Zvonimir Nikolić: Ponesi zastavu Dragane Vikiću, a mi ćemo po običaju da šutimo i gledamo

Zvonimir Nikolić
Autor/ica 28.2.2017. u 10:13

Zvonimir Nikolić: Ponesi zastavu Dragane Vikiću, a mi ćemo po običaju da šutimo i gledamo

Trudim se da nikada ne pišem o stvarima koje nisam vidio ili doživio na svojoj koži. Pa tako nisam bio tog aprila ili maja u Velikom parku i ne znam ko je ubio te nesretne vojnike. Ali još uvijek vjerujem u neki Sud i pravdu da se nađe i osudi pravi krivac za taj zločin. Ali ono što ne mogu nikako da svarim je to kako smo se sasvim lako odrekli heroja odbrane grada Sarajeva. Otišao je na prvo ročište sasvim mirno i u tišini, bez podrške svojih suboraca, bez podrške svojih sugrađana.

Od juče osjećam čudnu mučninu u stomaku. Za ove 22 godine nakon rata, već sam pomislio da sam sve moguće nepravde sažvakao  i da mi ne može ništa više probuditi i staviti ponovo u pogon čir na želudcu. Ali izgleda da nam svakodnevnica uporno servira nešto novo.

Nagledao sam se proteklih decenija raznih protesta. Uvijek smo među prvima kada treba protestvovati za Palestinu, Aleppo, Siriju, kada treba dati podršku Erdoanu. Jer mi smo jako savjesni i brinemo se za ljude. Pa smo imali podršku za Hillary Clinton, a ne bih se ni malo čudio da uskoro ne budemo imali i skup podrške filmu “La la land“ koji je Warren Beatty greškom proglasio najboljim filmom.

Jednostavnom pretragom na internetu, na stranici Registra udruženja građana Kantona Sarajevo pokazuje da samo u Kantonu Sarajevo ima registrovano 30 raznih Udruženja boraca. Od „Patriotske lige“, nekakvih „Pokretača otpora“, „Prvih patriota“, „Branioca Sarajeva“, do „Interventnih četa“ i „Demobilisanih boraca“.

I niko ni avaza?

Trudim se da nikada ne pišem o stvarima koje nisam vidio ili doživio na svojoj koži. Pa tako nisam bio tog aprila ili maja u Velikom parku i ne znam ko je ubio te nesretne vojnike. Ali još uvijek vjerujem u neki Sud i pravdu da se nađe i osudi pravi krivac za taj zločin. Ali ono što ne mogu nikako da svarim je to kako smo se sasvim lako odrekli heroja odbrane grada Sarajeva. Otišao je na prvo ročište sasvim mirno i u tišini, bez podrške svojih suboraca, bez podrške svojih sugrađana.

Bez podrške raznih Udruženja koji se busaju u prsa da se bore za neka prava boraca.

To je jedna bolna istina. Čovjek kojeg je grad slavio odjednom na suđenje ide sam. Bilo je doduše nekolicina ljudi / na prste ih izbrojati / za koje više nisam ni siguran jesu li obični znatiželjnici ili oni koji su došli da daju podršku svom komandantu.

Volio bih samo da se nekad sjetimo šta je nama Saralijama u ratu značilo samo saznanje da u gradu postoji Dragan Vikić? Da postoje „Vikićevci“. Ljudi koji  nas brane. Kao pripadnik Armije BiH, nikada neću zapostaviti sav uspjeh u odbrani grada koji je imala Armija. Ali ipak Vikić je bio nešto posebno. Možda zbog njegove hrabrosti, njegovog samouvjerenog stava, možda i zbog njegove tjelesne konstrukcije imao je puno poštovanje svojih sugrađana. Za one koji ne znaju, jednostavno je ukucati Dragan Vikić na internetu i izaći će sljedeći podaci:

  • Odlikovanja:
  1. ‘’Plaketa bezbjednosti’’ (bivša Jugoslavija)
  2. ‘’Orden rad sa srebrenim vijencem’’ (bivša Jugoslavija)
  3. Šestoaprilska nagrade grada Sarajeva (RBiH)
  4. ‘’Zlatna policijska značka’’ (RBiH)
  5. ‘’Specijalna značka’’ (RBiH)
  6. Zlatni Ljiljan” (RBiH)

Ponekad me bude stid zbog nekih stvari. Juče me je bilo stid i sebe i svakog borca, svakog policajca i svakog patriote.

Stid me je bilo grada koji je šutio.

Sud će jednog dana donijeti odluku i presudu.

A ja se nadam da će još jednom pokazati da su zločine po pravilu uvijek činili bijednici, ljudski šljam i moralne fukare.

A ne nikako časni i veliki ljudi.

Zvonimir Nikolić
Autor/ica 28.2.2017. u 10:13