Zoran Ferić: Društvena krema by Kaptol – Kokošari, zločinci i mitraljezi pod istim krovom

Autor 10.6.2011. u 05:21

Zoran Ferić: Društvena krema by Kaptol – Kokošari, zločinci i mitraljezi pod istim krovom

Svuda u svijetu poremećaj podijeljene ličnosti je bolest, jedino je u Hrvatskoj talent. To je taj talent nekih Hrvata da se od komunista preobražavaju u ustaše, od ateista u vjernike, one koji svojim intelektualnim sposobnostima i moralnim uvjerenjima mogu pratiti samo autokratske i zločinačke režime jer druge zapravo i ne razumiju. Zato se susret te hrvatske intelektualne i političke kreme s Papom Ratzingerom održao baš na pravome mjestu: u kući koja je prvenstveno namijenjena predstavama. Dramama i komedijama. A bome i farsama ili teatru apsurda. Kad u mali provincijski grad na rubu Europe dolazi nešto veliko, nešto u svjetskim mjerilima monumentalno, pa bila to predstava, balet ili operni tenor, odmah se sakupi takozvana elita da bi na jednome mjestu, kao šarena i obično groteskna skupina potvrdili svoje društvene pozicije.

A budući da smo mala zemlja i mali grad, poznajemo sve likove te drame s elementima komedije i farse. I bivše kokošare koji su postali tajkuni, i bivše partijske aparatčike koji su se domogli važnih pozicija, ratne zločince koji su sakrili kompromitirajuće dokumente, ustaše i komuniste u istoj osobi, tipove koji talente koriste samo da bi nahranili vlastiti ego.

Ljilja Vokić, bivša mistrica poznata po uvjetnom refleksu da muškarce dočekuje u stavu mirno: Photo: Marko Lukunic/VLM/PIXSELLLjilja Vokić, bivša mistrica poznata po uvjetnom refleksu da muškarce dočekuje u stavu mirno: Photo: Marko Lukunic/VLM/PIXSELLMEĐUTIM, PREDSTAVA KOJA SE u subotu odigrala u HNK bila je različita od drugih. Različita po tome što je jedno tijelo, jedan centar birao pozivnice: vrh Crkve u Hrvata, HBK i kardinal Bozanić. Izbor pozvanih pokazao je preferencije crkvenog vrha, iako je bilo vidljivo nastojanje da se s Papom susretnu i lijevi i desni, i konzervativni i liberalni, i židovi i muslimani. Stiče se dojam da su neke na susret s Papom pozvali radosno, a druge jer moraju. To je valjda to kršćansko čovjekoljublje. I to je tako uvijek i ne samo kad uzvanike zove vrh Crkve i Biskupska konferencija jedne zemlje koja je još uvijek zapravo tugaljiva provincija. Ono što, međutim, upada u oči je i jedna čudna nelogičnost. Papa Ratzinger došao je u Hrvatsku na pastoralni pohod, ali i u politički posjet, došao je podržati Hrvatsku na njenom putu u Europsku uniju, u trenutku kad smo toliko blizu pristupanja da to označava kraj jednog dugog i opsežnog političkog projekta. Došao je i kao poglavar zemlje koja je prva priznala hrvatsku samostalnost, zemlje kojoj je ulazak Hrvatske u Europu važan politički interes.

MISLIM DA JE U OVOME trenutku, kad se o Papinom posjetu radi, upravo Europa i hrvatska europska orijentacija ono najvažnije što se može istaknuti. I zato je, recimo, jako čudno što su u okviru te europske ideje, na susret u HNK pozvani oni koji su u ovoj zemlji djelovali ili djeluju izrazito antieuropski. Objavljeno je, recimo, da je pozvan i pjevač koji je dobio nadimak po mitraljezu, a koji u svojim pjesmama u pozitivnom kontekstu govori o ustaškim konclogorima: Jasenovcu i Staroj Gradiški. Međutim, još dok je letio prema Hrvatskoj, u avionu, Ratzigner je osudio ustaštvo, kao i komunizam, režime koji su počinili zločine. A u HNK skoro ga je dočekao čovjek koji pjeva ove prekrasne stihove: „Jasenovac i Gradiska Stara/ to je kuća Maksovih mesara./ Kroz Imotski kamioni žure/voze crnce Francetića Jure/ U Čapljini klaonica bila/ puno Srba Neretva nosila./ Oj, Neretvo teci niza stranu/ nosi Srbe plavome Jadranu.“

Marko Perković u svojim pjesmama u pozitivnom kontekstu govori o ustaškim konclogorimaMarko Perković u svojim pjesmama u pozitivnom kontekstu govori o ustaškim konclogorimaNaime, prvo je objavljeno da je Thompson dobio pozivnicu zato što je sagradio crkvu u Čavoglavima, a onda su iz biskupske konferencije to demantirali. Učinilo se valjda nekome ipak neprimjereno da čovjek koji slavi ustaške zločine bude pozvan pred Papu kao zaslužni građanin ove zemlje. Htjelo ga je prošvercati na mala vrata, ali eto nije uspjelo. Novinari i ta prokleta javnost svuda zabadaju nos. Od bivših ministara kao sasvim neadekvatni uzvanik tu je bila i Ljilja Vokić, osoba koja je opasno unazadila hrvatsko školstvo i koja je, dok je bila ministrica, djelovala potpuno antieuropski. Spomenimo samo jedan segment, ukidanje dvojezične nastave, projekta koji je bio po svemu europski i koji je zamišljen kao približavanje hrvatske djece ne samo europskim jezicima na kojima djelomično slušaju nastavu, nego i njihovo približavanje svijetu.

POZVAN JE I BIVŠI ministar Jure Radić, čovjek koji projektira i gradi mostove, povezuje riječne i morske obale, naravno kad nema vjetra, a u politici je djelovao upravo suprotno: sve mostove s drugim narodima i kulturama je sistematski rušio. Tuđmanov strah od crvenih, žutih, zelenih, kao i opća ksenofobija prve polovice devedesetih, instalirali su na važna mjesta niz poslušnika koji su provodili i najgluplje i najnelogičnije poteze. Dobar dio tih poslušnika proveo je subotnju večer s Papom u HNK. No Papa je došao i otišao, ostala je samo izgažena trava na hipodromu, hrpe smeća, provincijski sajam taštine u nacionalnoj kazališnoj kući i zavareni šahtovi. Pozvan je kao predizborni adut vladajuće stranke, a odazvao se da podrži Hrvatsku pri ulasku u Uniju.

Etnički inženjer Radić JureEtnički inženjer Radić JureHrvatski crkveni vrh i dobar dio javnosti dočekali su ga s neprimjerenim antieuropskim uzvanicima i forsiranjem kulta ličnosti koji je potpuno nalik na komunistički, a on je osudio i ustaške i komunističke zločine jer je zapovijed „ne ubij“ nedvosmislena. I konačno, došao je u državu koja još uvijek ima valutu čije je ime naslijeđeno iz fašističke NDH o čemu više nitko ne govori. A priča o tome kako je to kuna čijim se krznom plaćalo u Hrvatskoj od pamtivijeka, da je jedna od feudalnih daća uključivala krzno kune kao platežno sredstvo, zapravo je priča za malu djecu i naivne jer mi ne plaćamo krznom, nego novčanicama, a kuna kao simbol neusporedivo je više vezana uz NDH, nego uz feudalnu Hrvatsku. Nevjerojatno je kako baš svaka velika svečanost prođe kod nas kao da ju je napisao Krleža.

Tekst preuzet sa nacional.hr

 

 


Autor 10.6.2011. u 05:21

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija