Zoran Perfektni i futuristički knez Tomislav

Autor 3.9.2014. u 17:03

Zoran Perfektni i futuristički knez Tomislav

Iako je situacija u sadašnjosti Hrvatske države katastrofična, a reflektori za osvjetljavanje budućnosti osvjetljavaju samo tamne nakupine nekonzistentnih obećanja koja se stalno mijenjaju i potpuno su nepostojana…., još uvijek nas drži u najvećoj pažnji ……, što?

Odgovor na to pitanje je povezan s prošlim vremenom koje se još zove i perfekt.

Zamislite ironije:  naš futur određuje perfekt.  O tempora o mores.

Ispada da se ne možemo okrenuti futuru jer  perfektno poznajemo perfekt.

O državi se radi, naravno, zbog državnih zahtjeva prema građanstvu smo u nepovoljnom položaju, naravno,  i zbog državnih odluka smo zadužili sebe teretom koji bi trebali nositi do kraja, sigurno i bez mogućnosti promjene jer –  dugovi su dugovi. Ostaju i nakon naše fizičke smrti!

Povijest, prošlost, perfekt u vremenskom smislu nam ne dopušta „clean start“, „start up“, „quck beat“ etc, etc ili, na hrvatskom itd, itd, itd…..- da budem „moderan“ u izrazu….

Kako se onda postaviti u odnosu na predsjednika Vlade Milanovića koji je debelo svjestan navedenih činjenica i ograničenja koja su perfektno opisana u njegovim objašnjenjima perfekta……,

Pauza. Razmislite…

…, naime potrebno je ovo pojasniti:  – kraće je napisati „perfekt“ nego sve one frazetine o opljačkanoj zemlji, o pogrešnim odlukama s koruptivnim argumentima…itd, itd,itd….

Ono što totalno, ali totalno skroz zabrinjava sada je zabrinutost  trajna sada je to već i međugeneracijski –  ili višegeneracijski – zabrinutost  se odnosi ne samo na generaciju Milanovića, Serdara i recimo Karamarka nego i na Milanovića juniora i ostale juniore stasale u ovom novom, novom dobu sa starim, starim problemima. Tko će to rješavati? Karamarko i HDZ?Kako? Ovako:

Biti ili rješavati? Ma, bolje je samo biti. Rješavati? Jel sjediš i misliš? Da, sjedim. Ti misli!

Osjedila nam nacija od razmišljanja hadezeovaca u ovih dvadeset i nešto godina, i, eto ih opet!

Taj perfekt nas prca – svu nabrojanu trojicu – u zdrav mozak: Milanović ga pokušava riješiti na način koji se jako ne sviđa Karamarku. Karamarko bi ga rješavao tako da Milanović to ne može uopće razumjeti, a Serdar i svi ostali jedino brinu o juniorima koji su s oproštenjem „najebali ko žuti“ dok god Milanović ne sazrije, a Karamarko ne olabavi od gluposti.

I što sad? Analitičari uglas ponavljaju mantru zbog koje ih plaćaju:“ da ovo ne valja, a ono drugo je još gore“ s tim da sada više ne govore „da je ovo drugo još gore“ nego sad govore:“ da se mora probati ovo drugo jer ovo sad ne valja“. Dobra strana škola. Strana, ne naša, ali dobra plaća.

Ponešto znam o komuniciranju s publikom, još ponešto znam o dramaturgiji, a naslućujem već dulje vrijeme i nešto o političkom marketingu, komunikologiji i medijskom utjecaju prema malim bipolarnim sredinama. Hrvatska. Kontekst? Regija?Ili Europa? More ili Zagreb? Rubna ili središnja?  Sve je to opisano u sredstvima za učenje pojedinih struka i vještina…., dakle ništa spektakularno samo možda malo „usko i stručno“. Nezainteresiranima dosadno dugačko i: „ što s tim“?

Da se pita bilo kojeg građanina, na bilo kojem dijelu razvijene ili nerazvijene naše lijepe sljedeće pitanje:

–           jeste li za bolju Hrvatsku bez korupcije s HDZ-om na čelu? Svi bi rekli da. To je novi HDZ.

–          Jeste li za bolju Hrvatsku koju vam garantira SDP na čelu? Svi bi se čudili kakvo je to pitanje, jer Milanoviću i društvu zaista ne ide. Fulavaju ne sve strane. Štetu rade. Ne znaju.

Moje ekspliciranje sadašnjeg stanja na drugačiji i banalniji način samo je jedan od doprinosa osvještavanju Milanovića i njegova  društva – a tiče se moguće budućnosti naših juniora kojima ćemo ostaviti dobre ili loše startne pozicije. Nažalost to ovisi o stavu predsjednika Vlade RH. Junior može biti odličan, ali ako prvo mora vraćati dugove svojih očeva – neće mu biti dobro.

Neka mi Vesna Pusić oprosti jednako kao i Milanović kada zaključim da su oni školovani barem djelomično izvan Republike Hrvatske i da će oni svoju djecu također školovati barem djelomično izvan Republike Hrvatske. To bi trebalo omogućiti i drugima ako želimo naprijed.

Futur egzaktni jest briga za juniore kao nositelje naših odluka.

Karamarko, Brkić, Milošević i ostali karizmatici hadezeovske filozofije natjerati će Hrvatsku da klekne pred totalitarnog i zaluđenog Josića i zamoli oprost zbog vlastitog mišljenja. A nije Josić kriv. On je proizvod. Oni su proizvod. Oružje. Sredstvo. Idu na najjači pogon. Emociju.

Zar predsjedniku Vlade još nije jasno da će zbog  vlastite procjene „viših ciljeva“ i nesmotrenog fokusiranja pogrešnih stvari u pogrešnom trenutku stvarno izgubiti izbore od ovih umjetno stvorenih jadnika?

Zar zaista našim medijskim prostorom može harati  tri i po potkupljiva čovjeka?  Kako da se objasni taj nedostatak „upravljivosti“ državom hrvata do kojeg nas je doveo ovaj Milanovićev tvrdi i zadrti sasvim osobni prezir prema strukama o kojima on osobno nije učio?

Zar nema barem neke „carske“ sumnje u vlastite procjene? Prestar je za „hamletovske sumnje“ pa bi mogao – za promjenu – pogledati Republiku Hrvatsku očima nekog „poniženog hrvata“ makar mu ja osobno narihtao takvu vrstu skrivene kamere. Znam da takve metode rabe diktatori i nedemokratski vođe – ali svrha ove skrivene „kamere opskure“ bila bi osvještavanje onog s početka:

ironije da našu budućnost uvjetuju odnosi iz prošlosti, perfektna pljačka i perfidna krađa, ali da ih samo uvjetuju!

Futur građana hrvatske uvjetuje perfekt, ali njezin smjer, njezin put i način na koji će Hrvatska država rješavati svoje probleme određuje ONAJ KOJI POBIJEDI NA IZBORIMA. Svako predavanje i nastup na sceni određen je trima stvarima: tekstom, interpretom i publikom. Tekst mora biti istinit, izvedba sugestivna, a publika zadovoljna. Tada se može igrati nova izvedba.

Autor 3.9.2014. u 17:03

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija