Živeti slobodno

Autor/ica 9.2.2013. u 20:28

Živeti slobodno

Grafiti “Vojvodina Republika” osvanuli su jutros na više punktova u širem centru Novog Sada.

Crnim sprejom išarani su plakati stranke Treća Srbija, koja se zalaže za ukidanje autonomije Vojvodine.
Preko plakata Treće Srbije ispisano je veliko slovo V, kao i natpis “Vojvodina Republika”.

(Autonomija, 07.02.2013.)

DSS: Provokacije Vojvođanske partije

Gradski odbor Demokratske stranke Srbije u Novom Sadu saopštio je da Vojvođanska partija, svojim plakatima i grafitima, pokušava da podriva i urušava ustavni poredak Srbije.

Gradski odbor DSS-a najoštrije osuđuje “provokacije, sejanje mržnje i stvaranje tenzija među građanima Novog Sada i cele pokraijine od strane Vojvođanske partije”, navedeno je u saopštenju.

Grafitima i plakatima “Vojvodina Republika” i “Novi Sad-glavni grad Republike Vojvodine”, predstavnici čine otvorene pokušaje na podrivanju i urušavanju ustavnog poretka Republike Srbije i na stvaranju razdora, pokušavajući tako da “isplivaju iz anonimnosti”, ističe novosadski odbor DSS-a povodom plakata koji su ovih dana lepljeni po gradu, s potpisom Vojvođanske partije.

(Tanjug, 08.02.2013.)

DSS-ovci strikes again… Naravno, nije ovde DSS usamljen u osudi  “separatističkih” snaga u Vojvodini, digla se cela patriotska Srbija:  od kukasto-keltskih krstaša, preko srpskih alfa-omega crnorukaša (DB-ovski  jurišnici po potrebi Službe), do vladajuće nam partije SNS-ovaca. Zablejala i zakreketala  hard-core-nacional-bratija, pa ti ne možeš da živiš od buke njihovog pravedničkog besa: te se busaju u prsa i proklinju izdajnike, te se pozivaju na ustav i traže da država zaštiti svoj teritorijalni integritet i nacionalni suverenitet (od ovih frazetina mi se povraća), te malo zakukaju za Kosovom, te navale na bedne vojvođanske republikance koji su toliko sitni i beznačajni da se ne vredi ni osvrtati na njih, ali ipak… I tako ovih dana slušam razna zaopštenja povodom najnovijeg “ispada” rušilačko-izdajničkih snaga u Vojvodini i ne mogu da verujem, bez obzira na sve psine i nepodopštine koje sam video i čuo, svih ovih godina, od strane  bratsko-patriotskih snaga. Pa jedva su dočekali da neko krene u konkretnu akciju – tipa jezivog terora auto-lakovima i subverzivnog lepljenja plakata koji jasno ističu separatističke namere nekih dobro potplaćenih – od strane Zapada –  pojedinaca. Ali zna nacional-socijal bratija da “ovako” počinje razbijanje države i otimanje svete srpske zemlje: prvo grafiti i plakati, pa onda protesti, pa narod zaveden propagandom krene da luduje i da veruje u obećanja novopečenih izdajnika, Zapad ko Zapad odmah krene da podržava separatiste i da osuđuje vlasti zbog “nasilja” nad protestantima i njihovim vođama, i dok si rekao keks Srbija izgubi svoju novu prestonicu sa sve serbskom Vojvodinom.

Da nema “Vojvođanske partije” trebalo bi je izmisliti – novi je slogan “družbe od vješala” koja sebe smatra zaštitnikom nacionalnih interesa svih građana Srbije. Tukli su nas “ustavno” ali ništa, Vojvodina ćuti; udarali izborno-parlamentarno: otvoreno i brutalno preuizmali vlast u mnogim vojvođanskim gradovima i opštinama, Vojvodina ćuti; izmišljali novi model “decentralizacije” gde bi glavni grad Srbije bio Novi Sad, a sama Vojvodina se potpuno dezintegrisala kao autonomna pokrajina, u Vojvodini muk; nova intelektualna elita u vidu “Naprednog kluba” i “Treće Srbije” izmišljala je svekolike modele kako bi mirnim putem decentralizirala Vojvodinu i uvela je u “centralnu” Srbiju, a u Vojvodini tišina. Nova priča-pokušaj da se izazove nestabilnost u Vojvodini i konačno pokrene duh pobune kod inertnih Vojvođanki & Vojvođana ogleda se u separatističko-terorističkim akcijama opskurne Vojvođanske partije. Nakon grafita i plakata zna se šta sleduje – bombe i atentati na državne zvaničnike Srbije. Trlja dlanove naci-bratija i srećno se smeši jer sluti da će uskoro biti “akcije”- nije dugo bilo – a baš su se uželeli malo “pravih stvari”.

Ovo me sve  dosta podseća na situaciju iz devedesetih kada je Miloševićevska propagandna mašinerija zabila žestok autogol u nameri da ocrni narodni pokret “Otpor”. Šta god da su pokušavali, koliko god da su ocrnjivali Otporaše i širili neverovatne laži o njima ovaj pokret je postajao sve popularniji i opasniji po režim. Stisnuta pesnica Otpora, u vidu grafita i plakata, je naprosto izluđivala tadašnju vlast i zbog toga su počinili mnogo gluposti i povukli niz apsurdnih poteza što ih je na kraju i koštalo vlasti. Na kraju ih je pojeo sopstveni mrak…

No, da li se iskustvo ondašnjeg Otpora danas može primeniti u Vojvodini? Da li se Vojvodina samo utišala “pred oluju” ili se pak uplašila i čeka da i ovaj novi zulum prođe? Nisam siguran da ovde ima dovoljno energije, ali i ljudi koji bi umeli da sprovedu nezadovoljstvo Vojvođana u jedinstven front odbrane od sadašnje vlasti koja se svim silama trudi da zatre i poslednji trag postojanja slobodne Vojvodine.  Ne znam šta znači ova tišina u Vojvodini i ne znam gde ćemo biti  kada đavo dođe po svoje? Nadam se da nećemo doživeti da nam uzmu i poslednje što imamo – našu slobodu! Nadam se, ali se ne mogu osloboditi strepnje…

Autor/ica 9.2.2013. u 20:28