stara majka, mati kako smo je zvali rahmet joj duši, davno naučila nekim od najbitnijih islamskih vrijednosti – čistoća,  prilagodljivost i tolerancija opća su civilizacijska mjesta koja pripadaju ovoj  religiji.

Rat se smiješio BiH sa svih strana… JNA je podizala 3 prsta po Hercegovini, u Mostaru su se skrivali u parkovima i skrovitim ulicama prateći budnim okom građane. Jedne takve noći vratila sam se kući prije 9 sati, jer su mi roditelji ograničili izlazak i na fotelji ispred TV zatekla mati kojoj su se niz lice kotrljale krupne suze…. Nikad je nisam vidjela da tako rida…..zagrlila sam je i pitala: “Šta je majka, što plačeš?“ A ona je kroz suze govorila: „Ne valja ovo ništa sine, ništa. Pa šta je bilo? Ma, kaže, bilo na Dnevniku, ovi iz SDA, otišli sa sjednice da klanjaju podne u sred Skupštine i zasjedanja, klanjali na hodniku a abdest uzeli u skupštinskom WC-u.  A znaš li ti moja Ena, Kur’an kaže da je rad važan isto kao i molitva i da se sve molitve koje se propuste mogu naklanjati toga istog dana. Neće ovo na dobro zlato moje, kaže moja mati, i nastavlja „učiti“ provlačeći tespih kroz prste. Da je to tako potvrđuju i neke stare mostarske gospođe koje su obavile hadž ili platile nekoga da hadž obave za njih, kako su stare i bolesne one tokom godine naklanjaju i isposte  30 dana Ramazana uz sve svoje  bolesti, svakodnevne i vjerske obaveze. Dakle može se normalno, ne prkoseći, ne namećući, pogotovo u tuđoj zemlji i pod tuđim krovom.

Pišem ovo zbog svih onih događanja u Mepasu, na Kravicama i širom BIH. Jer kod nas vrijedi ona poslovica „Kad si u Vatikanu ponašaj se poput Pape“ što znači prilagodi se običajima te zemlje i njenih ljudi, jer i mi kada odemo u neku od islamskih zemalja, pokrivamo i glavu i ruke i noge, baš kao što se pokrivamo  pri ulasku u svaki vjerski objekat svih svjetskih religija. To što se Arapkinje kreću po Mostaru u burkama to je privatna stvar i stvar njihove vjere, ali klanjati na prljavim podovima u tržnim centrima, e to je stvar dekadencije islama i propitivanje vjere i vjerskih običaja pojedinih država, koje su zaboravile da su svijetu podarile, matematiku, medicinu i, slova, note i higijenu…. I ruku na srce, pored tolikih mostarskih džamija, šadrvana i česmi u gradu gdje se može oprati i uzeti abdest, klanjati i Bogu se moliti u tržnom centru poniženje je vrijednosti koje sam na početku spomenula čistoći, prilagodljivosti i tolerancija. Iako su ovoljetni posjetioci BiH, napose Mostara, tako veliki vjernici, zašto u podne moraju šopingovati u Mepasu, što ne planiraju i raspitaju se gdje mogu prakticirati islam u gradu u kojem, u kakvoj takvoj slozi, žive 4 naroda i 4 religije.

I ne mogu da ne spomenem, jer vjerujem da je ovakvo ponašanje recidiv  kupovanje Bosne i Hercegovine od strane bogatih Arapa i Turaka koji su sebe odavno proglasili našom braćom zaboravljajući da su, ne tako davno, bili okupatori, koji smatrajući sebe vlasnicima našeg tla i zraka, otvarajući svoje banke i dajući beskamatne kredite, kupujući našu avio kompaniju i sl., kupuju naše duše i opet po ko zna koji put okupiraju BIH. Vjerujem da je i Zakon o igrama na sreću dio ove iste rigidne islamske ideologije koja sve više steže moju domovinu, jer igre na sreću, pa i kladionice  i, u krajnjoj liniji, i lutrija i bingo po islamu su haram odnosno grijeh.

Da su došli u miru poštavali bi našu zemlju i naše vjerske vrijednosti i toleranciju. Da su došli u miru, gradili bi ovdje sebi kuće ali i fabrike i zapošljavali ljude. Da su došli u miru, darovali bi sirotišta, bolnice i djecu sa posebnim potrebama. Da su došli u miru, a meni se čini nisu, trebali bi više znati o običajima zemlje u kojoj žele živjeti, ljetovati ili zimovati. Ovako mi se čini da su tu da ispune san  svih onih koji su sanjali i koji otvorenih očiju još uvijek sanjaju o muslimanskoj fildžan državi u srcu Balkana.

I za kraj da se zna: ja sam Ena Šarić, Bošnjakinja koja želi umrijeti u svojoj vjeri i na svojoj zemlji! Amin.

tačno.net
Autor 18.8.2016. u 09:51

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija