Željko Pavićević: Svi smo mi…HEROJI

Autor/ica 21.11.2012. u 09:57

Željko Pavićević: Svi smo mi…HEROJI

Svako jutro ja odlazim na posao i šljakam kako bih na kraju meseca primio neku platu. Odem do banke i podignem gotovinu. Platim račune, odem do nekog mega marketa i potrgujem namirnice, platim deci “sport” i “jezik” i ostane mi kurac. Dakle kompletna gotovina ode na račune i “guzicu”.

Jedno jutro sam ustao grogi drogi. Mališani su imali čudnu noć. Jelo im se, piškilo, blejalo i koga će da cimaju nego dežurnog dispečara. Baš tog jutra greškom sam umesto VH1, koji je by the way postao srpski i to mi opasno ide na k….., pustio HTV1. I gle čuda. Ono tamo Gotovina. Uh jebo te, pomislih i brzinski prebacih na domaći kanal koji je ovom prilikom želeo da ostane anoniman. Kad ono haos. Javlja se i kurta i murta. Svi oni bejahu iznenađeni i uvređeni. Svima puna usta Gotovine za gotovinu. Znao sam da će mi se od muke opasno prisrati i da ću morati nakon toliko vremena ponovo saviti tabak  iako nisam bio voljan da to uradim. I nisam odmah. Tek sada nakon sto je to uradila većina stada, ovaca na političkoj i društvenoj mreži Srbije.
“Dragi moj dnevniče, mesecima te nisam pisao i taman sam hteo da te pišem, a onda shvatih da će me to posle mrzeti da čitam i rekoh koj i da te pišem, a opet te napisah eto, pisanja radi.”

Hag i suradnja Rasima Ljajića sa istim te njegov monolog o uvrtanju slavina su me posebno izbacili iz takta.  JA se sećam koliko su ga molili onomad da odvrne slavinu, što on jedva učini, pro forme radi. Mlada se razljutila jer je drugostepeni sud doneo jednoglasnu odluku o oslobađanju hrvatskih generala. Jao. Jao. Jadan moj narod i nekadašnji njihov narod.
Kako smo brzo zaboravili kako je došlo do Oluje i kako je Milošević naredio povlačenje preko tadašnjeg predsednika Hadžića. Knin je praktično predat bez borbe. Ma ne može mi niko reći da borba nije mogla da traje duže od četiri dana. Ne, nije bilo interesa. Milošević nije vodio rat već je vojevao. Srbima iz Hrvatske je ostavljeno da se sklone i uđu u Srbiju kako bi je još više oslabili u cilju dugoročne Miloševićeve vladavine. Nemojte me shvatiti pogrešno, ali izbeglice su bile Miloševićev plan za satanizaciju Srbije i on je to jako dobro činio i u narednim godinama vojevanja u BiH i na Kosmetu.
Oluja nikada nije bila shvaćena kao genocidno-vojna akcija hrvatske vojske, bar ne za Hrvate. Ona je za njih bila nešto kao narodno oslobodilačka borba. Prosto branili su svoj suverenitet i teritorijalni integritet od agresije JNA koja je u tom trenutku bila okupaciona sila, što i jeste prema svim standardima svetskog ratovanja i vojevanja tačno,jer su bili strana vojska na stranoj teritoriji. Sama JNA je bila enigma jer Jugoslavija nije postojala tih dana i pored toga što i danas ona za mnoge postoji. Vukovar nećemo da pominjemo kao ni Šljivančanina jer on zasigurno neće biti oslobođen, bar ne u dugom, htedoh reći, drugom krugu.. To je posebna priča koja ima pozadinu.

I baš kao i Nürnberg nekada, Hag je postao mesto gde će se manje više suditi svima, ali prvenstveno gubitnicima jer tako biva. Ne može mi niko reći da saveznici nisu činili zločine (Staljin je pobio više Rusa od Hitlera, a atomnjake na Japan su bacali Ameri, a ne Nemci). Uh kako je to nepravedno. Nekako danas kada čitam istoriju, samo nekoliko dana nakon puštanja Gotovine, bude mi žao nacista. Koga bre mi zajebavamo. Hans Fritzsche i još par njih su oslobođeni spletom okolnosti. Što ne bi bio i Gotovina. Ah da. I onaj Markač kojeg uvek zaboravim jer ga nešto ne pominju posebno ovih dana. Nego, jeli Milošević potpisao u Dejtonu pristanak za osnivanje Haškog suda ili se meni to zeva pa buncam?
Posebno mi je muka od naše vlasti. Pobogu, nije se vodio rat u Srbiji već u Hrvatskoj. Splet okolnosti je što su izbeglice iz Hrvatske došle ovde, a ne na Kosmet ili Crnu Goru koje su inače tih dana bile u sastavu SRJ. Puna su im usta Gotovine i onog drugog. A Pupovca bole uši. Zahvaljujući njemu i Srbima u Hrvatskome Saboru vlada Vlada Hrvatske. Onomad Sanader i Kosor, a danas Milanović. Jeli taj Milanović ima malo srbijanske krvi ili ne? Koga bole uši. Ja ga gotivim jer se nije cmakao sa Gotovinom na izlazu iz zrakoplova. I dok Pupavac bleji, Dačić i Toma izblejaše. Čak se oglasio i predsednik skupštine UN i član DS-a u ostavci, Vuk Jeremić. Uh. Uh. Kakva koalicija. Ne bi me čudilo da počnemo sa skupljanjem potpisa za oslobađanje Miloševića iako sam generalno bio za to da mu sudimo ovde i da kazna bude “vješanje za jaja na Terazijama”.

Za kaj je nama toliko bitno što se događa u susjednoj Hrvatskoj? Kaj mi nemamo naših problema? Imamo. Ko će da šutne nogometnu loptu na meću CRO i SRB. Ajme meni. Ili, ne. Hoće li Đilas vladati DS-om i gradom i ko stoji iza Miškovića i Beka?? Dva upitnika za dva pitanja.

Malo mi je muka od lažnog patriotizma i ostvarivanja kvazi srbijanskih interesa. Mi smo izgubili rat u Hrvatskoj i to je fakat. Republika Srpska Krajina ne postoji i neće postojati u bliskoj budućnosti. Pitanje je da li će se Srbija oporaviti kao Nemaćka i Japan nakon drugog svetskog rata ili će da plače za Jasenovcem i Kninom, te glumi ludilo na ovim prostorima, dok se sve više i više skuplja po svim šavovima, a stanovništvo joj matori i sve više zaglupljuje. Ej, Ivica Dačić nam je premijer, a Toma Nikolić predsednik. Koj smo, bre, mi kurac od zemlje? Pa, mi jesmo kurac od zemlje. Što pre shvatimo manje ćemo da ga pušimu u narednih 50 godina. Ne mogu više. Ko želi shvatiće, a ko ne želi…nemora. Svakako ako ovako nastavimo, najebali smo. Ipak Hrvati i Srbi imaju nešto zajedničko, a to je iskrivljen pogled na zhačenje reči HEROJ. Nama je heroj Ratko Mladić, a njima Ante Gotovina. Iiiii, ko je sada lud?

Aj živi bili i nastavite da radite za gotovinu.

Autor/ica 21.11.2012. u 09:57