Zvonimir Nikolić: Nas ne dijele vjere, dijele nas debljine novčanika

Povezani članci

• Bilježnica Robija K.: Uskršnji ručak
• Edukacija o rodno-zasnovanom nasilju u školama bez adekvatnog sistemskog pristupa
• Snježana Kordić: Nacionalni mitovi – laži velikih razmjera
• NERETVA OD BOGA PROKLETA
• Petrov i jagma za Todorićeva prava
• Kako zajedno popiti kafu

Zvonimir Nikolić, kandidat je Komunističke Partije BiH za Skupštinu kantona Sarajevo. U intervju za Tačno.net govori o razlozima svoje kandidature.

Razgovarao: Amer Bahtijar

Zvonimire, prvo da vas pitam, otkud Vi u politici?

Pa onako iskreno, nemam više živaca da budem samo nijemi posmatrač svega što se dešava. Moji djedovi su ovdje rođeni, moji roditelji, moja djeca, ja nemam niti želim da imam rezervnu domovinu. Sve moje je ovdje. Godinama nakon rata svi gledamo, kukako i kritikujemo ali rijetko ko skupi dovoljno hrabrosti da se pokrene sa mrtve tačke i pokuša nešto uraditi za bolji život svih nas. Za ljepšu budućnost naše djece. Nažalost, ovo nije država za koju sam se borio. Ovo je jedna najobičnija nakarada u kojoj su političari postali najveće zvijezde. I moj ulazak u politiku je pokušaj da se razbiju predrasude o drugim i drugačijim. Mi smo svi ovdje isti, isti siromasi, jedino što se par sati sedmično, mjesečno ili godišnje razlikujemo po različitim bogomoljama. Nas zapravo ne dijele vjere, dijele nas debljine novčanika. Nažalost, oni koji nas godinama ubjeđuju da smo različiti imaju upravo najdeblji bankovni račun.

Zašto baš Komunistička partija?

Zato što je to prva plemenita ideja koju sam prepoznao nakon rata. Moj otac koji je sa 17 godina 1943 godine otišao u partizane, nije bio član Saveza komunista. Bio je vjernik. Kao i moja mati. I ja sam kršten, pričešćen i krizman u crkvi sv. Josipa na Marijin Dvoru. Nama najbližoj. Moji roditelji su izabrali možda teži put. Nisu to radili kriomice niti se sakrivali iza Saveza komunista gradeći sebi karijere. Svako je u ono doba mogao biti vjernik. Niko mu to nije branio. Nije mogao biti direktor ali je mogao raditi. Moji roditelji su imali radna mjesta i uredno zaradili svoje penzije. U državnoj firmi. Pokušajte sada nabrojati ljude koji rade u državnim firmama a da nisu članovi vladajućih partija? Onaj sistem vam je možda ograničio karijeru ali ovaj vam ograničava egzistenciju! I najgore od svega što već 25 godina ljudi pljuju po komunizmu. Kažu komunizam je bio diktatura, nepravedan, kriv za rat, komunisti se prvi presvukli i tako. Zaboravljajući pri tome da su novoosnovane nacionalne stranke prve prihvatile te presvlakače dresova. Zašto su ih primili kod sebe? Dali im funkcije? Prave neku sasvim novu istoriju, istoriju u kojoj nisu upamtili niti jednu dobru stvar iz komunizma a najglasniji su u isticanju loših. Da se razumijemo, nije ni onaj sistem bio savršen, jer to ne postoji, ali je bio duplo bliže savršenstvu od ovog sadašnjeg. I vjerujem da bi moj otac koji već 9 godina nije sa nama, bio ponosan na mene zbog mog izbora. Izbora pravde.

Kako komentarišete sve ove podjele po BiH, od etničkih do entitetskih?

Pa vidite, opet se vraćam na roditelje. I na odgoj u kući. Odakle se formira osoba, ličnost. Moj brat i ja smo odgojeni da poštujemo sve. Kada se rodiš u Sarajevu i živiš čitav život ovdje, bio bih najveća budala na svijetu da se ne radujem Bajramu ili pravoslavnom Božiću. Isto kao i „svojim“ praznicima. Jer mi smo naučili živjeti zajedno. I to nas čini posebnim ljudima, nas Bosance i Hercegovce. Smiješno je da nas nakon hiljadu godina života na ovim prostorima, neku uči suživotu? Podjele je neko izmislio i na njima se dobro obogatio. Nažalost, uvijek zaboravljamo stotinu hiljada mrtvih koje su te podjele napravile. I par miliona unesrećenih. Svako bira svoj put prema vlastitoj savjesti. Kada su počeli prvi sukobi 1992. godine, u sebi sam razmišljao, baš me briga, ovo nije moj rat, ja nisam za ovo glasao. Neka se biju oni što dadoše glas „demokratama“. Međutim, postao je moj kada su mi početkom maja na Grbavici upali u stan, samo zato što sam, po njima, drugačiji. I tada imate izbor. Obzirom na moj miješani (a taj izraz jako mrzim jer se u principu miješaju rase a ne vjere) brak, katoličko-pravoslavni, u to doba se još moglo otići i na istok i na zapad. I preko okeana. Naš izbor je bio druga strana Miljacke. Sutradan sam postao vojnik Armije BiH i ostao tamo do kraja rata.

Armije? Imali ste izbor i HVO?

Da imao sam. Vidite, ja sam rođen ovdje. Moja mati je rođena na Bistriku. Moja supruga u Starom gradu. Uz dužno poštovanje svim ljudima koji su bili na strani HVO, ja bih umro od stida da me neko vidio sa šahovnicom na ramenu. To nisam ja. Mogao sam izvaditi i hrvatski pasoš jer imam sve uslove za to. Ali nikada ga nisam niti tražio. Ispucao sam četiri bosanska pasoša baveći se turizmom nakon rata i čekajući u redu za svaku vizu na svijetu ali nisam htio da zbog svog imena budem povlašten u odnosu na prvog komšiju. Ili bilo kojeg mog druga od kojih se razlikujem samo po imenu. Znam, neko će reći budala, ali i to je moj izbor.

I kakvi su planovi Komunističke partije?

Mi imamo odličan program. Ideju oko koje se okupila ekipa ljudi u Sarajevu, Tuzli, Banja Luci…tu nema ni ratnih profitera, ni tajkuna niti ratnih zločinaca. Ima samo grupa poštenih, obrazovanih i časnih ljudi koji su se okupili oko jedne pravedne i plemenite ideje. Možda ste vidjeli našu kampanju koja je na ulicama, na facebooku, mi nemamo novaca na bacanje. Sve što smo uradili na materijalima je od vlastitog novca. Mi ne trošimo pare naroda za vlastitu reklamu. Niti ćemo ikada trošiti. Mi smo za sada možda mala Partija ali nadamo se da će dobar dio ljudi prepoznati ko smo i šta smo i priključiti nam se u stvaranju boljeg i pravednijeg društva. Imamo jasan politički i ekonomski program.

Vi ste se kandidovali za Skupštinu Kantona Sarajevo?

Da. Kandidovao sam za Skupštinu Kantona Sarajevo jer to je moj grad. I moj pokušaj da ne sjedim skrštenih ruku i gledam kako nam mladost odlazi. I moje i opredjeljenje moje djece je da živimo ovdje. I da grad opet napravimo gradom. Za 35 mjesta u Skupštini kantona se kandidovalo oko 700 kandidata. Ima i nekih imena zbog kojih su građani u februaru zapalili i tu zgradu. Eh sad, ako žele opet iste ljude da gledaju, to je njihov izbor. Da plaćaju onoga zbog kojeg su palili. I da plaćaju svojim novcem renoviranje zgrade. Na našoj listi za Kanton Sarajevo ima 38 kandidata. Bilo kojem od njih da građani daju svoj glas, siguran sam da neće pogriješiti. Naši kandidati ih neće izdati. Isto tako je i za ostale nivoe vlasti. I za ostale gradove, Tuzlu, Banja Luku… Čast mi je što sam mali dio tog tima. Samo nemamo kandidata za člana Predsjedništva. Imaćemo kada bude jedan Predsjednik.

Hvala Vam i sretno na Izborima!

Hvala Vama. Osim sreće, trebaće nam i glasovi hrabrih ljudi. Ljudi, koji su imali hrabrosti uzeti pušku i krenuti u rat, a sada se boje olovke.