Zlo se tuče, s njim se ne pregovara

Povezani članci

• Kvaliteta kapitalizma krije se upravo u njegovoj neizvjesnosti
• Grupa građana iz Banje Luke protestovala u Beogradu protiv Dodika i Škrbića
• Zar i ti brate Brute!
• Barcelona Gipsy Balkan Orchestra stiže u Muzički centar Pavarotti Mostar
• Snežana Čongradin: Suočavanje s posledicama loše politike ili izborni kapital
• Polemika oko Milanovića: Raul Kevrić: Milanović u raljama mrtvih ljudi

Foto: Reuters/Pool/L.Zvulun

Danas 27. januara 2020. godine, tačno 75 godina kasnije, moje misli idu žrtvama holokausta, genocida, ratnih zločina kao i onima koji su na današnji dan 1945. godine oslobođeni iz zloglasnog nacistističkog logora u Aušvicu. Pokušavam da se, bar za trenutak, stavim u situaciju Jevreja i užasa holokausta. Pokušavam da se zamislim u vremenu kada bi nosio traku oko ruke, kada bi mi bila preko noći „otrgnuta“ osnovna ljudska prava na život i rad, kada bi bio tretiran kao „ljudska nesorta“. Kada bi nasilno od mene odvajali moje najmilije. Kada bi bili strpavani u geto i na kraju ubijani plinom ili spaljivani u krematorijima. Siguran sam da su inicijatori obilježavanja ovog dana, u stvari, i željeli da se zapitamo da li dovoljno radimo na tome da se zlo ne ponovi i može li se sa zlom uopće razgovarati.

Holokausti, genocidi, ratni zločini, silovanja, koncentracioni logori, bijele trake i sve te ratne grozote se ponavljaju tamo i onda kada zlo vlada. Borba dobra i zla, za razliku od naših života, je vječna i ono, bilo gdje u svijetu da se desi, ima svoju genezu. Ono čeka trenutak da naivni i ravnodušni ušute a budale i topovi progovore. Ali, kada se to zlo već i desi, u toj našoj nemoći da mu se suprotstavimo, gotovo je nestvarno da krvnik ima snage pogledati u vlastito lice preuzimajući krivnju i odgovornost.

75 godina nakon Aušvica, u Jad Vašemu – međunarodnom memorijalnom centru, govorio je njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier o njemačkoj odgovornosti i krivici. Najveći predstavnik jedne države koja je pobila šest miliona Jevreja dobio je mogućnost da govori i uputi poruku preživjelim žrtvama holokausta, njihovim potomcima. Njemačka je preuzela odgovornost za zlo koje je počinjeno u njeno ime prije 75 godina. Nezaboravnost Aušvica veže za njenu sadašnjost i budućnost i, danas, kada ponovo u njenom dvorištu, antisemitizam se budi! Steinmeier se okrenuo sebi i vlastitoj kući u kojoj je on najodgovorniji za aktuelna dešavanja i gdje zlo ponovo prijeti da se desi. Stid za zločine svojih predaka Steinmeier je preuzeo na sebe dajući sadašnjim i budućim generacijama mogućnost da žive normalno neopterećeni balastom njemačke prošlosti.

Davno sam se prestao pitati zašto nema steinmeier-a  među nama. Davno sam se prestao  pitati zašto nema njemačke katarze na prostoru bivše Jugoslavije. U tom apsurdu geneze zla niko na Balkanu da se zapita kako to da nam mladi ljudi bježe glavom bez obzira, upravo u zemlju iz koje se nacizam izrodio i pošao. Današnja Njemačka dakako nikada ne bi postala moćna svjetska sila da se nije pokajala i priznala krivnju i odgovornost. Da su njihovi presuđeni ratni zločinci nakon odslužene zatvorske kazne dočekivani kao heroji ili da su im pružene mogućnosti vlastite političke rehabilitacije i revizije Hitlerove nacističke politike, vjerojatno, ne bi danas ni bilo njemačkog naroda.

Nacističko i fašističko zlo u posljednjem ratu na Balkanu nikad i nije pobijeđeno, za razliku od onog iz 1945. Dan danas se govori o „nesvršenom ratu“ u kome smo svi njegovi zatočenici. U tom vakumu se ne daje puno prostora onim, koji bi poput Steinmeiera  bili u stanju da na svoja pleća preuzmu odgovornost prošlosti. Frank-Walter Steinmeier je, u svakom slučaju za razliku od aktualnih srbijanskih, hrvatskih i bosansko-hercegovačkih političara, svojim hrabrim činom pokazao da nije ostao na repu historije.