Zločini u “Oluji” su odgovornost svih nas

Izdvajamo

• Danas kada imamo samopromotivnu borbu za ljudska prava koja se vodi preko interneta i često se spominju samo oni miljama udaljeni od nas koji su trenutno postali “popularna“ tema poput Palestine, a zatvaraju se oči pred zločinima u vlastitoj kući, ne možemo reći da će društvo krenuti prema međusobnoj toleranciji i uvažavanju. Bez svijesti o žrtvama neće biti ni slobode, ni demokracije kojih su svima posljednjih dana puna usta. Stoga slavite „Oluju“, slavite svoju slobodu i borite se za Palestinu, Gazu i sve trenutno „popularno“, ono svoje kod kuće gurnite pod tepih i još nekoliko puta narednih godina koje nas čekaju istaknite koliko ste veliki Hrvati, a ne ljudi.

Povezani članci

• Sophie Scholl: Učinila bih to opet
• Trijumf velikih
• Fridrih Engels:Društvene klase – neophodne i suvišne
• Dva Božića
• Rušenje obrazovnog zida između BiH i EU
• Smrt fašizmu! SABNOR u BiH u nedođiji

Photo: Eugen Jakovčić

Danas kada imamo samopromotivnu borbu za ljudska prava koja se vodi preko interneta i često se spominju samo oni miljama udaljeni od nas koji su trenutno postali “popularna“ tema poput Palestine, a zatvaraju se oči pred zločinima u vlastitoj kući, ne možemo reći da će društvo krenuti prema međusobnoj toleranciji i uvažavanju. Bez svijesti o žrtvama neće biti ni slobode, ni demokracije kojih su svima posljednjih dana puna usta. Stoga slavite „Oluju“, slavite svoju slobodu i borite se za Palestinu, Gazu i sve trenutno „popularno“, ono svoje kod kuće gurnite pod tepih i još nekoliko puta narednih godina koje nas čekaju istaknite koliko ste veliki Hrvati, a ne ljudi.

Hrvoje Kolić, Dišpet

Već devetnaestu godinu slavimo vojno-redarstvenu operaciju “Oluja” ili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Ukoliko niste primjetili, mnogi vam na svojim Facebook profilima upravo vijore hrvatske zastave i slave pobjedu ističući ponos, hvalu za slobodom i demokracijom. Veliki dio njih je i prije nekoliko dana uvučen u veliku akciju dijeljenja postova i slika iz razrušene Gaze, ističući svoje zgražanje nad civilnim žrtvama.

Isti ti nazovi ljevičari u stilu samopromocije i ukazivanja na nepravdu u svijetu u kojoj se misli da jedan lajk mijenja svijet, o zločinima za vrijeme i poslije vojno-redarstvene akcije „Oluja“ neće reći niti riječ, a kamoli podijeliti u svom stilu nekakvu sliku koja ukazuje na svu „inteligenciju“ i želju za slobodom i demokracijom samog nazovi ljevičara.

Devetnaest godina od „Oluje“ obitelji žrtava se još bore na priznanje vlastite patnje od strane države. Iste one koja je kao i svi mi, do ne priznavanja krivnje i procesuiranja svih zločina, odgovorna za sva žrtve i njihove obitelji.

U mnogim glavama rat još nije završio. Premda je izazvao toliko patnje i žrtava, uništeno je sve što se uništit moglo i dalo, mnogi bi da on još traje. Na jednoj strani širi se mržnja i broje krvna zrnca, druga strane revitalizira povijest i činjenice, prešučujući svoje pogreške, treća strana odaje počast svim žrtvama i biva zanemarena od svakog počevši od pravosuđa, do samog državnog vrha, koji u svojim promotivnim spotovima ističe slobodu, demokraciju i ponos kojeg imamo samo na njihovim reklamama, ali i ne u samom društvu, ne i u svakodnevnom životu.

Priča o „Oluji“ na taj način proći će i trajati poput vječne teme o ustašama i partizanima. Gdje će se još mnoge generacije naći u krugu ponavljanja vlastite istine, koja prešućuje i skriva svoje pravo lice i činjenice.

Kada govorimo o vojno-redarstvena akcija „Oluja“ koja je trajala od 4. do 7. kolovoza 1995. godine, treba spomenuti podatak da je u operaciji oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske u  kojoj su poginula 174 hrvatska vojnika i redarstvenika, a ranjeno ih je više od 1400, dok je 150.000 lokalnih hrvatskih Srba izbjeglo (istjerano)  iz tog oslobođenog dijela Hrvatske.

Također treba spomenuti da je i prema informacijama istraživača Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava ubijeno 677 starijih civila srpske nacionalnosti, te da taj broj još raste, dok je preko 20 tisuća kuća, štala i drugih objekata uništeno ili zapaljeno.

Tek jedan postupak je do sada okončan pravomoćnom presudom za ratni zločin i to u slučaju Bože Bačelića koji je osuđen na kaznu u trajanju od 7 godina zbog ubojstva dvoje civila i jednog ratnog zarobljenika. Prema podacima Državnog odvjetništva koji je mnoge zločine tretirao kao delikt, a ne kao ratni zločin, osuđeno je 2380 osoba za ubojstva, pljačke, uništavanje i palež imovine za vrijeme trajanja i nakon završetka vojno-redarstvene akcije „Oluja“.

Odgovornost još ne postoji ni za 64 civila pokopanih na pravoslavnom groblju u Dvoru, gdje je prije dva dana održan u komemorativni skup u spomen na sve ubijene i nestale, gdje se podsjetilo na svu patnju i stradanje za vrijeme trajanja i poslije „Oluje“. Nedavno je donesena prvostupanjska oslobađajuća presuda u kaznenom postupku protiv pripadnika ATJ Lučko koji su ubili šestero mještana zaseoka Grubori koje su zatekli za vrijeme „čišćenja“ terena uoči dolaska Vlaka slobode s predsjednikom Franjom Tuđmanom u Knin.

Danas kada imamo samopromotivnu borbu za ljudska prava koja se vodi preko interneta i često se spominju samo oni miljama udaljeni od nas koji su trenutno postali “popularna“ tema poput Palestine, a zatvaraju se oči pred zločinima u vlastitoj kući, ne možemo reći da će društvo krenuti prema međusobnoj toleranciji i uvažavanju. Bez svijesti o žrtvama neće biti ni slobode, ni demokracije kojih su svima posljednjih dana puna usta. Stoga slavite „Oluju“, slavite svoju slobodu i borite se za Palestinu, Gazu i sve trenutno „popularno“, ono svoje kod kuće gurnite pod tepih i još nekoliko puta narednih godina koje nas čekaju istaknite koliko ste veliki Hrvati, a ne ljudi.

Hrvoje Kolić, Dišpet