Zineta Džafić: Ko su naši, ko su njihovi, ako su svi svoji?

tačno.net
Autor 2.10.2016. u 12:36

Zineta Džafić: Ko su naši, ko su njihovi, ako su svi svoji?

Srednji vijek nažalost ima mnogo više veze sa nama nego što mislimo. Mi smo zarobljeni u srednjem vijeku, dok dio svijeta koji pametno bira ide naprijed, ide u Svemir, istražuje nemoguće, istražuje granice ljudskog uma. Dotle mi istražujemo granice izdržljivosti kako preživjeti bez plate, kako preživjeti do plate, kako preživjeti do penzije, kako ikako preživjeti.

Piše: Zineta Džafić

Danas je dan izborne šutnje. Zbog toga ne mogu, ali doduše i ne želim, da pišem o političkim strankama i njihovim kandidatima. U ovoj svojoj kolumni pokušat ću da se vratim oko 1400 godina u nazad da bih neke  vratila u stvarnost.

Ali o tome malo kasnije. Doći će to sve na svoje.

Danas građani, a Boga mi i seljaci  izlaze na Lokalne izbore. Svi lijepo obučeni, svečarska odijela škripe na njima, uredno počešljani, žene se i našminkale.

Svi sa sjajem u očima. Danas biraju. Danas imaju najmoćnije oružje u rukama, oružje zvano olovka. Mogu da biraju i da budu birani, kao na velikom dvorskom balu.

Mogu da kazne i da budu kažnjeni za loše životne izbore. Mogu što god požele samo kada bi znali. Istina je da je čovjek misaono biće.  Još samo kada bi znao da na osnovu zdravog razuma pametno donosi odluke.

Stojim sa strane, čekajući da dođem na red i da  i ja dam svoj glas. Posmatram birače. Nekako mi izgledaju napadno sretni, neinspirativni za priču.

Dok razmišljam o izbornoj kampanji i niskim udarcima ispod pojasa u debatama političkih rivala i njihovoj borbi na život i smrt za ovo zemaljsko carstvo zvano  fotelja, na um mi pade Omer ibn el-Hattab.

Sigurno se mnogi pitaju kakve veze ima On i srednji vijek sa nama i današnjim izborima?

Nažalost On nema nikakve veze sa nama, jer danas takvi više ne hodaju zemljom.

Srednji vijek nažalost ima mnogo više veze sa nama nego što mislimo. Mi smo zarobljeni u srednjem vijeku, dok dio svijeta koji pametno bira ide naprijed, ide u Svemir, istražuje nemoguće, istražuje granice ljudskog uma. Dotle mi istražujemo granice izdržljivosti kako preživjeti bez plate, kako preživjeti do plate, kako preživjeti do penzije, kako ikako preživjeti.

Ali to danas nije bitno. Bitno je da „naši“ pobijede.

Samo se pitam ko su naši, ko su njihovi, ako su svi svoji?

Omer ibn el-Hattab je bio  drugi Halifa. Živio je prije više od 1400 godina.

Ebu Bekr  r.a. koji je bio prvi Halifa je odlučio da ga Omer r.a. naslijedi na mjestu Halife.On se dugo  nećkao i opirao. Mislio je da nije u stanju da vodi Halifat, nije želio vlast. Shvatao je kolika je to odgovornost, smatrao se nedostojnim te visoke funkcije. Neki pametan čovjek, nema šta.

Ashabi ga dugo ubjeđivaše da prihvati ponuđeno, i Omer r.a. teška srca prihvati ponuđenu funkciju, fotelju koja danas život znači.

Prije nego što je položio zakletvu pri preuzimanju Halifata obrati se svom Gospodaru dovom: “Allahu moj, ja sam grub, pa me učini blagim. Allahu moj ja sam slab, pa me ojačaj. Allahu moj ja sam škrt, pa me učini darežljivim“.

Kakve li molitve ovi današnji vlastodršci upućuju Gospodaru prije položene zakletve?  Odgovor znamo iz njihovih dijela, a da nam ga ne moraju ni reći.

Omer se zatim obratio prisutnima riječima da ih je Gospodar uistinu iskušao sa njim, a njega sa njima i da će svako njihovo pitanje sam preuzimati, te ga neće davati drugome da ga riješi.

Pitam se dali ovi današnji vlastodršci imaju tu vrstu iskušenja?  Odgovor znam iz njihovih dijela. Za njih je vlast  moć, a moć je najjači afrodizijak. Oni nemaju tu vrstu iskušenja, nemaju osjećaj za slabog, nemoćnog, bolesnog.

Omer r.a. je bio Halifa nešto više od deset godina. Kada je došao na čelo Halifata bilo je mnogo sirotinje, gladnih.

Po njegovom odlasku sa vlasti na području čitavog Halifata koga je vodio i upravljao njime sadaka se nije imala kome dati, jer gladnih i sirotinje nije bilo.

A zbog čega? Na jednom sastanku gdje se raspravljalo o državnim temama gorjela je svijeća. Po završetku sastanka počelo se pričati o privatnim stvarima prisutnih, njihovoj svakodnevici. Omer je ustao, ugasio svijeću koja je gorjela i zapalio drugu. Na upit prisutnih zbog čega je to uradio on odgovori: „ Dok smo razgovarali o državnim poslovima gorjela je državna svijeća. Sada razgovaramo o nama, pa gori moja“.

A ovi „naši i njihovi“ sastanke na svakom nivou od mjesne zajednice do države održavaju po restoranima i krčmama i jedu i piju slano i masno od pečenja do mediteranske kuhinje na račun birača, troše novac poreskih obveznika. Ima se, može se. Koga briga hoće li narod imati šta da ruča.

Svako poređenje ovog mudrog političara iz srednjeg vijeka sa današnjim vlastodršcima je čista blasfemija. Oni se ni sa kim ne mogu porediti, čak ni sa samima sobom.

Dok tako razmišljam o velikom čovjeku, ovi mi današnji „naši i njihovi“ dođu smiješni, jadni, bijedni. Mali u svom egu bez pokrića, u svojim zvanjima bez znanja.

A onda večeras će tek prave borbe  da počnu.

Kada se zatvore birališta na scenu dolaze ultima fajt igrači, a to su birački odbori, prebrojavanje glasova, krađe u brojanju glasova, glasanje mrtvih koji su po petnaest godina na biračkim spiskovima.

Jedan od njih je i moj rahmetli otac kome će ovo da budu četvrti izbori od preseljenja na bolji svijet. Samo da mi je znati za koga je glasao po četvrti put? Dali je malo šarao ili opet za svoje?

Da, istina živa. Po saznanju da se moj rahmetli babo, koji je umro 2009. godiine, nalazi na privremenom biračkom spisku, odmah sam reagovala, smrtni list je predat u CIPS da se to riješi i ažurira, da mrtvog čovjeka brišu sa biračkog spiska. Međutim, kada sam nedavno provjeravala moj otac se još uvijek nalazi, i to sada na glavnom biračkom spisku. Toliko o ažurnosti CIPSA, CIKA, OIKA i svih drugih dobro plaćenih institucija koje nadgledaju regularnost svih izbora.

Demokratija na najvećem mogućem nivou. Nema šta.

Kod nas i mrtvi biraju i imaju pravo glasa. A žive, koga će poslije izbora biti briga za žive?

Oni su tu da budu glasačka mašinerija i da naredne četiri godine psuju na vlast koju su  sami izabrali, da traže vize za zemlje EU kako bi tamo mogli da rade, da prežive.

Ja kao obični smrtnik bih savjetovala buduće pobjednike današnjih izbora da malo nekada nešto i pročitaju, da pročitaju koju rečenicu o Omeru ibn el-Hattabu koji je živio prije 1400 godina, a bio je veliki u svojoj skromnosti, sposobnosti, mudrosti i iznad svega u ljubavi prema svom narodu. Možda im nešto od toga uđe u glavu i srce………….ali sumnjam, jer se teško čičak može zalijepiti za jaje pogotovu ako je u pitanju mućak.

A ovdje je čini mi se svako drugo jaje mućak, pa haj sada ti proberi i potrefi. Treba svijećom tražiti ono ispravno koje nije pokvareno, pa makar ta svijeća i državna bila.

tačno.net
Autor 2.10.2016. u 12:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija