Žrtvovanje za mostarski sajam zbog „ljubavi“ prema domovini

tačno.net
Autor 18.4.2016. u 08:55

Žrtvovanje za mostarski sajam zbog „ljubavi“ prema domovini

Zašto svjesno krši ustav zemlje kojoj je na čelu – jer, davanje imena njegovu mostarskom kabinetu „Ured hrvatskoga člana predsjedništva“, a ne Ured člana predsjedništva iz reda Hrvata, je grubo kršenje Ustava BiH? Zašto, voli li svoju zemlju, ne tumači odredbe njezina ustava na način kako ga tumači pravni svijet, Venecijanska komisija i ini – a ne na način koji mu osobno odgovara?

Piše: Slavo Kukić

Najiskrenije, ko melem mi dođe informacija da Momčilu Krajišniku, ratnom zločincu koji je, zbog onoga što u prvoj polovici devedesetih učini, skapavati morao po evropskim kazamatima, istinu o tome što je činio u brk skresaše „njegovi“. Nakon što knjigu „Kako se rađala Republika Srpska“ Momo predstavi u Novom Sadu, to isto je želio i u prijestolnici srpstva. No, tako nisu mislili i aktivisti beogradske inicijative za ljudska prava. Umjesto aplauza, nastup ratnog zločinca propratiše zvižducima, a oni u konačnici rezultiraše i prekidom pokušaja pretvaranja civilizacijskog zla u čin kojem bi trebalo aplaudirati.

No, Krajišnikovim se pokušajima revizije povijesti ovom zgodom ne kanim detaljnije baviti. Jedan drugi događaj, međutim, takvu pažnju zaslužuje. Iza nas je, da ne duljim, još jedan mostarski sajam – i još jedan razlog za analitički osvrt. Pažnju, među inim, zaslužuje informacija da je zemlja partner sajma ove godine Turska. A ona, barem kada je ovaj dio zemlje po srijedi, ima težinu, ako ni zbog čega, onda zbog činjenice da je i sama prilog eliminiranju ideološke odioznosti prema ovoj zemlji – i to ne zbog nje same, nego zbog naših vlastitih zabluda.

Mora se, potom, priznati da je mostarski sajam i ove godine bio mjesto regionalnog političkog sastajanja. I mjesto, što je-je, odakle su emitirane ohrabrujuće političke poruke – koje sam, usput, u više navrata, i za različite medije već komentirao. I svaki put ponavljah jedno te isto – da bi takva sastajanja imala smisla ako bi ih se barem mjesečno prakticiralo. No, problem je što će na slijedeću sličnu seansu trebati čekati čitavu godinu – do slijedećeg mostarskoga sajma. A, u međuvremenu će priča ići po već uhodanom scenariju. Uostalom, to je samo nekoliko sati po napuštanju Mostara pokazao i srbijanski premijer. Umjesto puta koji je za povratak u Beograd logičan, Vučić bira mnogo duži – onaj preko Banja Luke. Zašto? To, dakako, samo Vučić zna. Išao je, veli, usput, jer to jednom godišnje redovito čini, obići selo u kojem su njegovi potekli. Baš sada? A, u Banja Luci je svako malo – i put koji bi tada morao prevaliti je puno kraći od ovoga što napravi? Što se, pak, mene tiče, obrazloženje koje ne pije vodu. I, ako bih u stvarnu pozadinu htio ulaziti, izvan pameti nije ni mogućnost da je o svemu imao potrebu informirati Dodika, čovjeka čije poruke odudaraju od mostarskih – a isključiti ne treba ni mogućnost da mu se pohvalio još jednim „dupljakom“ pred Evropom o potpori BiH kao suverenoj državi i susjedu do čijeg mu je prijateljstva stalo.

Ne čini mi se, potom, da su regionalna suradnja, ali i bolji odnosi BiH s njezinim susjedima, u prvom planu bili i stvarnom domaćinu mostarskoga političkog sijela. Nije, naime, tajna da je za mostarsko okupljanje zaslužan prvenstveno prvi čovjek HDZ-a – i da je pristanak regionalnih lidera na mostarsko druženje osigurao kao predsjedavajući državnoga predsjedništva.

Sve to, istina, nije problem. Ali problem bi moglo biti nešto drugo – da, ako je mostarskoj čaršiji vjerovati, jedan od suvlasnika sajma sve to nije činio ni zbog BiH i ljubavi prema njoj, ni zbog regionalnog političkog otopljavanja, nego zbog interesa jedne privatne manifestacije. Čija bi težina, bez ovakva političkog derneka dakako, bila barem upola manja. Ovako, za nju se čulo i tamo gdje se inače nikada ne bi čulo – a time su stvorene pretpostavke da slijedeću godinu bude još veća i da svojim vlasnicima donese još veći profit.

Ni to, ako već hoćete, nije sporno. Ali moralno je upitno da je na krajnje perfidan način u njezinu funkciju stavljena i država – i to treba javno reći. A treba reći i to da je propao i pokušaj stvaranja uvjerenja kako je sve to činjeno zbog ljubavi prema državi. Jer, puno je vlastitog činjenja koje je sasvim suprotna predznaka.

U dosadašnjem mandatu federalne vlade, recimo, napravljeno nije ni metra autoputa. Iako, na investiciju u taj projekt zaleđeno čeka 200 miliona eura – i na njih se zbog toga, ako se dobro sjećam, plaćaju i kamate. Zbog blokiranja obveze da ih se stavi u funkciju odobrena sredstva, drugim riječima, jedu sama sebe.

Što je razlog? Ministar prometa i komunikacija – a ne vjerujem da to čini po vlastitoj savjesti, i bez odobrenja vlastitoga stranačkog šefa – odbija potpisati nalog kojim bi se 200 miliona kapitala u pogon moglo i staviti. Zašto? Vrag bi ga znao. No, kao mogućnost ne treba isključiti i to da se blokadom potpisa hoće isposlovati raspodjela poslova po principu – dionica tebi, dionica meni. Ili još banalnije, dio puta tebi, s kojega proviziju ubiri ti, dio puta meni, s kojega ću proviziju ubirati ja. Iako, ako je u pitanju to, čini se kazneno djelo – jer, u pitanju je posao za koji se raspisuje međunarodni natječaj, i na kojem se posao dodjeljuje najpovoljnijim ponuđačima.

Ne pomažu pri tome ni sva svjetska upozorenja kako je BiH u samom evropskom vrhu po kriminalu i korupciji. Ovih dana, uostalom, na to upozori i američki State department, dodajući da dio političkih lidera manipulira duboko ukorijenjenim etničkim podjelama, čime se slabi demokraciju i vladavinu prava, ali i jača diskriminaciju u svim aspektima života – a svim tim zajedno, opet, osigurava kontinuitet političke i ekonomske stagnacije zemlje.

Blagonaklon nam, nedavno donesenom rezolucijom, nije ni Evropski parlament. Pored upozorenja na opasnosti, koje za BiH nose Dodikove prijetnje referendumima i radikalizacija s islamskim predznakom, europarlamentarci pozvaše i na hitne ustavne, pravne i političke reforme koje omogućuju izgradnju pravne države i sprečavaju korupciju koja je, kako preciziraju, i dalje raširena na najvišim nivoima političke i državne piramide – a pravni i institucionalni okvir za borbu protiv korupcije je, dodaju, i dalje gotovo pa nikakav.

Ni na kraj mi pameti za sve to optužiti lidera HDZ. Za to, ali i još štošta, odgovorni su mnogi, svi koji političke i društvene reforme onemogućuju. I kojima je zajedničko da sve to tobože rade zbog interesa vlastitih im naroda. Iako, istina je sasvim drugačija – da sve to čine zbog vlastitih, dijelom i interesa grupe koja ih podržava.

Lidera HDZ-a spominjem iz sasvim drugih razloga – jer je, kao eto, u Mostar doveo regionalne lidere zbog ljubavi za zemlju. Ako je tako, ako toliko voli vlastitu domovinu, zašto se ta ljubav manifestira isključivo na jednoj privatnoj sajamskoj priredbi u koju je, kažu, i osobno duboko involviran? Zašto, ako ga „pritišće“ ljubav prema vlastitoj zemlji, bespotrebno krčmi novac poreskih obveznika na urede kojima se neizravno ne priznaje njezin glavni grad? Ili, zašto svjesno krši ustav zemlje kojoj je na čelu – jer, davanje imena njegovu mostarskom kabinetu „Ured hrvatskoga člana predsjedništva“, a ne Ured člana predsjedništva iz reda Hrvata, je grubo kršenje Ustava BiH? Zašto, voli li svoju zemlju, ne tumači odredbe njezina ustava na način kako ga tumači pravni svijet, Venecijanska komisija i ini – a ne na način koji mu osobno odgovara? I zašto preko toga pokušava uništiti i ono malo građanskoga koje Ustav instalira – a svu vlast, i zakonodavnu i izvršnu i sudbenu, pretvoriti u svojevrsni Dom naroda koji mu omogućava trajnu blokadu političkih i društvenih reformi? Zašto? Zbog interesa Hrvata? Ma hajte molim vas. Zašto, na koncu, voli li svoju vlastitu zemlju, ne preza ni od uništavanja ljudskih života ako mu, ne zemlji koju „voli“ nego njemu osobno, stoje na putu, i ako – a u vezi s tim imam i vlastito iskustvo, i s njim ću uskoro upoznati sve institucije u BiH i izvan nje – o njegovim devrovima javno i otvoreno govore?

tačno.net
Autor 18.4.2016. u 08:55

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija