Zija Dizdarević: Protuevropski europejci

 Zija Dizdarević
Autor 29.4.2017. u 09:59

Zija Dizdarević: Protuevropski europejci

Zakonska ofanziva HDZBiH, pod okriljem paraparlamenta Hrvatskog narodnog sabora, izaziva posebnu pozornost, kako zbog sadražaja tako i političkih posljedica koje će polučiti.

Hadezeovsku legislativnu inicijativu valja propitati sa stanovišta odnosa među ovdašnjim Hrvatima, prema koalicionim partnerima, posebice SDA, bh. državi i evropskim demokratskim standardima. U prvom planu su zahtjevi HDZ-a koji se tiču izbornog procesa i sistema Javnog RTV servisa u BiH.

Promjenama izbornog zakona želi se osigurati da samo hrvatski glasači biraju hrvatske predstavnike u Federaciji BiH – člana Predsjedništva BiH i izaslanike u domovima naroda. S obzirom da to pitanje opterećuje međuetničke i međustranačke odnose više od decenije, bilo bi dobro da se nađe zdravo rješenje, što nije lako. Obrazac koji predlaže HDZ – prema kojem se, pojednostavljeno kazujući, izborne odluke donose u kantonima sa hrvatskom i bošnjačkom većinom – praktično ignoriše glasove Hrvata i Bošnjaka tamo gdje su manjina. Tako HDZ u izbornom postupku Hrvate razvrstava na one prvog i drugog reda.

Razumljivo je zaziranje Hrvata, kao brojčano najmanjeg konstitutivnog naroda, od nadmoći druga dva naroda. Opravdan je zahtjev za političku osjetljivost drugih za njihove bojazni i interese. Ali trebalo bi pokazati i senzibilnost prema manjinskim grupacijama tamo gdje su Hrvati u većini.

Pod vlašću HDZ nije baš tako. Besramno je da u Hercegovačko-neretvanskom kantonu Srbi nisu konstitutivni narod. Većinsku silu hadezeovska vlast iskazuje i drugdje prema Bošnjacima, Srbima i drugima. Isto tako se ponaša SDA prema Hrvatima i Srbima i drugim tamo gdje je nadmoćna, a da ne govorimo o SNSD-u i Savezu za promjene u Republici Srpskoj gdje se velikosrpska dominacija dnevo praktikuje. HDZ ne kritikuje SNSD zbog toga. Čelnik HDZBiH Dragan Čović nije podržao banjalučkog biskupa Franju Komaricu u njegovim zamjerkama RS-u zbog diskriminacije Hrvata katolika i polemici s vođom SNSD-a i predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom.

Čović voli opetovati tvrdnju o misionarskoj ulozi bh. Hrvata i HDZ-a na putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. O tome svjedoči i nedavni političko-naučni skup u Neumu u organizaciji «ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH prof. dr. sc. Dragana Čovića» pod nazivom: Hrvati Bosne i Hercegovine-nositelji europskih vrijednosti? Skupu su nazočili predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i tamošnji šef diplomatije Davor Ivo Stier. Tom prilikom nisu pozvani predstavnici značajnih hrvatskih i katoličkih institucija u BiH i naučnici od autoriteta, jer nisu dragi Čoviću, a kamoli uglednici iz bh. naučnih ustanova.

Upravo je europski HDZBiH zakočio BiH na putu ka EU, uslovljavajući provedbu presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Sejdić-Finci (pravo predstavnika manjina na kandidaturu u državne organe vlasti), staru osam godina, rješavanjem hrvatskog pitanja. Ako to nije protuevropski, onda šta je. E, pa to je i ova inicijativa HDZ za izmjene izbornog postupka koja ignoriše manjine i još tri presude Suda u Strazburu – slučajevi Pilav (pravo Bošnjaka na kandidaturu u Republici Srpskoj za državno Predsjedništvo), Zornić i Šlaku (pravo manjina na predstavljanje u Domu naroda BiH i Predsjedništvu BiH) – zbog ustavne i zakonske diskriminacije.

Bh. Hrvati kritički nastrojeni prema politici HDZ-a imaju rezervu i spram ideje o RTV programima na hrvatskom jeziku unutar bh. javnog servisa. Naime, odnos snaga je takav da bi ti mediji bili sasma pod nadzorom HDZ-a i u negovoj službi. Teško da bi to doprinijelo demokratizaciji javne riječi u BiH. Tu skepsu potvrđuje i ucjenjivačka blokada hadezeovskih parlamentaraca rješavanja finansiranja JRTV servisa u BiH, s ciljem iznude programa na hrvatskom jeziku. HDZ je tako doveo u pitanje rad i opstanak RTVBiH i FRTV. Ni time se ne dokazuje nositeljstvo europskih vrijednosti.

Uoči legislativne inicijative HDZBiH upućene su prijeteće i ucjenjivačke poruke iz hadezeovskog tabora, prije svih, čelniku SDA i članu Predsjedništa BiH Bakiru Izetebegoviću, ali i svim Bošnjacima i bh. državi. Prednjačili su čelnik HSS-a, član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora i delegat u Domu naroda Parlamenta BiH Mario Karamatić i glavni i odgovorni urednik Hrvatskog medijskog servisa Milan Šutalo.

Budu li odbijeni hadezeovski prijedlozi o izborima i RTV servisu, Karamatić prijeti da će država ostati bez Vijeća ministara a Federacija bez Vlade. Tu nije kraj, pa delegat Karamatić najavljuje i mogućnost da Hrvatski narodni sabor pokrene poništavanje Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma prema Bečkoj konvenciji o pravu ugovora. To bi, prema Karamatiću, dovelo do oživljavanja tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, koja je, kao, unesena u Vašingtonski i Dejtonski sporazum. Šutalo najavljuje plan B po kojem bi Hrvatski narodni sabor postao vrhovno političko tijelo, a njegovo Glavno vijeće privremena vlada HRHB.

Ne djeluje baš sukladno demokratskoj tradiciji EU da se sopstvenoj državi prijeti blokadom vlasti i separatnom uspostavom trećeg entiteta, tačnije revitalizacijom HRHB. O naravi paradržavne tvorevine Herceg-Bosna svjedoči i Haški tribunal. Teško da se nositeljima europskih vrijednosti mogu smatrati ubice i progonitelji Srba i Muslimana (Bošnjaka) s prostora vlasti HDZ-a i utemeljitelji logora kao što je užasni Dretelj. Ne bi se moglo reći da je saglasno evopskim vrijednostima tolerisati hvalu za kvislinšku i nacifašističku tvorevinu tzv. Nezavisnu državu Hrvatsku, imati ulice s imenima njenih zvaničnika i ustaških zlotvora.

Karamatić i Šutalo su svoje vehementne poruke začinili i krajnje neutemeljenim i sramotnim kvalifikacijama. Karamtić je Demokratsku frontu, Građanski savez i SDP nazvao «nacional-socijalističkim strankama», nakon što su iz ovih stranaka kritikovali teženje za trećim entitetom kao napad na ustavni poredak. Šutalo govori, pak, o «podrepašima sarajevske velikobošnjačke politike» i «neprijateljskoj agresiji iz 2010.», vjerovatno zbog izbora te godine kada je Željko Komšić drugi put izabran u Predsjedništvo BiH. Uzgred, dok hrvatskim biračkim tijelom dominira hadezeovsko jednoumlje, bošnjački izborni korpus je ideološki i politički polivalentan – višestranački raspoložen.

Što se tiče priče o Vašingtonskom i Dejtonskom sporazumu, vidni su Karamatićeva politička nepismenost i pravni analfabetizam. Vašingtonski sporazum, kojim je ukinuta HR Herceg-Bosna, prestao je važiti s Dejtonskim sporazumom koji ga je progutao i preinačio. Moguće je pokrenuti proces poništavanja Dejtonskog sporazuma prema Bečkoj konvenciji o međunarodnim ugovorima, ali to nikako ne može samozvani Hrvatski narodni sabor. Kao što je i besmislena tvrdnja da je legitimno revitalizirati HRHB kao nešto što je hrvatska strana unijela u dejtonski Mirovni sporazum. U tom aktu nema ni riječi o toj antiustavnoj tvorevini. Ugovorne strane Dejtonskog sporazuma su Republika Bosna i Hercegovina, Savezna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska, a ne neki HRHB i HNS, kao sljedbenik te ideje.

E, kad bi nekom srećom bio poništen Dejtonski sporazum (o tome vidjeti knjigu Edina Šarčevića Ustav iz nužde – biblioteka Polis, Rabic, Sarajevo, 2010.), bilo bi zgodno da se uspostavi pređašnji ustavni poredak – Republika Bosna i Hercegovina. Ustavu RBiH se ne može ništa prigovoriti kada je riječ o poziciji sadašnjih tzv. konstitutivnih naroda i manjina. Primjerice, u Predsjedništvu RBiH su bili po dva Hrvata, Srbina i Muslimana ali i jedan Ostali.

Toliko o HDZ-ovom europejstvu. Istina, ništa iskreno evropsko nema ni u politici SDA pod vođstvom Izebegovića mlađeg, a kamoli kod Dodika – Čovićevog političkog brata i strateškog partnera.

N1

 Zija Dizdarević
Autor 29.4.2017. u 09:59

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija