MOJA DOMOVINA I U POBJEDI PORAŽENA

Nenad Bunjac
Autor 26.11.2018. u 13:06

Izdvajamo

  • Ono što kao Hrvat od stoljeća sedmog i balkanski bijeli mulat Francuzima nikako ne bih mogao objasniti da smo nesretni kao Hrvatska čak i dok pobjeđujemo jer iza tih sportskih uspjeha i svih “francuskih poraza” stoji mračna Hrvatska u kojoj zakonom spojenih posuda vladaju korupcija, ksenofobija, netolerancija, te otvoreni kriminal vlasti i desničarski ekstremizam. I ono najgore, nikako im ne bih mogao objasniti da dok se ta toksična kloaka neprestano kružno pretače iz zemlje u zemlju bivše Jugoslavije, mi dižemo Facebook revolucije dok oni pale Pariz i ruše Vladu jer im je nenajavljeno poskupilo dizel gorivo.

Povezani članci

MOJA DOMOVINA I U POBJEDI PORAŽENA

Foto: EPA

Bilo bi najteže objasniti Francuzu da su izgubili od totalnih gubitnika. Jer u mojoj smo domovini i u pobjedi poraženi.

Moja Domovina – propagandistički pjesmuljak s početkom 90-ih sumnjivih motivacijskih dometa – danas se orila u Lilleu nakon što je nacionalna teniska vrsta osvojila prestižni Davis cup. Moju domovinu u publici dominantno su predstavljali hrvatska dijaspora iz Hercegovine predvođeni ministrom državne imovine Goranom Marićem – jedini razlog njegova prisustva koji mi pada na pamet jest da je rodom iz Gruda – omiljena predsjednica svih Hrvata, posebice iz Mostara, Kolinda Grabar Kitarović i sve to dok je nimalo prestižnog Francuza Pouiella, uz svesrdnu pomoć Bogorodice, “tamburao” Marin Čilić rodom iz – Međugorja. Ne bih se zakleo da je bilo tako, ali mogu zamisliti prizor kako Zdravko Mamić u Čitluku ljubi plazmu nakon svakog Čilićevog asa.

Foto: FB

No, zato sam posve siguran da francuski teniski zaljubljenici – onako svjetonazorski, rasno, spolno i dobno, za hrvatske prilike, provokativno pomiješani u nacionalnoj strasti – nisu bili svjesni da ih je Hrvatska pobijedila uz svesrdnu navijačku i igračku podršku B- domovine zvane Hercegovina. Moja domovina kojoj ne pomogne niti  Himzo Polovina. Naime, najveći baštinik sevdalinki u kojima je sačuvao sjećanja na prijeratni Mostar, po obrazovanju je bio – neuropsihijatar.

A MOŽDA SU FRANCUZI BILI SAMO ULJUDNI

A možda su Tricolori i znali tko ih je pobijedio, ali im je jednostavno bilo prirodno i drago da Hrvatskom vladaju integracijski procesi i društveni napredak, makar oni bili jednonacionalnog karaktera pa nisu htjeli kvariti veselje. Iako je teško objasniti prosječnom Francuzu, u prosjeku daleko najinformiranijem europskom narodu, što je sve prijeporno u odnosu Hrvatske i hrvatskog entiteta u Bosni naspram države BiH, sasvim sigurno su upoznati s činjenicom kako su predsjednik Macron i Ministarstvo vanjskih poslova temeljem izvješća nacionalne obavještajne službe DGSE izrazili “ozbiljnu zabrinutost jačanjem desničarskog ekstremizma i neofašizma u Hrvatskoj”, te podržali stavove EU o potrebi “suzbijanja ksenofobije i fašističkih simbola u Hrvatskoj”. Zanimljivo, prijedlog u ime EU europskom parlamentu obrazložio je predstavnik Europske pučke stranke čijoj asocijaciji pripada i HDZ.

Da sam Bretonac, sigurno bih se iznenadio kad bih saznao da ona zgođušna plavuša u preuskom dresu reprezentacije, predstavlja stranku koja uz pomoć svog partijskog klona i simbolički opisane publike, sustavno radi na rastakanju državnog ustroja međunarodno priznate članice UN. Da sam Pierre ili Marianne, sigurno bi se začudio da jedna tako simpatična vođica, narod i zemlja otvoreno prešućuju pojavu neofašističkih simbola, manifestacija i govora mržnje naspram nacionalnih i društvenih manjina. Kinematografska kultura prosječnog Alzašanina odraslog na umjetničkim vizijama Jan Luca Godarda ili Luc Bessona teško bi podnijela blasfemičnost filmskog uratka poput “Četvoreda” ili pseudokumentarca poput “Sto godina srbijanskog terora – od Karađorđevića do Pupovca” Jakova Sedlara u kojima jezikom mržnje, falsificiranjem povijesnih činjenica i drskom krađom autorskog materijala potiče najniže strasti pozivajući na obračun sa srpskom manjinom, političkim neistomišljenicima i nezavisnim novinarima. Kao intelektualni sljedbenik Voltaire, sigurno bi se snebivao nad riječima koalicijskog partnera hrvatske Vlade Milanu Bandiću koji je pušući u rog protivnika kurikularne reforme, seksistički i nadmeno poručio ministrici obrazovanja Blaženki Divjak “da je on matematiku učio s grahom, a ne tabletom pa mu ništa ne fali”. Kako i bi kad je na diku Odsjeka HAZU Pogana Vlaka i Cerov Dolac.

Kad bih bio stanovnik zemlje u kojoj su društvene i seksualne slobode među prvima zaživjele u modernoj Europi i čiji je nacionalni simbol, mitska Marianne otjelotvorena u liku i tijelu Catherine Deneuve izgubila nevinost, prema autobiografskim navodima “u manage a trois sa sestrom i njezinim dečkom”, sigurno mi ne bi bilo jasno kako smo poraženi od zemlje u kojoj djecu radije šalju u crkvena sirotišta gdje ih seksualno i nekažnjeno iskorištavaju nego li u ljubavlju ispunjene domove istospolnih zajednica. Koliko god bio “perverzni Žabar”, zaprepastio bi se.

SREĆOM NISAM FRANCUZ, A I NJIMA JE DRAGO ŠTO NISU HRVATI

Falim ti ga Bože nisam Francuz jer bih bio na sto čuda sebi objasniti kako smo u sedam dana srušili zloglasni zatvor Bastillu i ustoličili sveto trojstvo građanskih prava “liberte, egalite, fraternite”, a Hrvatima treba 27 godina da uspostave nezavisno pravosuđe i primjenu principa ravnopravnosti dok okorjele zločince šalju u sanatorije i kupljenu slobodu, a kradljivce štruce kruha na petogodišnju robiju. Dobro je i da sam rođen od Vardara do Triglava gdje su sve nacije arijevskog podrijetla i praoci svjetskih kultura – znate onu čuvenu “I Šveđani su Srbi” – pa mogu svim zainteresiranima iz 17- pariškog arondismana s razumijevanjem pojasniti dosjetke bivšeg Vatrenog i nacionalnog izbornika Igora Štimca ili olimpijskog pobjednika Ivice Kostelića kad ismijavaju svjetske prvake u nogometu kao “afričke šampione”.

Ono što kao Hrvat od stoljeća sedmog i balkanski bijeli mulat Francuzima nikako ne bih mogao objasniti da smo nesretni kao Hrvatska čak i dok pobjeđujemo jer iza tih sportskih uspjeha i svih “francuskih poraza” stoji mračna Hrvatska u kojoj zakonom spojenih posuda vladaju korupcija, ksenofobija, netolerancija, te otvoreni kriminal vlasti i desničarski ekstremizam. I ono najgore, nikako im ne bih mogao objasniti da dok se ta toksična kloaka neprestano kružno pretače iz zemlje u zemlju bivše Jugoslavije, mi dižemo Facebook revolucije dok oni pale Pariz i ruše Vladu jer im je nenajavljeno poskupilo dizel gorivo.

Da, to bi bilo najteže, objasniti Francuzu da su izgubili od totalnih gubitnika. Jer u mojoj smo domovini i u pobjedi poraženi.

Nenad Bunjac
Autor 26.11.2018. u 13:06

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija