Zija Dizdarević: Korist od Trumpa

Zija Dizdarević
Autor 14.1.2021. u 12:36

Izdvajamo

  • Posebno imponuje hrabrost i beskompromisni aktivizam žena koje su se žestoko oduprle ne samo Trumpovom brutalnom seksizmu, već i nametanju koncepta podrazumijevajućeg prava bijelaca na supremaciju u američkom društvu, politici i vlasti. Pobunjenice protiv zastrašujuće diskriminacije prodrle su u javnost, ušle u političke bitke, izlazile na izbore i pobjeđivale na svim nivoima vlasti i izmijenile kolor(it) američke političke slike. Vrhunac - potpredsjednica SAD je Kamila Harris. Nakon terora nad najvišim zakonodavnim vrhom SAD kazala je kratku, a upečatljivu misao: "Demokratija nije država, to je djelovanje".

Povezani članci

Zija Dizdarević: Korist od Trumpa

Foto: REUTERS/YURI GRIPAS

Završne pripreme za inauguraciju novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joe Bidena 20. 1. 2021. godine protiču u krajnje neobičnim okolnostima. C-19 je nametnuo nova pravila ponašanja i u ovoj prilici. Uz to, oblikuje se do sada neviđen zaštitni pojas da bi se taj izuzetni čin obavio kako treba, a koji teško da se može u ovakvoj atmosferi nazvati i svečanim.

Predstavnički dom Kongresa glasao je 13. 1. 2021. za opoziv predsjednika Donalda Trumpa – optuživši ga za poticanje pobune, nakon što su njegove pristaše nasilno upale u sjedište zakonodavne vlasti. To je ocijenjeno napadom na američku demokraciju. Za opoziv su glasala 232 kongresmena, dok ih je 197 bilo protiv. Za opoziv je bilo i deset osvještenih republikanskih predstavnika. Odluku o opozivu, takozvanom impeachmentu, mora prihvatiti i Senat i to dvotrećinskom većinom. Senat je već jednom zaustavio proces opoziva Trumpa u januaru prošle godine.

Ishod u Senatu je važan ali ne i najvažniji u ovoj priči. To nedjelo inspirisano Trumpovim govorom nazivano je od političara, novinara i građana terorističkim aktom, pa i pokušajem državnog udara.

Trebaće još vremena za inventuru tekuće i trajnije štete koju je nanio odlazeći iz Bijele kuće. Ali vrijedilo bi se upitati da li je bilo koristi od Trumpovog po mnogo čemu zaumnog predsjednikovanja. Jer i u ovom sasma posebnom slučaju – historijskog i planetarnog značaja – važi ono da u svakom zlu ima i nešto dobro.

Opasnost i zapitanost

Trump je radikalizovao probleme koji karakterišu američko društvo i surovo naglasio pitanja s kojima se SAD mora suočiti otvorenijih očiju i kada je riječ o njenoj nutrini i njenom mjestu u svijetu. Potrajaće i ranije započeto (samo)propitivanje u SAD i drugdje o nizu tema: stvarnoj snazi i ranjivosti sistema vlasti; ovlaštenjima i međuodnosu predsjednika države i drugih stubova poretka; upozoravajućim slabostima sklerotičnog dvostranačkog principa; demokratskoj valjanosti i vjerodostojnosti elektorskog načina biranja; relaciji građanin – država u različitim vidovima; suprotstavljenosti viđenja i interesa različitih društvenih grupacija; dometima izraženih i tinjajućih konflikta i procjene nose li u sebi naboj sukobljavanja širih i težih razmjera, sve do poticanja nemira koji imaju naznake građanskog rata; djejstvu masmedija i digitalne interakcije i, u vezi s tim, konfrontacije između pojedinaca i skupina oprečnih nazora; ulozi mafioznih i drugih krimogenih organizacija; naravi, kvalitetu i klasno-etničkoj dimenziji obrazovanja i stepena educiranosti različitih slojeva stanovništva; učinkovitosti zdravstvene zaštite, socijalnoj solidarnosti…

Vidjećemo šta će se od ovoga i na koji način naći u agendi novog predsjednika i njegove administracije.

Trumpizam je akcentirao pitanje uticaja transnacionalnih korporacija i finansijskih centara moći na vlast i njihovu korelaciju s visokom politikom i državnim institucijama. Posebno se izdvajaju i pitanja kontrole i samosvojnosti vojno-industrijskog kompleksa i obavještajno-sigurnosne aparature. Vojni vrh, što tamo nije baš uobičajeno, javno se oglasio osuđujući atakiranje na Kaptol, odbacujući ekstremizam i ukazujući na svoju obavezu podržavanja i odbrane Ustava. Probudio se i FBI i aktivirali se drugi bezbjednosni osigurači.

Otpor i nova energija

Trump je zaslužan što je izoštrio poglede na američku stvarnost, grubo upozorio na neslućene prijetnje i vidljive opasnosti po SAD i svijet, dao poticaj politički, intelektualno i moralno odgovornim ljudima da krenu u odlučniju akciju u odbranu ljudskosti i promišljanje o budućnosti demokratije.

Šovinizam, seksizam i socijalna bešćutnost Trumpa i pratilaca izazvali su nemali otpor s korisnim, pozitivno prekretničkim posljedicama.

Rasistički rječnik i postupci bivšeg predsjednika i učinci što su ih izazvali, već s početkom njegovog mandata, naišli su na obećavajući otpor. To opiranje jeste kretalo i ka žestokom odgovoru krajnje ljevičarskih grupa na postupke protivničkih skupina koji su podsjećali na nacifašističke metode. Ali, daleko impresivnije i dugoročno korisnije je ono što je to oponiranje trumpizmu donijelo na političku scenu i u vlast, pa i njen sam vrh.

Posebno imponuje hrabrost i beskompromisni aktivizam žena koje su se žestoko oduprle ne samo Trumpovom brutalnom seksizmu, već i nametanju koncepta podrazumijevajućeg prava bijelaca na supremaciju u američkom društvu, politici i vlasti. Pobunjenice protiv zastrašujuće diskriminacije prodrle su u javnost, ušle u političke bitke, izlazile na izbore i pobjeđivale na svim nivoima vlasti i izmijenile kolor(it) američke političke slike. Vrhunac – potpredsjednica SAD je Kamila Harris. Nakon terora nad najvišim zakonodavnim vrhom SAD kazala je kratku, a upečatljivu misao: “Demokratija nije država, to je djelovanje”.

Demokratija i autokratizam

Biden reče da je ozbiljno razmišljao da stranačkog kolegu, senatora iz Vermonta, Bernie Sandersa predloži za ministra rada. Da tako ne bude odlučilo je što su saglasni da bi to moglo dovesti u pitanje većinu Demokratske stranke u Senatu. Naime, Sanders je senator iz Vermonta (inače je čovjek s najdužim stažom u Kongresu u historiji SAD), pa bi u toj saveznoj državi morali biti raspisani novi izbori. Sanders je u dva navrata pokušao osvojiti demokratsku nominaciju za prvog čovjeka SAD, a smatra se da je među najzaslužnijim zašto je Biden izabran za predsjednika. Naime, odustao je od natjecanja i podržao Bidena u ključnom trenutku.

Biden je najavio da će putovati sa Sandersom “kako bi se sastajali s radnicima koji su zaboravljeni i zapostavljeni”. Poručio je da će sarađivati na jačanju radničke klase i zaštite dostojanstva radnika. I tu dolazimo do najbitnijeg kada je Sanders u pitanju. On nije samo najuticajnija ličnost na lijevom krilu stranke i američke političke scene, već čovjek koji se žustro zalaže za politiku socijalističke određenosti (posao, obrazovanje i zdravstvo za sve građane). Osnova Sandersovog suprotstavljanja beskrupuloznom imperijalnom kapitalizimu, kojeg tako ogoljavajuće oličava Trump, bilo je odlučno zalaganje za sve veću socijalnu pravednost. I, naročito bitno, Sandersove ideje su masovno privukle mlade.

Sanders je etablirao pravo na promociju u bici i za najviše položaje moći tabuizirani ideološki narativ koji jako nervira vjernike kapitalizma, ma kakav bio. Biden je pokazao da cijeni taj ideološki novum. Očekivano, Sanders je od doskorašnjeg predsjednika i njegovih saglasnika nazvan prijetećim komunistom. Jedan od transparenata Trumpovih jurišnika na Kaptol bio je Ne socijalizam!

I prije američkog šoka, vladajući koncepti demokratije naspram opšteplanetarnih realnosti i izazova globalizacije poticali su naučnike i umnike diljem svijeta da postave pitanje valjanosti vladajućih dogmi o uređenju države i društva. Problem (ne)ravnopravnosti građana i (ne)odgovornosti političara postaju prvorazredne teme. Govori se, čak, i o demokratskom socijalizmu (recimo kao skandinavskog tipa), potrebi unutardruštvene saradnje i sve veće participacije građana u oblikovanju politike, društva i države. To sad izgleda preveć utopistički. Posebice što su globalne okolnosti izbacile u prvi plan model autoritarnosti i suverenizma, koji ne trpi druge i drugačije, a kao recept za opstanak država, nacija i ostvarenje unutarnjih i vanjskih ciljeva tih zajednica koji se njihovim pripadnicima nameću kao nešto normalno i neophodno.

Bidenov mandat

Elektorski glasovi su ubjedljivo u korist 46. predsjednika SAD – 306:232. Pravo glasa u SAD ima oko 240 miliona građana, Biden je dobio najviše glasova do sada – oko 75 miliona, ali Trump 70-tak miliona. To samo po sebi mnogo govori. Kakvo je raspoloženje nakon kaptolskog nasilja dijelom odgovara istraživanje Vijeća za globalna pitanja iz Chicaga – 62% ispitanika vide taj čin kao prijetnju demokraciji (među njima je najviše demokrata sa 93%), te nezavisnih glasača (55%), dok se samo 27% republikanaca slaže s tom tezom.

Bidenov mandat čekaju izazovi sve teži od težeg. Nužni su konsolidacija, funkcionalnost i djelotvornost vlasti kako bi se smirile unutarnje strasti i ubjedilo građanstvo u sposobnost vođenja države i društva. Pandemija je iskušenje po sebi. A građane valja uvjeriti da će se, inače, raditi na opštu i pojedinačnu dobrobit. Biden mora pokazati vještinu koja će parirati Trumpovoj stimulaciji ekonomije i povećavati zaposlenost. Po svemu sudeći, najstariji predsjednik SAD zna šta hoće, i, što je isto tako bitno, zna izabrati saradnike. Čovjek je s velikim političkim, diplomatskim i državničkim iskustvom.

Globalno je poljuljano povjerenje u SAD praćeno upitima i strahovanjem šta se može desiti u ovom i narednim izbornim mandatima. U Washingtonu su svjesni da će biti teško vratiti ulogu svjetskog lidera. Američka kriza ide na ruku imperijalnim ambicijama Rusije i ekspanzionizmu Kine. Ohrabreni su svi vidovi ekstremizma diljem svijeta s prijetećim opcijama.

Strateški grijesi i izazovi

SAD-u su došle na naplatu ne samo zatomljene unutarnje kontradikcije već i ponašanje posljednjih decenija na planetarnoj platformi. Raspad SSSR-a i okretanje zemalja bivšeg Varšavskog pakta Zapadu, debakl vlasti komunista i kompromitacija ideje socijalizma (pa i kad je bila s obećavajućim potencijalom kao što je to u Jugoslaviji bio samoupravni socijalizam), potpuna marginalizacija Pokreta nesvrstanih nakon smrti Tita i Jugoslavije – doveli su do ideološkog trijumfalizma i raspojasanog naleta nesmiljenog neoliberalnog kapitalizma.

Ideja globalizacije se lomi između stvaranja uslova za opšteplanetarno dobro i dominacije transnacionalnih korporacija i kapitalističkih oligarhija koje teže podređivanju svojim interesima i najmoćnijih država. Nevelik broj bogatijih je sve bogatiji. I pandemija je grupu imućnih u svjetskim razmjerama učinila još imućnijim. Iz dana u dan dolaze i razvijaju se nove tehnologije donoseći i globalne dobrobiti a i prijetnje. Agresija na prirodu i klimatske promjene stavljaju pod upitnik opstanak čovječanstva, kao i sve moćnije i sofisticiranije oružje.

Americi se vraća zloupotreba i izdaja ideje ljudskih prava kao prvorazredne civilizacijske tekovine. Intervencionizam u korist nezajažljivog kapitalizma subverzivnim i oružanim djelovanjem u zemljama Azije i Afrike, s muslimanskom većinom a bogatim prirodnim energentima. To je izvođeno na lažnim optužbama i s bespravnim odmazdama, a što je proizvelo nove konflikte s hiljadama mrtvih i unesrećenih i masovne migracije, iniciralo niz zloćudnih pokreta – kompromitujući SAD kao samozvanog demokratskog lidera i one koji su ih pratili u tom. Ako ništa, Trump je ukazao na pogubnost takve politike i po Ameriku. Istodobno, učinio je niz međunarodnih nepodopština, a najteže su pogođeni po ko zna koji put Palestinci.

SAD predstoji težak put na obnovi savezništva, poglavito sa Evropskom unijom (koja i sama mora napokon strateški definisati šta hoće sada i dugoročno, jer je u disharmoničnom stanju) i njenim ključnim državama – Njemačkom i Francuskom. S Velikom Britanijom će biti lakše. Nužna je nova strategija Zapada (uključivši posebno poziciju i ciljeve NATO-a) spram Rusije i Kine i prema područjima na kojima pretenzije pokazuju svi navedeni globalni, a i ambiciozni regionalni igrači. Povratak multilateralnosti, razgovaranju i sporazumijevanju podrazumijeva, uz ostalo, novi odnos prema međunarodnim asocijacijama – od OUN nadalje.

 

BiH i trumpoidi

Ignorisanje zakonitosti, izdizanje iznad Ustava; omalovažavanje ključnih institucija vlasti i kontrolnih mehanizama vladanja; poticanje različitosti i afirmisanje većeg prava jednih naspram drugih i konflikata na toj liniji; izvlačenje lične koristi od vlasti, očuvanje i reprodukovanje povlaštenog statusa osnovanog na sumnjivim poslovanjima i drugim rabotama; primat očuvanja svoje posebnosti i pozicije svim sredstvima kako bi se zaštitilo sebe i svoje od odgovornosti – to su bitne značajke Trumpovog načina vršenja predsjedničke funkcije. A nama je i te kako poznato. Sve to karakteriše trumpiće i trumpete i njihovu vlast u Bosni i Hercegovini, u bližoj i široj okolini. Otud se pojavio i pojam balkanizacija Amerike. Trumpoida u tvrđem ili mekšem pakovanju ima svuda oko nas, očito, i u Evropskoj uniji i diljem globusa.

Dolazak Bidena na vlast s pravom je ohrabrujuća novost i za Bosnu i Hercegovinu. Naravno, to ne raduje žučljive pobornike Trumpa, Putina, Xi Jinpinga i sličnih, kod nas i u susjedstvu. Ono što je primjetno kod naših političkih blebetala, koji veličaju Bidenovu pobjedu, jeste širenje uvjerenja da će sad baš oni od Amerike dobiti sve što treba da dođu na vlast ili u njoj ostanu. Obrnuto je, iole ozbiljni političari, prvenstveno čelnici građanske alternative – moraju iz dana u dan činiti sve da dokažu da se u ovoj srozanoj zemlji rađa demokratska bh. snaga koja može biti odgovoran i djelotvoran partner dobronamjernim međunarodnim autoritetima. Sa druge strane, ništa ozbiljno vrijedno se ovdje ne može učini ako SAD i EU ne usaglase viziju bh. države i način kako da je se učini stubom stabilnosti i boljitka u jugoistočnoj Evropi. Ni to nije nimalo lako.

 

Zija Dizdarević
Autor 14.1.2021. u 12:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija