Andrej Nikolaidis: Ima li nade da Crna Gora ne potone u fašizam?

Izdvajamo

• Uz mnoštvo političkih tenzija i društvenih turbulencija, Crna Gora će – dijelom upravo zbog ekonomskih politika Spajića & Milatovića - kliziti ka novom dužničkom aranžmanu sa MMF-om i ka takozvanom „Grčkom scenariju“. Ekonomska kriza će dodatno podstaći nacionalizam. Etničke podjele u Crnoj Gori će biti još oštrije. Ako proces ne bude zaustavljen, u ne tako dalekoj budućnosti Crna Gora neće postojati kao nezavisna država. Time ni kao država članica NATO. Razna društva i organizacije, naime, imaju razne vrste članova. ali ne i one koji ne postoje.

Povezani članci

• Antifašisti Hrvatske protiv izjednačavanja fašizma i komunizma
• Tekući revolt
• Stop negiranju genocida i holokausta u BiH!
• SPREM’TE SE, SPREM’TE USTAŠE I ČETNICI
• Danas je dan za obračun sa Davidovim i Dženanovim ubicama
• Kako upokojiti đavla

Kako je počelo?

Spajić & Milatović, mladi ministri u vladi Zdravka Krivokapića – vladi koju je sastavio Amfilohije Radović – su i prije nego što su došli na funkciju zadužili Crnu Goru za, brat-bratu, milijardicu eura. To su uradili na, vele ljudi koji se razumiju, mada se Tužilaštvo još nije oglasilo, nelegalan i, kako se to kaže, netransparentan način: direktnom pogodbom.

Kad su se uhodali u poslu ministrovanja, ovi su mladići došli na genijalnu ideju: ljudima zaposlenima u javnoj upravi treba povećati plate. Projekat su nazvali: „Evropa sad“. Jeste, ukrali su ime od Slovenaca, koji su osamdesetih imali „Evropa zdaj!“. Ali ko još danas može biti originalan?

Problem je ležao u pitanju: okle pare?

Država uvijek ima para. Uzmeš sa jednog kraja budžeta i prebaciš na drugi. Novac za povećanje plata Spajić & Milatović našli su u zdravstvu. Robin Hud je uzimao od bogatih da bi dao siromašnima. Grunf iz „Alan Forda“ je krao od siromašnih da bi dao bogatima – što je, uostalom, ideja-vodilja globalnog sistema koji znamo pod imenom kapitalizam. Spajić & Milatović su uzeli od bolesnih da bi dali gladnima. Zvuči surovo, no ako malo bolje razmislimo… Šta će ti pare kad si bolestan? Zdravlje je najvažnije – niko to ne zna kao onaj ko je zdravlje izgubio.

Danas je crnogorski zdravstveni fond pred pucanjem; nema ljekova za oboljele od, recimo, raka. Ali, šta ima veze? Znate kako to ide: kad propadne nešto javno, nađe se neko ko to za male pare privatizuje. Nećemo imati besplatno zdravstvo, ali ćemo imati zdravstvo u koje su uložili „renomirani strani investitori“.

Ja, jasno vam je, zakeram. Građani Crne Gore su, pak, oduševljeni Spajićem & Milatovićem. Na upravo održanim izborima u Podgorici, u kojoj glasa trećina biračkog tijela Crne Gore, njihova „Evropa sad“ odnijela je pobjedu. Dobili su duplo manje glasova od Đukanovićeve koalicije, no dovoljno da budu stožer koalicije desnih populista koji će preuzeti vlast u glavnom gradu Crne Gore.

U raznim analizama, autori skloni mašti ističu kako su u Podgorici prevagu odnijele „građanske snage“. Ma ja: zato su nakon izbora na ulice izašli ljudi sa srpskim zastavama, ljudi koji su pjevali četničke pjesme – da proslave pobjedu „građanista“.

Izbori u Podgorici su pokazali da bloku srpskih populističkih stranaka za koje je Srpska pravoslavna crkva centar nacionalnog identiteta, za prevlast na izborima više nije potreban Abazović i njegova URA. Ta im je partija prije dvije godine predala vlast na državnom nivou. Sada, kada su preuzeli sistem i ojačali, Dritan i njegovi im za većinu više nisu potrebni.

Da biste razumjeli šta se desilo na lokalnim izborima u 14 opština u Crnoj Gori, pogledajte mapu.

Plavo je teritorija kojom vladaju srpske partije. Narandžasto je teritorija kojom vlada koalicija građanskih partija i Bošnjačke stranke. Zeleno – vlada Bošnjačka stranka. Crveno – albanske partije.

Ovo izgleda jezivije od mape BiH, zar ne?

Crna je Gora, dakle, napokon ponovo posve integrisana u Srpski svet. Ostavljeni su, za sada, rezervati za Crnogorce, Bošnjake i Albance. Za imidž tolerantnog i multikulturnog društva uvijek je dobro imati manjine: naročito kada su ograđene.

Gledate, da podsjetim, mapu zemlje članice NATO. Ovo plavo – to vam je za Ruse. Ovo drugih boja – to vam je za NATO. Jeste – naravno da je bizarno.

Šta će biti dalje?

Uz mnoštvo političkih tenzija i društvenih turbulencija, Crna Gora će – dijelom upravo zbog ekonomskih politika Spajića & Milatovića – kliziti ka novom dužničkom aranžmanu sa MMF-om i ka takozvanom „Grčkom scenariju“. Ekonomska kriza će dodatno podstaći nacionalizam. Etničke podjele u Crnoj Gori će biti još oštrije. Ako proces ne bude zaustavljen, u ne tako dalekoj budućnosti Crna Gora neće postojati kao nezavisna država. Time ni kao država članica NATO. Razna društva i organizacije, naime, imaju razne vrste članova. ali ne i one koji ne postoje.