Zemlja Bosna i Hercegovina, čekajući Dan

Izdvajamo

• Zacementirano stanje propasti koje traje, evo, već skoro tri decenije, građani će na primjeru tog malog bosansko-hercegovačkog gradića Livna, pamtiti tek po zatucanim, korumpiranim i nepristojnim lokalnim mešetarima i domoljubima, sitnim nacionalistima i političkim hijenama koji su u aktu organiziranog kriminala po dolasku na vlast devedesetih, a sve pod plaštom hrvatskog domoljublja - sveteći se valjda kako su ih i sami nazivali "komunističkim" i  "partizanskim projektima" - potpuno devastirali, opljačkali i uništili cijeli niz državnih firmi i tvornica, kao i kompletno kulturno i društveno javno dobro.

Povezani članci

• Jad mržnje, i moć praštanja
• Slučaj Dženan Memić, sud oslobodio Ljubu i Bekriju Seferovića
• Zašto Srbija nema antifašistički praznik
• PREDOPERNI PERIOD
• KOME IDE 19,2 MILIONA KM KOJE IZDVAJA HRTVATSKA ZA HRVATE U BIH? ZNA SE!
• O ljudskim štitovima

Stoga, jedno valja znati i zapamtiti, jer nama nema druge – ovdje nam je još stoljećima živjeti zajedno!

Jedna od većih nepravdi i gotovo diskriminirajući akt prema građanima Republike Bosne i Hercegovine, u proteklim godinama, nanešen je tadašnjom odlukom Njemačke i drugih europskih država, članica EU, da se samo onim njenim građanima koji posjeduju putovnice Republike Hrvatske omogući rad i boravak bez vize u Njemačkoj – iako su u tim dokumentima mnogi vlasnici putovnica, Hrvati, imali boravišne adrese isključivo unutar granica Republike BiH. Sjećam se svojih komšija i sugrađana u Livnu koji taj dokument nisu imali, a koji su već tada htjeli otići trbuhom za kruhom – jer uvidjeli su da se u nacionalizmom i primitivizmom zatrovanom životnom ambijentu, u kojem su, pokazat će se, na vlast sjeli mali i pokvareni ljudi zajedno sa predstavnicima vjerskih institucija – ti samozvani domoljubi i predstavnici zamislite sva tri naroda; kako to samo ogavno zvuči – još dugo neće desiti neki pomak vrijedan civilizacijskih životnih normi. Zacementirano stanje propasti koje traje, evo, već skoro tri decenije, građani će na primjeru tog malog bosansko-hercegovačkog gradića Livna, pamtiti tek po zatucanim, korumpiranim i nepristojnim lokalnim mešetarima i domoljubima, sitnim nacionalistima i političkim hijenama koji su u aktu organiziranog kriminala po dolasku na vlast devedesetih, a sve pod plaštom hrvatskog domoljublja – sveteći se valjda kako su ih i sami nazivali “komunističkim” i  “partizanskim projektima” – potpuno devastirali, opljačkali i uništili cijeli niz državnih firmi i tvornica, kao i kompletno kulturno i društveno javno dobro. Prvo su u tom bratoubilačkom pohodu barbarski devastirali i fašističkim obilježjima koji su tamo i danas prezentni uništili partizansko groblje, da bi odmah zatim opljačkali i devastirali redom, valjda – “partizanski” gigant “Bosna – Livno”, “partizansku” “Preslicu”, “komunističku” “Modnu odjeću”, partizansku “Kožaru”, “partizansko” kulturno-umjetničko društvo “Radnik”, itd. – ali tako što su novac opljačkan u divljoj tranziciji istih tih “komunističkih” i “partizanskih” firmi, to im eto nije smetalo, potrpali u svoje privatne domoljubne džepove. Ljudi su, kažem, htjeli van, jer ako nisi hadezeovac ili esdeaovac, ako nisi htio biti sitna i mala ljudska nula i korumpirani nacionalistički bezveznjak, jednostavno ostajali bez gole egzistencije  – nema posla, nema rada, nema te na domoljubnoj proračunskoj sisi, nema kruha, nema hljeba. Danas, prvog marta dvije hiljade i dvadesete godine, paradoksalno, na Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, ta nepravda je ispravljena, pa će i ostali građani Bosne i Hercegovine slobodno poći u potragu za nekim boljim životom. Tužna je ta priča, kao uostalom i sve naše priče unazad tridesetak godina, jer umjesto da to naše zajedničko bosansko-hercegovačko kulturno nasljeđe, to bogatstvo hiljadugodišnjeg mozaika kultura i resursa iskoristimo za razvitak, za izgradnju infrastrukture, industrije i turizma, mi ćemo i dalje naše najbolje ljude sretati mahom po njemačkim i inim europskim gradovima. I nije to samo bosansko-hercegovačka priča!, to je sudbina cijele naše balkanske regije i svih naših ljudi čiji su životi raspadom socijalističke Jugoslavije čak i generacijski potpuno devastirani, na tom zajedničkom sudbinskom drumu i u vremenu kroz koji vjekovima protičemo – toj našoj životnoj arteriji koja veže Bizant i Zapad.

Stoga, jedno valja znati i zapamtiti, jer nama nema druge – ovdje nam je još stoljećima živjeti zajedno!

Tu u, kako rijeke i klisure pamte – zemlji Bosni i Hercegovini.

Pa, sretan Vam Dan!