Goran Pandža: Zid plača i zid za plakanja

Povezani članci

• Unutar(č)etnički dijalog Hrvata
• Uticaj kokošjih bataka na život povratnika
• Slavo Kukić: Otkud pravo Čoviću da priča o poštenju
• Nerzuk Ćurak: „Čemu Orbanova Europa? Što će nam tvrđava EU?“
• Priča o dobrim mostarskim ljudima (7): Ibro Rahimić
• Čulić: Može li se Hrvatska dignuti na noge?

Uvijek isto pitanje kad otputujem daleko.

– Where are you from?

– From Croatia – odgovor je vazda isti dok putujem hrvatskom putovnicom.

– God bless Cibona Zagreb!

Ortodoksni  Jevrej koji mi je proučio nešto na čelu ispred Zida plača u Jeruzalemu i poželio najljepše želje, zavezao mi je narukvicu oko ruke i zatražio 100 šekela. Dao sam mu dvadeset.

– Koliko si mu dao? – pita stari nakon što smo se udaljili sa lica mjesta.

– Dvadeset Šekela.

Stari je odgovorio nedvosmisleno:

– Jeb’la te Cibona Zagreb!

Već je prvi dan mog boravka u Izraelu/Palestini obilježio istorijski dogovor – Izrael, Jordan i Palestinska samouprava su se nakon 11 godina pregovaranja usaglasili da treba graditi sistem za preraspodjelu i desalinizaciju vode od kojeg će koristi imati čitava regija. Ukratko, riječ je o sistemu cijevi koji bi iz Crvenog mora trebao omogućiti prelijevanje vode u Mrtvo more radi stabilizacije vodostaja koji godišnje konstantno opada, pri čemu bi se vršila i desalinizacija određene količine vode koja bi dalje služila za navodnjavanje i piće. Nije mala stvar za regiju koja uz BiH važi za najtvrđu po pitanju usaglašavanja bilo kakvih dogovora.

Ako smo sa regijom Bliskog istoka, osim po težini postizanja dogovora, po bilo čemu drugom slični, onda je to sigurno i sprovođenje sporazuma. Istovremeno dok sporazum o korištenju i preraspodjeli pitke vode stupa na snagu, „kod nas“ na Beit Hanini u Jeruzalemu/Al Qudsu drugi dan zaredom se izlijeva voda iz cijevi u kvartu, da niti jedna lokalna služba nije došla sagledati i sanirati problem.

Zato se po mnogočemu balkanska regija razlikuje od bliskoistočne.

Naprimjer:

– Dok nezaposlenost u BiH iznosi 26%, na Zapadnoj obali, gdje su životne prilike kudikamo teže, gdje se ljudi pod vojnom i političkom okupacijom svakodnevno bore za goli život, nezaposlenost stanovništva iznosi 18% – čitavih osam procentnih poena manje od BiH!

– Iako je voda u Izraelu oskudna i dobija se skupim procesom desalinizacije, Izrael uspijeva biti neto izvoznik hrane. Sa druge strane, BiH uvozi 800 miliona KM više poljoprivrednih proizvoda više nego što je izvezeno u 2012. godini.

– Ili… dok mladi iz BiH (nije ništa drugačije ni u ostalim zemljama regije) bježe glavom bez obzira, a oni koji su se snašli u dijaspori, uglavnom i ne pomišljaju na povratak, mladi Palestinci/Arapi koji su se školovali ili zaposlili u inostranstvu, redovno se vraćaju u rodnu grudu. Ne isključivo samoinicijativno, već vlast radi aktivno na njihovom povratku. Pa je tako npr. i prethodno premijer Salam Fayad, nekad visokopozicionirani činovnik u MMF-u, vratio se da obnaša spomenutu, premijersku funkciju.

Ali ima i jako puno različitosti.

Recimo:

– Bosna i Hercegovina je sedma zemlja u Evropi po količini pitke vode u odnosu na broj stanovništva, pa ipak uvozimo u ogromnim količinama vodu. Imamo i produkciju električne energije za izvoza, pa ipak kupujemo struju.

Posmatrajući tako nepregledne pošumljene vrleti po sjeveru Izraela, planove akvadukta za prelijevanje vode, sjetim se one bezbroj puta ponovljene mantre, koja još uvijek stoji, da je BiH, i ne samo BiH nego sve zemlje Balkana, izuzetno prirodno bogata zemlja i da je problem u politikama.

Ali to je još jedna sličnost sa Izraelom i Palestinom. Nas ne razdvajaju fizički zidovi kao što postoje između Izraela i Palestine, ali su prisutni itekako zidovi u glavama.