Zašto je opasno forsirati članstvo u NATO paktu bez unutrašnjeg koncenzusa u BiH?

tačno.net
Autor 23.4.2013. u 20:01

Zašto je opasno forsirati članstvo u NATO paktu bez  unutrašnjeg koncenzusa u BiH?

 

Milan Marinković u tekstu  „Zašto prijem u NATO mora biti prioritet  BiH“ nabraja blagodeti koje bi za BiH donijelo članstvo u ovom planetarnom vojno-političkom savezu. Smatrajući njegove   zaključke nedovoljno uvjerljivim, odlučio sam da se vratim na svaki od 8 Marinkovićevih razloga zbog kojih bi NATO morao biti neophodni horizont Bosne i Hercegovine.

Piše: Osvit Seferović

1. NATO kao zaštita od permanentne  prijetnje od izbijanja vojnog konflikta u BiH?

To je uostalom najčešći i najlogičniji argument koji jedna zemlja može navesti kako bi pristupila nekom vojnom savezu koji bi joj osigurao  zaštitu i disuaziju. Međutim, da li u odnosima između BiH i susjednih zemalja postoje bilo kakve naznake mogućeg budućeg rata? Hrvatska, Crna Gora i Srbija su priznale BiH, sve četiri zemlje teže ka evropskom članstvu i ako susjedi i komšije na neki način žele destabilizirati BiH onda to sigurno neće učiniti vojnim putem koji je, kao što to znaju granične zemlje (posebno Srbija), izuzetno neisplativ. Nerazriješeni odnosi iz prošlog rata, koje navodi Marinković, tiču su prvenstveno unutrašnjeg uređenja BiH u koje će susjedi i komšije i u budućnosti svakako imati uplive, ali oni u svakom slučaju neće biti vojni.

2. Pristupiti NATO paktu da bi se BiH približila SAD-u?

BiH, osim Turske, nema velikih i moćnih prijatelja, pa bi nas članstvo u NATO-u približilo SAD-u uz čiju pomoć bi BiH riješila svoje lične probleme. Marinkovićev argument je pitanje perspektive, on je samo djelimično istinit i to pod uslovom da Bosnom i Hercegovinom smatramo isključivo FBiH, što je samo po sebi neprihvatljivo, ali i kontradiktorno: uticaj SAD-a je  izuzetno bitan u BiH, a vrlo često i odlučujući. Rijetke su (i nesretne) zemlje u kojima jedan strani ambasador može organizovati i inicirati proces reforme ustava te zemlje ili jednog njenog dijela, kao što to može Patrick Moon u FBiH – može li se, dakle, biti bliži američkom divu i u poniznijem položaju nego što već jesmo?

3. Članstvo u NATO paktu kao odgovor na unutrašnje izazove BiH?

BiH kao članica NATO-a bi lakše odgovorila na svoje unutrašnje izazove i neutralizirala secesionističke ambicije u Republici Srpskoj? Ovaj Marinkovićev argument mi se čini potpuno promašenim:  pitanje bosanskohercegovačkog pristupa NATO paktu je entitetske prirode, FBiH, slaba, ranjiva i naslonjena na Hrvatsku, članicu NATO-a, je svakako spremna da se pridruži ovom vojnom savezu, uostalom zar neko nešto pita političare FBiH kada se radi o ozbiljnim stvarima? S druge strane, u Republici Srpskoj ankete javnog mnijenja jasno potvrđuju odbojnost koju populacija i političke elite osjećaju prema NATO paktu, po uzoru na populaciju i političke stranke Srbije koju je NATO bombardovao 1999. i amputirao joj Kosovo, koje je u međuvremenu i službeno postalo protektorat upravo NATO pakta. Kako dakle Marinković misli da bi eventualno članstvo u NATO-u bio dobar odgovor na unutrašnja pitanja u BiH? Čini mi se da bi se desilo upravo suprotno:  članstvo u NATO-u samo bi dodatno narušilo ionako loše političke i etničke odnose u BiH, a linija entitetskog razgraničenja postala bi vjerovatno nova državna granica BiH ili onoga što bi od nje ostalo.

4. Ući u NATO da bi se spriječio ruski imperijalizam?

Ovaj argument je u stvari autorova projekcija ličnih ideoloških preferencija i pogleda na svijet. Ovisno o svjetonazorima i sistemu vrijednosti koji zastupate, možete se zalagati za bilo što. Dok čitava planeta drhti od imperijalnog „uvođenja demokratije“ NATO raketama Marinković se plaši ruskog uticaja? BiH nikada u istoriji nije bila na listi ruskih vanjsko-političkih prioriteta. Austrijske banke, saudijska religijska praksa, turska infrastrukturna ulaganja i anglo-saksonska, prvenstveno američka, liberalno-hedonistička filozofija života kao poklopac bosanskohercegovačkom loncu čine mi se mnogo pertinentniji kao „prodori stranih uticaja“, a Marinkovićev apel da što prije postanemo novo Kosovo kako ne bismo postali ruska gubernija doima se odviše dramatičnim.

5.  Čvršća regionalna suradnja na polju odbrane i bezbjednosti u okviru NATO pakta?

Ovaj argument je prihvatljiv i logičan, tim prije što je riječ o istojezičnim i bliskim narodima, suradnja u svim sektorima uključujući i onaj odbrambeni, svakako bi pozitivno uticala na mir i harmoniju Zapadnog Balkana. Problem nastaje kada uočite da je Hrvatska već članica NATO pakta, a da u Srbiji ne postoji ni jedna ozbiljna politička stranka koja zagovara ulazak u NATO pakt, naprotiv, naši istočni susjedi, zajedno sa populacijom koja naseljava i kontroliše polovinu BiH, smatraju, sasvim opravdano u njihovom slučaju, ovu vojno-političku alijansu kao neprijateljsku. Da li je zato u izuzetno komplikovanoj bosanskohercegovačkoj geopolitičkoj poziciji NATO pakt optimalni okvir regionalne suradnje na polju odbrane i bezbjednosti?

6. Ekonomska isplativost ulaska BiH u NATO?

Na menadžersku tvrdnju da bi ulazak u NATO modernizovao oružane snage BiH i ojačao odbrambene kapacitete zemlje, možemo odgovoriti tvrdnjom da neke druge evropske zemlje koje su neutralne i nisu članice NATO pakta (Irska, Švedska itd.) raspolažu modernim armijama po NATO normama. Uostalom, BiH je od 2006. godine članica „Partnerstva za mir“ vojno-političkog programa usmjerenog ka stvaranju povjerenja između NATO pakta i zemalja koje nisu njegove članice. Ne biti član NATO pakta ne znači odreći se saradnje sa ovim vojno-političkim savezom.

7. Međunarodni kredibilitet BiH u Briselu bi porastao ulaskom u NATO pakt?

Međunarodni kredibilitet BiH je generalno katastrofalan, kako zbog unutrašnjih problema kojima se ne nazire rješenje, tako i zbog ljudi koji BiH predstavljaju u Briselu ili bilo gdje drugo. Bilo bi veoma poželjno  da BiH radi na poboljšanju svog kredibiliteta i to prvenstveno kroz poštivanje ljudskih prava, ispunjavanjem svojih međunarodnih obaveza (provedba odluke Sejdić-Finci npr.), borbom protiv korupcije, zaštitom radničkih prava, boljim edukativnim i zdravstvenim infrastrukturama, odmjerenom i pravednom vanjskom politikom i pristojnim diplomatama… kao npr. Finska, članica Evropske Unije, ali ne i NATO pakta.

8. NATO pakt kao kompenzacija za eventualni neuspjeh eurointegracija?

Autorova želja za učlanjenjem BiH u NATO kao neke vrste „utješne nagrade“ u slučaju neuspjelog pridruženja BiH Evropskoj Uniji je razumna sa bezbjednosnog aspekta. Ako bi EU jednom propala NATO bi garantovao sigurnost BiH, ali ko bi nam mogao garantovati da BiH u trenutnoj situaciji i odnosu snaga ne bi doživjela imploziju pri forsiranom ulaska u NATO pakt bez jasnog dogovora o ovom važnom pitanju između svih političkih faktora u BiH?

Za kraj, ne zaboravimo reći da jake države rade ono što mogu, a slabe države ono što moraju. BiH spada u ovu drugu kategoriju. Bez želje da pretjerano moralizujem debatu oko NATO pakta, njegovih strateških ciljeva i uostalom samog razloga postojanja ove ogromne vojne mašine nakon kraja hladnog rata i sloma Sovjetskog Saveza,  želim samo ukazati na neophodnost traženja rješenja za bosanskohercegovačke izazove u samoj Bosni i Hercegovini i susjednim državama koje za nas nikada neće biti klasično inostranstvo. Samo zajedničkim, dobronamjernim i poštenim naporom četiri centralne istojezične bivše jugoslovenske republike mogu se stvoriti uslovi za bolju i sigurniju poziciju svih nas zajedno, na Balkanu, na vjetrometini istorije i putevima različitih vojski i vojnih saveza.

tačno.net
Autor 23.4.2013. u 20:01

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija