Analiza dosadašnje implementacije Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH

tačno.net
Autor 25.9.2013. u 08:47

Analiza dosadašnje implementacije Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH

Analiza dosadašnje implementacije Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH u oblasti zaštite napuštenih životinja, argumentacija protiv uvođenja eutanazije u skloništa za životinje, prijedlog za mjere čija je svrha efikasna implementacija Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i pravni i psihološki aspekti zaštite životinja pred javnu raspravu o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, a u cilju pojašnjavanja postojećeg stanja u ovoj oblasti koju je priredila:

Dalida Kozlić dipl. iur.

Nakon godina mukotrpne borbe i lobiranja od strane aktivista za prava životinja, kao domaćih i stranih organizacija i udruženja koja se bore za prava i dobrobit životinja, Parlamentarna skupština BiH je usvojila Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH 2009 godine.

Četiri godine nakon donošenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i njegovog stupanja na snagu, svi mi koji se borimo za prava i dobrobit životinja se suočavamo ne samo sa neprovođenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, nego i sa grubim, drskim i bezobraznim kršenjem njegovih odredbi od strane svih nivoa i instanci vlasti, fizički i pravnih osoba. Što je još tragičnije, prekršitelji odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH se ne sankcionišu, a sad je u parlamentarnoj proceduri i prijedlog o Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH koji sadrži i skandalozni prijedlog o uvođenju eutanazije za napuštene životinje!

Ovim dopisom želim da Vas otvoreno, kao pravnik koji se dugi niz godina bavi zaštitom životinja u BIH uputim o razloge trenutnog stanja na polju zaštite dobrobiti životinja BiH, ali i da Vam argumentovano pojasnim zbog čega je uvođenje odredbe o dozvoljenosti eutanazije u skloništima za životinije NEDOPUSTIVO, kao i da Vam predložim niz mjera koje bi trebala biti uvedene u Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, a čijim bi uvođenjem i provođenjem u mnogome se poboljšala situacija na polju zaštite dobrobiti životinja, ali i riješio problem prekobrojnosti napuštenih životinja.

Postojeći zakon je apsolutno provodiv, kako je 21. maja na održanoj 50. sjednici zaključilo i Vijeće ministara BiH, usvajajući Informaciju o dosadašnjoj provedbi Zakona uz set mjera.

Međutim evidentno je da se vrši politička i medijska hajka na napuštene životinje. Uzroci velikog broja napuštenih životinja na ulicama BiH leže upravo u neprovođenju odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Ako kokretno govorimo o povećanom broju napuštenih pasa radi se o tome da povećan broj napuštenih pasa na ulicama je uvijek direktna posljedica neprovođenja preventivnih i represivnih, Zakonom predviđenih mjera.

Uzrok problema je kontinuirano napuštanje kućnih životinja koje prolazi nekažnjeno, te uvećavanje postojeće populacije slobodnom reprodukcijom, uz odsustvo sistemske informativno-edukativne kampanje, kontrole sredine, centralnog registra.

1.0. Analiza (ne)provođenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH u oblasti zaštite napuštenih životinja

1)      Prekršitelji člana 4 (Zaštita životinja pri držanju) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH  se ne sankcionišu. Stav B člana 4 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH sadrži odredbu: „… zabranjeno je napuštati životinje držane za društvo čovjeka i druge životinje pod nadzorom čovjeka;“ Sankcije za prekršioce ove odredbe, kao i drugih odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH su sadržane u Poglavlju XIV Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Napuštanje životinja od strane njihovih imaoca je direktan generator problema, ali ono što dovodi do masovnog napuštanja životinja je politika nekažnjavanja osoba koje napuštaju životinje. Time se enormno povečava broj napuštenih životinja na ulicama.

2)      Članom 8 (Registracija kućnih ljubimaca) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je predviđena zakonska obaveza registracije pasa i mačaka, kao i njihovo označavanje odnosno mikročipiranje.  Stavom 3 pomenutog člana je previđena zakonska obaveza vođenja registra svih označenih pasa i mačaka. Ured za veterinarstvo je nadležan i zakonom obavezan da vodi pomenuti registar. Ni četiri godine nakon donošenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH nije uspostavljen državni registar označenih pasa i mačaka, niti se provodi sankcionisanje osoba koje napuštaju životinje. Također, nije donesen podzakonski akt koji bi pobliže regulisao proces identifikacije pasa i mačaka i način vođenja registra. Nedonošenje Pravilnika o identifikaciji pasa i mačaka i vođenju registra označenih životinja je prouzrokovalo nemogućnost primjene člana 4 i 8 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Član 4 i 8 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH su u direktnoj vezi i njihovo neprovođenje je direktan uzrok prisustva napuštenih životinja na ulicama. Naime, da postoji jedinstveni registar označenih životinja, bilo bi moguće da se očita mikročip sa napuštene životinje i utvrdi se ime osobe koja je imaoc/vlasnik životinje i koja je tu životinju napustila, a zatim se moglo pristupiti procesuiranju i sankcionisanju osobe koja je napustila životinju. Provođenje represivnih mjera bi se direktno uticalo na svijest građana i ostvarile bi se funkcije generalne i specijalne prevencije i represije. „Realiteti sa kojima se suočavamo na terenu: Nisu provedene nikakve aktivnosti u pravcu sistemske identifikacije vlasnika kućnih životinja, i njihovog mikročipiranja. Nizak nivo mikročipovanja. S tim u vezi, niti inspekcijiski organi nisu u mogućnosti utvrditi vlasništvo i izreći zakonom propisane sankcije po osnovu svjesnog napuštanja kućnih životinja od strane vlasnika. Nepostojanje jedinstvenog registara vlasnika kućnih životinja niti registar mikročipovanih životinja u BiH, a na što nas obavezuje dalji europski put BiH. Nepostojanje registra uzgajivača. Ilegalni uzgoj uzima maha, kao i povećan broj napuštanja rasnih pasa od strane neodgovornih ili neregistrovanih uzgajivača.“[1]

Grafikon 1: Kauzalna veza između neporovođenja članova 4 i 8 Zakona o Zaštiti i dobrobiti životinja BiH

3)      Neprovođenje člana 27 (Napuštene i izgubljene životinje) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je također uzrok opšteg stanja i to na način da se ne provodi stav 1 člana 27 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH tj. nije osiguran adekvatan smještaj i veterinarsko – zdravstvena pomoć za napuštene životinje, čime su one izložene enormnim patnjama, zlostavljanjima i usmrčivanjima. Također, ne sankcionišu se osobe koje krše stav 2 pomenutog člana čime se doprinosi opstrukcijiama u provođenju Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, jer se ne razvija svijest građana o tome da se svaka napuštena životinja mora smjestiti u sklonište u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti i dobrbiti životinja BiH.

4)      Kršenje odredbi članova 28 (Skloništa za životinje) i 29 (Higijenski servis) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, a u vezi sa članom 30 (Finansiranje skloništa za izgubljene životinje) i stavom 3 i 4 člana 43 (Rok za donošenje podzakonskih akata) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Članom 43 stav 3 i 4 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja je predviđeno da se u roku od godine dana od stupanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH na snagu moraju osnovati skloništa za napuštene životinje u svim opštinama. U večini opština u BiH nisu osnovana skloništa za napuštene životinje, a o malom broju opština gdje su osnovana skloništa za napušene životinje imaju užasne uslove za život životinja. Primjeri za to je sklonište za napuštene životinje u Prači, gdje je u hladna komora u kojoj bi, po pravilima, trebali biti pohranjeni lijekovi i hrana za pse sadržavala smeće, ubuđalu hranu, hranu kojoj je odavno istekao rok, neispravne vakcine i lijekove koje psima više štete nego što koriste. Također, lijekovi su bili čuvani na istom mjesto kao i sredstva za čišćenje. Psi su hranjeni keksom čoko – plazmom, a opšte je poznato da psi imaju teške zdravstvene probleme koji često imaju smrtni ishod, zbog konzumiranja namirenica od čokolade. Boksovi u kojima su psi bili smješteni su bili prljavi, prepuni mokraće i izmeta, psi nisu dobijali vodu, a u onim boksovima gdje su postojale posude napunjene vodom, ta voda nije bila mijenjanja duži vremenski period. Psi su hranjeni i pokvarenim mesom. Također, psi su puštani van boksova zbog čega je postojala opasnost da izađu iz kruga azila i odu u minsko polje ili na mjesta na kojima su ih progonili lovci. Sve je ovo za posljedicu imalo teške bolesti i patnje kod pasa, kao i uginuće određenog broja pasa. Takodjer užasne uslove imaju i skloništa za životinje u Bihaću, Doboju, Goraždu, Banja Luci, Gladnom Polju, Hreši, Trebinju, Bratuncu,  itd. Također članom 43 stav 4 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je predviđeno provođenje kastracije/sterilizacije u svim opštinama. Činjenica je da su se programi kastracije/sterilizacije provodili u večini opština, ali na na vrlom malom broju napuštenih pasa. Kastracija/sterilizacija se nije provela na cjelokupnoj populaciji napuštenih pasa, a što je u kombinaciji sa stalnim napuštanjem pasa od strane njihovih imaoca i nekažnjavanjem istih dovelo do toga da na ulicama opština i gradova u BiH bude veliki broj napuštenih pasa. Važno je da Bosna i Hercegovina provede kastraciju/sterilizaciju u cijeloj državi i za napuštene pse i mačke, kao i za vlasničke pse i mačke (vlasnički psi i mačke koji se kreću bez kontrole su također problem za populaciju), kao i da oštro kažnjava sve one koji prekrše zakon. Ako psi nisu vračeni na njihovu teritoriju, stepen reprodukcije će biti direktno proporcionalan stepenu hvatanja pasa (u zoni gdje je 50% pasa uhvaćeno i uklonjeno sa teritorije, ostalih 50% će se množiti do velikog broja i dokle god imaju dostupne izvore hrane). Prazno mjesto koje je ostalo iza psa koji je uklonjen, biti će zauzeto drugim psima koji su u potrazi za hranom i skrovištem. Međutim, ako se pas vrati na njen/njegov teritorij, taj pas neće dopustiti da ostali psi uđu na njegov teritorij, uključujući i one koji nisu sterilisani/kastrirani i tako se zaustavlja reprodukcija na tom području. Njihov broj će se stabilizovati i polako, ali sigurno reducirati. Također osnivaju se higijenski servisi čija je svrha da hvataju napuštene životinje i vrše njihovu eutanaziju čime se direktno krše član 14 (Eutanazija) i 29 (Higijenski servisi) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Najbolji primjer za to je higijenski servis u sklopu Lokoma u opštini Novi Grad u Sarajevu, koji služi kao paravan za odvođenje pasa na ilegalno eutanaziranje. „Realiteti sa kojima se suočavamo na terenu: Nastojanja nižih nivo vlasti da fokus ovog problema prebace sa uzroka na posljedicu, a sav dosadasnji nerad i nečinjenje lokalnih vlasti u Bosni i Hercegovini, inspekcijskih organa, struke, svih onih po Zakonu odgovornih za njegovo provođenje abolira vlastite odgovornosti. Skloništa i higijenskih servisa u skladu sa zakonom i pod zakonskim aktima nisu osnovani, oni koji postoje, postoje mimo standarda, ili na privatnoj ili na nezakonitoj osnovi i promiču nedopuštenu praksu. Nizak nivo provedbe sterilizacija i kastracija kao najjeftinije preventivne mjere. Otpor provedbi koji dolazi sa terena, jer propis suštinski ima za namjeru iskorijeniti lošu praksu koja je decenijama ukorjenjivana i za čijom promjenom nije bilo niti volje, niti želje, a poglavito osjećaja obveze do stupanja Zakona na snagu. Imperativno lokalne zajednice, veterinarska profesija, te ostali nadzorni organi moraju preuzeti odgovornost za provedbu Zakona.“[2]

5)      Kršenje člana 30 (Finansiranje skloništa i higijenskih servisa) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH – opštine i gradovi odbijaju da finansiranju izgradnju i održavanje skloništa za napuštene životinje pod izgovorom lošeg finansijskog stanja, a svjedoci smo svakodnevnog nenamjenskog i nezakonitog trošenja budžetskih sredstava, dok je finansiranje skloništa ZAKONSKA OBAVEZA. Pri tome se plasiraju lažne informacije o cijeni izgradnje skloništa za životinje i troškova ishrane, liječenja i održavanja. Cifra od koja je Vama prezentirana da mjesec dana hranjenja psa u skloništu košta 153 KM je netačna. Mjesečni troškovi za jednog psa iznose oko 50 KM, zavisno od zdravstvenog stanja psa, veličine i karaktera. Također da se vrši kažnjavanje prekršitelja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, sredstva prikupljena od novčanih kazni bi morala da budu usmjerena za izgradnju i održavanje skloništa za napuštene životinje o čemu će biti više riječi u prijedlogu mjera za efektivno sprovođenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Ovdje se radi o još jednoj kauzalnoj vezi, naime da se budžetska sredstva koriste u skladu sa zakonom i namjenski, bilo bi sasvim dovoljno novca za gradnju i održavanje skloništa za životinje, a do završetka izgradnje skloništa, opštine mogu pomoći u hranjenju napuštenih životinja. Također, brojne su zakonske mogućnosti za punjenje budžeta sredstvima koja trebaju da budu upotrebljena za gradnju i održavanje skloništa za životinje. Npr. u mnogim gradovima i opštinama se ne provodi zakonska obaveza registracije kućnih ljubimaca, također ne provode se masovne vakcinacije kućnih ljubimaca. Zakonska je obaveza da se psi svake godine vakcinišu od bjesnila. Ova zakonska obaveza se uglavnom ne provodi. Sredstva prikupljena od registracije i vakcinacije kućnih ljubimaca trebaju da budu usmjerena za gradnju i održavanje skloništa za životinje (minimalna cijena vakcine protiv bjesnila je 20 KM). Skloniša za životinje ne trebaju biti sabirni centri za životinje niti „starački domovi“ kako je to rekao Ibrahim Hadžibajrić načelnik opštine Stari Grad Sarajevo u svom vrlo lošem i nevještom pokušaju da pažnju javnosti okrene ka tome da se treba zakonski uvesti eutanazija napuštenih pasa. Skloništa za životinje ukoliko su izgrađena po propisima i ukoliko se održavaju po propisima, vode ka rješenju problema napuštenih pasa. „Utočišta (za napuštene životinje) koja se obično vrlo brzo napune, mogu da budu dio rješenja ako se vode na dobar način.“[3] Ukoliko se u fazi izgradnje pristupi izradi projekta koji je u skladu Evropskim standardima za izgradnju i vođenje skloništa za životinje, kao i Pravilnikom o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za napuštene životinje BiH, doći će do maksimalne uštede finansijskih sredstava. Također, ukoliko postoji adekvatna „politika vođenja skloništa za životinje i organizacije rada, kao i nabavljanja hrane i higijenskih sredstava“ troškovi će biti sasvim normalni i primjereni vremenu o kojem živimo, tj. neće biti enormno veliki kako se pokušava prikazati u medijima, a što je direktno podmetanje od strane određenih političkih stranaka/partija. Za uspješno vođenje skloništa za životinje je potrebno da njime upravljaju i u njemu rade stručne i osposobljene osobe koje će imati kvalitetan nadzor kako od državnih institucija, tako i od nevladinog sektora. Vrlo bitno je napomenuti da skloništa za napuštene životinje trebaju da budu „centri za udomljavanje i liječenje napuštenih životinja“. Kvalitetnom edukacijom i podizanjem svijesti građana doći do povečanja procenta udomljavanja napuštenih životinja.

6)      Članom 35 (Stručni savjet) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je određeno da se formira Stručni savjet za zaštitu i dobrobit životinja. koji nikada nije formiran čime je direktno opstruirana uspješna implementacija Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH.

7)      Pored osoba koje krše Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, glavni krivci za njegovo neprovođenje i kršenje su Ured za veterinarstvo BiH koji ne vrši adekvatno nadzor koji je propisan članom 36 (Nadzor na provođenjem Zakona), Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i ovlašteni službeni veterinari – veterinarski inspektori koji neprovode odredbe člana 37 (Prava službenog veterinara) i člana 38 (Dužnosti i mjere službenog veterinara) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i ne vrše sankcionisanje uskladu sa odredbama članova 41 (Prekršaj imaoca životinje) i 42 (Prekrašaj fizičkih i pravnih osoba) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Veterinarski inspektori – ovlašteni službeni veterinari postupaju samo po odredbama Zakona o veterinarstvu BiH, FBiH i RS, dok rijetko postupaju u slučajevima kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, čime svjesno doprinose da prekršitelji Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH prođu nekažnjeno. Naglašavam jedna od osnovnih dužnosti ovlaštenih službenih veterinara je da ukazuju na kršenja odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao da sankcionišu u skladu sa odredbama članova 41 i 42 sve one koji krše Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Da ovlašteni službeni veterinari vrše kažnjavanje prekršitelja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i da između ostalog kažnjavaju osobe koje napuštaju životinje, broj napuštenih životinja u BiH bi bio znatno manji. Provođenje represivnih mjera doprinosi povečanju svijesti kod građana. Također, nijedna veterinarska inspekcija nije sankcionisala opštine za neizgradnju skloništa za životinje, kao ni za izgradnju i održavanje skloniša koje ne ispunjavaju odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i Pravilnika o osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za napuštene životinje. Ured za veterinarstvo BiH je u potpunosti zakazao. Dužnost Ureda za veterinarstvo BiH je da vrši nadzor na provođenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i propisa donesenih na osnovu njega. Najbolji primjer za njihov nerad je taj što se ne postavlja pitanje zbog čega ovlašteni službeni veterinari ne rade svoj posao, zbog čega se prekršioci Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH ne sankcionišu. U prezentaciji koju je sačinila Inga Dujmović Državni veterinarski inspektor za nadzor dobrobiti životinja, Ureda za veterinarstvo BiH, jasno su naglašeni neki od problema u implementaciji Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i to: nepostojanje sistema identifikacije vlasništva, nedostatak adekvatne obuke u segmentima dobrobiti životinja nerazvijena svijest o značaju poštivanja standarda u oblasti dobrobiti životinja neprepoznavanje uloge NVO sektora u implementaciji Zakona, nepostojanje preciznih zakonski odredbi u određenim segmentima zaštite životinja. Također Ured za veterinarstvo BiH je prezentovao Informaciju o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH sa prijedlogom mjera koju je Vijeće Ministara usvojilo 21. maja 2013. godine i koja je prikazala stvarno stanje, također aktivnim i konstantnim provođenjem seta mjera bi došlo poboljšanja i trajnog smanjenja broja napuštenih životinja na ulicama. Međutim do danas ništa nije urađeno da se ovi problemi riješe. Naprotiv, mnogo puta se Uredu za veterinarstvo prijavljivali različiti oblici neprovođenja i kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i nerad i opstrukcije koje vrše ovlašteni službeni veterinari. Na sve to su Ured za veterinarstvo BiH i državni veterinarski inspektor za nadzor dobrobiti životinja ostali pasivni. Nije došlo do sankcionisanja odgovornih za kršenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Činjenica je Ured za veterinarstvo prepoznaje opstrukcije i kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, ali ne vrše svoju zakonsku obavezu nadzora nad provođenjem zakona, kao i eksplicitnog zahtjevanja kažnjavanja svih onih koji su doveli do ovakvog stanja. Najveći otpor provedbi Zakona dolazio je upravo od struke, a potom od vlasti.“[4] Primjer za gore navedeno je razgovor koji sam obavila sa Fuadom Bašićem, veterinarskim inspektorom u Kantonalnoj veterinarskoj inspekciji Unsko – Sanskog kantona. Razgovor je vođen 20. 09. 2013. godine, a na temu ilegalne eutanazije napuštenih pasa u opštini Ključ. Tom prilikom gdin. Bašić mi je rekao da sklonište za napuštene životinje u Sanskom Mostu ima užasne uslove. Na moje pitanje: šta je on uradio da izvrši kontrolu skloništa i da kazni osobe koje su osnovale i koje rukovode skloništem za napuštene životinje u Sanskom Mostu, gdin. Bašić mi je odgovorio: „Ja nemam ništa s tim.“ Na moju konstatciju kako je on veterinarski inspektor koji je dužan kontrolisati uslove u skloništima za napuštene životinje i kažnjavati odgovorne za loše stanje i kako je to njegova zakonska obaveza, nisam dobila odgovor. Očigledno gdin. Bašić je bio svjestan onoga što je rekao i da je između ostalog napravio propust ne vršeći obaveze koje mu nalažu odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Mnogi ovlašteni veterinarski inspektori ne vrše svoje zakonske dužnosti, ali za svoj nerad nisu ni kontrolisani od strane Ureda za veterinarstvo, a ni kažnjeni.

8)      Veoma je važno i naglasiti slijedeće: mnogobrojni su primjeri kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, ali i Krivičnog zakona Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta. Samo neki od primjera u 2013. godini su:

i)         09. 02. 2013. – za manje od 24 sata je ubijeno osam pasa i to vatrenim oruzjem u parku u na teritoriji Dobrinje, Sarajevo

ii)       mart 2013. – Ilegalni prevoz oko 20 napuštenih pasa sa teritoriji opštine Breza na teritoriju opštine Ilijaš

iii)      mart 2013. – Odstrel napuštenih pasa u Visokom

iv)      25. 07. 2013. – Trovanje napuštenih pasa u Bugojnu

v)       06. 09. 2013. – nezakonita akcija hvatanja i eutanaziranja napuštenih pasa u opštini Ključ

Napominjem da Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH se ne provodi i krši u svim oblastima, a ne samo u oblasti zaštite napuštenih životinja, kao i da Ured za veterinarstvo BiH i ovlašteni službeni veterinari ne vrše sankcionisanje prekršioca odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH iz ostalih oblasti navedenog zakona. Primjeri za ovo su: suprotno odredbama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH se izvode cirkuske predstave u kojima učestvuju i životinje, evidentno je da se i dalje održavaju ilegalne borbe pasa, bikova, ovnova. Snimci pasa koji se obučavaju za borbe i koji učestvuju u borbama se redovno objavljuju na društvenim mrežama, na internet oglasnicima se mogu naći oglasi za životinje koje se prodaju za svrhu da budu mamci za lovačke pse ili borbe pasa (npr. 07. 08. 2013. objavljen oglas u kojem se mlada lisica u Trebinju prodaje u svrhu njene upotrebe kao mamca za lovačke pse. Osim toga konstantno se zloupotrebljava odredba iz Zakona o lovstvu kojom se omugaćava ubijanje napuštenih pasa u lovištima. Zloupotreba se vrši na način da se napušteni psi ubijaju u mnogim ruralnim područjima izvan područja lovišta.

2. 0.Argumenti protiv uvođenja odredbe o dopuštenosti eutanazije u skloništima za napuštene životinje u Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH

U prilog glasanju PROTIV donošenja odredbe u Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja BiH kojom bi bila dozvoljena eutanazija u skloništima za životinje, govore slijedeće činjenice:

1)       Pravno gledano nijedan zakon se ne bi trebao mijenjati ukoliko nije doslo do njegove implementacije. Zakon o zastiti i dobrobiti zivotinja nije se provodio u BiH, na mjestima gdje je došlo do njegove “provedbe”, došlo je do zloupotreba. S obzirom da se Zakon o zastiti i dobrobiti zivotinja nije ili se vrlo malo provodio, ne moze se reci da je on “pogodan” za izmjene, a naročito ne za uvođenje eutanazije u skloništa za životinje.

2)      Zakon o zaštiti i dobrobiti zivotinja BiH je jedini je Zakon iz Evropskog partnerstva (oblast sektorske politike poljoprivrede i ribarstva), koji je donesen u BiH. Izmjenama zakona i uvodjenjem eutanazije u skloništa za životinje, dolazi do potpunog anuliranja svih dosadašnjih rezultata koji smo mi koji se bavimo zaštitom životinja ostvarili, dolazi do toga da će sva finansijska sredstva utrošena na kastracije/sterilizacije biti uzaludna, dolazi do toga da će biti poništeni rezultati projekta koji provodi Dogs Trust u KS, a koji je vrijedan oko 600 000 KM.

3)        Vođenje registra kućnih ljubimaca, kao i kažnjavanje vlasnika kućnih ljubimaca koji napuštaju životinje, praksa je pokazala, vodi ka značajnom smanjenju broja napuštenih životinja.

4)       Eutanazija se jedino bavi posljedicom, a ne uzrocima problema tj. ne uklanja uzroke koji su doveli do velike populacije napuštenih pasa. Eutanazija ne vodi ka uspješnom smanjenju populacije i ne smije se koristiti kao sredstvo za rješavanje problema.“[5]

5)       „Uhvati i ubij“ metoda je neuspješna i izuzentno skupa. Gradovi koji su uspješno reducirali populaciju napuštenih životinja su koristili metodu „uhvati i vrati“, kao što je Oradea u Rumuniji, koja je imala populaciju od 4000 napuštenih pasa u 2006 godini, a koja je do 2011 reducirana na 270 pasa, a da pritome nijedan pas nije eutanaziran. Metoda uhvati – kastriraj/steriliziraj – pusti je također jeftina. Rumunjska organizacija za zaštitu životinja SOS Dogs je izračunala da su troškovi u 10 godina za metodu „uhvati i pusti“ u gradu sa 200 000 ljudi i sa 8000 pasa iznosili 995 000 Eura, a troškovi za metodu „uhvati i ubij“ bi iznosili 1,8 miliona Eura, a metoda „uhvati i ubij“ nema dugoročne rezultate u suzbijanju populacije napuštenih pasa.

6)       Veoma je važno i istaknuti da napušteni psi na ulicama BiH preživljavaju zahvaljući osobama koje se bave zaštitom životinja, ali ne samo njima, nego i svim dobrim i savjesnim građanima koji hrane napuštene pse. Činjenica je da napuštenim psima nije mjesto na ulicama BiH, zbog njihove sigurnosti, jer su izloženi bolestima, zlostavljanju, hladnoći, vručini, gladi i žeđi. Međutim, činjenica je da napušteni psi preživljavaju zahvaljući i velikom broju građana BiH koji hrane napuštene pse, daju im vodu i zaklon od nepogoda, ali ih često liječe o svom trošku. To samo pokazuje da građani BiH žele da se životinje štite, a ne ubijaju. Odvođenje pasa na eutanaziju ostavlja strašne psihičke posljedice na djecu. Velika je razlika između toga kada djeca znaju da psi idu u sklonište za napuštene životinje, gdje će biti zbrinuti i preko kojeg će mu se tražiti dom, a možda će i mnoge porodice koje su hranile pse oko svojih zgrada i kuća čitav niz godina odlučiti da udome neke od tih pasa, a djeca i odrasli mogu otići u prihvatilišta za napuštene životinje da posjete svoje „ljubimce“ koje su hranili, volonterski se brinuti o njima, ali moguće je i da će sponzorirati te pse do njihovog trajnog udomljavanja. Međutim, kada djeca znaju da se psi odvode na eutanaziju ili na mjesta gdje će sasvim sigurno biti eutanazirani, to na njih ostavlja strašne psihičke posljedice. Primjer za to je slučaj iz Ključa gdje su odvedeni psi na eutanaziju bez bilo kakvog zakonskog i ljudskog osnova. Eutanazirane pse su hranila mnoga djeca koja su doživljela šok po saznanju da se im „ljubimci“ ubijeni. Također, mnoga djeca iz Ključa su se organizovala da sakriju pse kada su saznali da radnici JKP „Rad“ Ključ vrše hvatanje pasa i njihovo odvođenje na eutanaziju ili ih odvode u okolne šume. Jedan od pasa koji su bili u grupi koja je odvedena na deponiju kod Ključa se vratio nakon par dana i djeca su prikupila novac za njegovo vakcinisanje. Također, primjer brige djece za napuštene životinje je i mladi Belmin Gurdić Trgo, učenik 9. razreda osnovne škole, koji prikuplja hranu za napuštene pse i svakodnevno ih hrani i bori se protiv svakog vida nasilja nad životinjama. Djeca koja prisustvuju hvatanju životinja za koje znaju da će biti odvedena na egzekuciju, kao i prisustvovanju egzekuciji životinja, imaju trajne posljedice, razvijaju trajno nepovjerene prema svim ljudima, ali i trajno nepovjerenje u društvo i pravni sistem. Često traume budu toliko ozbiljne da ta djeca postaju nasilna prema drugoj djeci, a kada odrastu često su nasilna prema okućanima i drugim osobama. Floskulom „važniji je život jednog djeteta, od svih pasa lutalica“, došlo je do potupne zamjene teza. Djeca se zloupotrebljavaju u svrhu javnog linča na napuštene životinje koji se ne mogu braniti, a ta ista djeca daju sve od sebe da se psi nahrane i zbrinu. Također, niko ne postavlja pitanje o tome koliko su djeca svakodnevno izložena opasnosti od pedofila, narkomana, alkoholičara, vozača koji ne poštuju propise, višestrukim povratnicima u izvršenje krivičnih djela koji se slobodno šeću gradovima BiH, ali se priča o tome kako su u opasnosti od pasa koji se ne mogu braniti od zla koje im ljudi nanose. Ako se u ovoj državi mlade generacije uče da se problem rješava na način da se ubije, dolazimo do logičnog pitanja: KAKVU MI TO GENERACIJU PRAVIMO?! Pa i ne čudi što je maloljetnička delinkvencija jedan od goručih i najopasnijih problema za društvo u BiH.

7)       Napominjem i slijedeće: uvođenje eutanazije predstavlja svojevrsni paradoks, jer bi došli u situaciju da prihvatilišta za napuštene životinje ubijaju svoje štičenike. Svrha prihvatilišta za napuštene životinje nije da ubije životinju, nego da je spasi od života na ulici i omogući joj da bude sretno udomljena.

Eutanazija nije rješenje, skupa je, nehumana i nece dovesti do rješenja problema napuštenih pasa. Kaznena politika je jako bitna, mučenje i ubijanje zivotinja je krivično djelo, a u BiH se izvršioci krivičnog djela Mučenje i ubijanje životinja ne kažnjavaju. Kažnjavanje tih počinilaca bi dovelo do slanja jake poruke javnosti, a finansijske kazne do punjenja budžeta.

3. 0. Mjere čijim bi uvođenjem bila olakšana efikasna provedba Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH

Potrebno je u Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH unijeti slijedeće promjene:

1)      U članu 1 (Predmet) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH čiji stav 1 glasi: „(1) Ovim zakonom uređuje se odgovornost ljudi za zaštitu i dobrobit životinja u pogledu držanja, smještaja i ishrane, zaštite od mučenja, zaštite životinja u vrijeme ubijanja ili klanja, stresa tokom transporta, zaštite divljih životinja, te odnos prema napuštenim životinjama, kućnim ljubimcima i laboratorijskim životinjama, formiranje etičke komisije i stručnog savjeta, kao i nadzor nad provođenjem ovog zakona i kaznene sankcije za prekršioce zakona“, unijeti izmjenu koja glasi: „Ovim zakonom uređuje se odgovornost fizičkih i pravnih osoba za zaštitu i dobrobit životinja…“

2)      U član 2 (Značenje termina) uvesti slijedeće termine:

i)         Cirkusi i predstave sa životinjama: predstave koje organiziraju pravne ili fizičke osobe u kojima sudjeluju i životinje, a čiji je cilj zabaviti publiku,

ii)       Divlje životinje: sve životinje, što uključuje i strane životinjske vrste, osim domaćih životinja, kućnih ljubimaca, službenih pasa i konja te radnih životinja,

iii)     Domaće životinje: životinje koje je čovjek pripitomio i udomaćio i koje uzgaja radi proizvodnje hrane, hrane za životinje i nusproizvoda životinjskog podrijetla te u druge gospodarske svrhe

3)      U član 4 (Zaštita životinja pri držanju) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH uvesti slijedeće odredbe:

ll) obučavati životinje za borbe

mm) živim životinjama odsijecati osjetljive dijelove tijela, protivno odredbama ovog Zakona

nn) ograničavati kretanje životinjama na način koji im uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah

4)      U član 10 (Odnos prema zdravlju životinja) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH unijeti stav 3 koji bi glasio: „Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći.“

5)      U članu 29 (Higijenski servis) stav (2) brisati rečenicu: „Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti da primi životinju, ona se usmrćuje.“ Umjesto navedene odredbe unijeti odredbu: „Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti da primi životinju, ista se treba smještiti u prihvatilište za divlje životinje.“

6)      U član 42 (Prekršaj pravnih i fizičkih osoba) dodati stav t koji glasi: „se ponaša suprotno odredbama člana 27 ovog zakona.“

7)      Brisati stav (5) člana 43 (Rok za donošenje podzakonskih akata) koji glasi: „(5) Odredba iz člana 4. ovog zakona o zabrani uzgoja životinja s ciljem proizvodnje krzna stupit će na snagu 2018. godine.“ Brisanje ove odredbe ima za cilj da zabrana uzgoja životinja s ciljem proizvodnje krzna stupi na snagu odmah.

Postoje mnogobrojne mjere čijom bi se primjenom uticalo na to da implementacija Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH bude efikasna i uspješna.

1)      Potrebno je da se formira Fond za zaštitu i dobrobit životinja koji bi finansirao aktivnosti vezane za provođenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Finansijska sredstva prikupljena naplatom novčanih kazni od osoba koje su prekršile odredbe Zakona o zaštiti dobrobiti životinja BiH bi trebala biti alocirana u Fond. Također, oni kojima se osnovna djelatnost bazira na eksplataciji životinja bi trebali da plačaju veće poreze. Npr. vlasnici mesnica i klaonica bi trebali da plačaju poseban porez, jer se bave eksplatacijom tj. ubijanjem životinja. Novac prikupljen od naplate takvih poreza bi također trebao biti alociran u Fond.

2)      S obzirom na sve gore navedeno, kao i na očiglednu činjenicu da su ovlašteni službeni veterinari, kao osobe koje su zadužene za inpekcijski nadzor i kažnjavanje prekršioca odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, u potpunosti zakazali tj. svjesno su iskoristili nepostojanje građanske svijesti o zaštiti i dobrobiti životinja kod jednog dijela građana, kao i nedostak edukacije, a u cilju opstruiranja provođenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Također, Ured za veterinarstvo BiH, kao institucija koja je zadužena za nadzor na provedbom Zakonom o zaštiti i dobroiti životinja BiH je također zakazao i to na način da nije ništa urađeno da se zakon provede, ali i da se kazne oni koji opstruiraju provedbu zakona. Jedno od najboljih rješenja koje se pokazalo kada je u pitanju prevencija i represija prema zlostavljačima životinja je formiranje tzv. policije za životinje , kao i određivanje posebnih tužilaca i sudija koji će vršiti pravosudnu funkciju samo u tim slučajevima. Policija za životinje ima funkciju pronalaženja počinitelja i dokaza u slučajevima kršenja odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, ali morala bi i da bude uključena u prikupljanje dokaza i pronalaženje počinitelja krivičnog djela mučenja i ubijanja životinja i njihove predaje postupajućem tužitelju. Obično se u policiji za životinje nalaze pravnici i kriminalisti koji su svjesni svoje uloge u zaštititi životinja kroz preventivnu i represivnu funkciju policije, kao i veterinari koji daju stručni doprinos rješavanju slučaja. Posebna policija za životinje bi puno bolje i efikasnije rješavala slučajeve zlostavljanja životinja. Novčane kazne koje bi se izrekle za lakše slučajeve kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja bi se usmjeravale za finansiranje skloništa za životinje, ali i rada policije za životinje, dok bi se za krivično djelo mučenja i ubijanja životinja  određivala kazna zatvora, kao što je već predviđeno u Krivičnim zakonom. Sredstva za finansiranje svih vidova institucionalne zaštite životinja se mogu obezbijediti dosljednom provdbom Zakona o zaštiti i dobrobiti zivotinja, uvođenjem obaveznog čipovanja i registra kučnih ljubimaca, a zatim novčanim kažnjavanjem onih koji napuste, ostave ili zlostavljaju zivotinje, korištenjem sredstava stranih organizacija. Ovakav pristup rješavanju problema je nužan s obzirom na opšti nedostatak svijesti koji postoji na ovom području.

3)      Stručni savjet mora da bude formiran, što je i zakonska obaveza predviđena članom 35 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Također, mora da bude definisana Strategija za provedbu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, koja mora da ima jasno definisane mjere, rokove i način koordinacije između nadležnih organa koji će omogučiti da se Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH što efikasnije provodi.

4)      Također, treba da se formira Centar za zaštitu životinja, čija bi uloga bila promocija udomljavanja životinja, oglašavanje o izgubljenim životinjama, edukacija o životinjama i njihovoj dobrobiti, pomoć onima koji žele da djeluju u cilju dobrobiti životinja. Kao dio Centra treba da bude Ured za pravnu pomoć o zaštiti i dobrobiti životinja, čija bi svrha bila da daje pravne savjete vezane za zaštitu i dobrobiti životinja, kao i da građanima pomogne u prijavljivanju slučajeva kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i krivičnog djela mučnje i ubijanje životinja. Ured za veterinarstvo BiH je u “Informaciji o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH sa setom mjera” predlaže osnivanje sličnog centra nazvanog Info centar.

5)      Potrebno je da se formira sklonište za divlje životinje, jer postoje slučajevi da građani pronalaze povrijeđene ili bolesne divlje životinje. Sklonište bi imalo svrhu da izlijeći i zbrine divlje životinje do njihovog potpunog oporavka, a one koje su pretrpile povrede zbog kojih se ne mogu vratiti u divljinu treba da ostanu trajni stičenici takvog skloniša.

6)      Također, u cilju opredjeljenosti ka institucionalnoj zaštiti životinja, potrebno je da se zabrani lov, ribolov, kao i bilo koja vrsta vršenja opita nad životinjama.

7)     Uvođenje mjere privremene ili trajne zabrane držanja životinja. Mjera privremene ili trajne zabrane držanja životinja se u zavisnosti od težine prekršaja ili krivičnog djela ili prekršaja propisuje na određeni vremenski rok ili dolazi do trajne zabrane da osoba posjeduje životinju.

8)      Zabrana držanja određene djelatnosti, ovu mjeru poznaju razvijeni pravni sistemi, a manifestuje se na način da ukoliko je kroz vršenje određene djelatnosti konstantno kršen zakon o zaštiti i dobrobiti životinja i ranije propisane mjere nisu spriječile to, dolazi do obustave djelatnosti u sklopu koje je došlo do patnje i/ili uginuća životinja (npr. ukoliko određena farma djeluje protivno odredbama zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i životinje na toj farmi su izložene torturi, a odgovorne osobe su toga svjesne i nisu poduzele ništa da se to sprijeći, može doći do zatvaranja farme i zabrane vršenja te djelatnosti vlasniku).

4. 0. Šta je dobrobit životinja?

Dobrobit životinja je fizičko i psihičko dobro životinja. Dobrobit životinja predstavlja obezbjeđivanje uslova u kojima životinja može da ostvaruje svoje fiziološke i druge potrebe svojstvene vrsti kao što su: ishrana i napajanje, prostor za smještaj, fizička, psihička i termička udobnost, sigurnost, ispoljavanje osnovnih oblika ponašanja, socijalni kontakt sa životinjama iste vrste i odsustvo neprijatnih iskustava kao što su bol, patnja, strah, stres, bolesti i povrede, zaštita životinja od progona, lova, svih vrsta eksplatacije, kao što su korištenje životinja za ishranu, krzno, kožu, sprečavanje svih vrsta testiranja na životinjama (farmaceutski, kozmetički, vojni, obrazovni), sprečavanje korištenja životinja za zabavu, sprečavanje zlostavljanja i ponižavanja životinja, sprečavanje korištenja životinja za borbe, sprečavanje uništavanja njihovih staništa itd.

„Filozofski koncept prava životinja uključuje ideju da su neljudske životinje bića koja imaju osjećanja, sposobnost da doživljavaju bol i zadovoljstvo i da im, u skladu sa tim, pripadaju određena neotuđiva „moralna prava“ koja ljudi ne bi smjeli da krše, uključujući i pravo životinja da ne budu korištene kao sredstva za ostvarenje bilo kog cilja od strane ljudi. To bi bila slijedeća prava:

1) pravo životinja na poštovanje njihovih života u skladu sa njihovom vrstom – pravo na život;

2) pravo životinja da budu slobodne, koje odgovara vrsti životinja;

3) pravo na stanište koje je primjereno vrsti životinja;

4) pravo životinja da im čovek ne nanosi nepotrebnu patnju, bol i štetu (da ih ne povređuje);

 5) pravo svih životinja na brigu prema njima (pravo životinja na ljudsko staranje), uključujući i zabranu napuštanja kućnih ljubimaca.“[6]

Prava životinja su ona prava koja omogočuvaju životinjama da upravljaju svojim životima, da su zaštićeni njihovi interesi, kao što je npr. interes da budu pošteđeni i zaštićeni od bilo kojeg oblika patnje, to su prava koja pravno trebaju biti propisana, zaštićena i poštovana kao prava čovjeka.

Prava životinja moraju biti zaštićena zakonom  kao i prava čovjeka. [7]

Čovjek je također vrsta koja pripada životinjskom carstvu i čovjek je životinja. Nažalost, to se danas zaboravlja. Naučno je dokazano da i ostale životinjske vrste imaju jednaku inteligenciju, osjećaje, da jednako osjećaju bol i strah, ali i sreću i zadovoljstvo, kao i čovjek. Čovjek je prema zvaničnoj evoluciji najnaprednija vrsta, to se očituje kroz sposobnost govora i inventivne sposobnosti. Sposobnost govora kod čovjeka ne predstavlja negaciju sposobnosti govora kod životinja – i životinje se sporazumijevaju. Također, i ostale životinjske vrste su jako inventivne. Međutim, ljudski mozak je dostigao najveći stepen razvijenosti, čovjek je sposoban da svoju inventivnost i inteligenciju koristi za mnogo složenije poduhvate, nego životinje, govor kod čovjeka je univerzalniji nego kod ostalih životinjskih vrsta, zbog toga se danas ostale životinjske vrste nalaze u podređenom položaju, nego čovjek.

5. 0. Zlostavljanje životinja

Zlostavljanje životinja je pojam koji se može posmatrati kao pravni pojam, sa gledišta krivičnog prava i kao psihološki fenomen.

Zlostavljanje životinja obuhvata sva ona ponašanja čoveka prema životinjama kojima se namjerno (s umišljajem) ili iz nehata kod životinja izaziva bol, patnja, strah, stres, povreda, narušava genetska cjelovitost životinje ili izaziva smrt životinje.

Najčešće se razlikuju slijedeći oblici zlostavljanja životinja:

1)     Fizičko zlostavljanje životinja se sastoji u narušavanju fizičke cijelovitosti životinje oštećenjem njenih tkiva i organa.

2)    Zanemarivanje životinja se najčešće javlja kao oblik fizičkog zlostavljanja životinja, ali može sadržati i elemente emotivnog ili psihičkog zlostavljanja. Ovaj oblik zlostavljanja životinja ćini njen vlasnik ili držalac tako što propušta da odgovorno obavlja svoje dužnosti

3)    Psihičko ili emotivno zlostavljanje životinja se vrši takvim narušavanjem njene psihičke cjelovitosti koje može izazvati ili izaziva poremećaje u ponašanju životinje. Ono podrazumijeva onemogućavanje životinji da zadovolji svoje osnovne potrebe u ponašanju, da iskoristi prostor za odmor i zaklon, zatim razjarivanje životinje primjenom fizičke sile ili drugim životinjama ili nadražajima koji toj životinji nisu svojstveni, nanošenje straha, patnje i prouzrokovanje osjećaja dosade i nesigurnosti kod životinje, sprečavanje životinje da uspostavi socijalnu vezu sa životinjama iste vrste.

4)   Seksualno zlostavljanje životinja (poznato i kao bestijalnost) podrazumijeva bilo koji seksualni kontakt sa životinjama, koji može, ali i ne mora nužno za posljedicu da ima fizičko povređivanje ili smrt životinje.

5)    Patološko sakupljanje životinja (koje se naziva još i kolekcioniranje ili hordašenje) je poseban vid zlostavljanja, a sastoji se u posjedovanju velikog broja životinja (po pravilu kućnih ljubimaca i to pasa i mačaka) i njihovom prinudnom držanju u ekstremno prenaseljenom prostoru uz propuštanje da im se obezbijedi adekvatna ishrana i veterinarsku njega.

6)   Organizovanje i priređivanje borbi između životinja ili borbi između životinja i ljudi takođe predstavlja svojevrsan vid zlostavljanja životinja. Sama borba između životinja ili između životinja i ljudi uključuje nanošenje životinjama nepotrebnog bola, patnje, straha i stresa. [8]

Zlostavljanje životinja je nažalost jako prisutno u današnjem društvu i predstavlja veoma veliki problem za koji su porebne jake preventivne i represivne mjere da bi se riješio.

6. 0. Ko zlostavlja životinje?

Zoosadizam predstavlja zadovoljstvo (psihičko, fizičko ili seksualno) koje neko dobija zlostavljajući životinje.

Psiholozi, forenzički psiholozi i psihijatri kao razlog za zlostavljanje životinja često navode traume iz djetinstva, seksualne i nasilne fantazije, različiti vidovi frustracija, želju za kontrolom nad nemoćnim bićem. Međutim, najvažnije je da je cilj zlostavljanja životinje manipulacija i želja za nanošenjem fizičke i psihičke boli biću koje ne može samo da odbrani od bilo koje vrste napada. Zlostavljač životinje nema savjest, on ne saosjeća sa drugim živim bićima. Večina serijskih ubica su bili zlostavljači životinja. Osobe koje zlostavljaju životinje su svjesne da je zakonom zabranjeno i kažnjivo zlostavljanje životinja, kao da je to moralno užasan čin, ali želja za maniplacijom i ispoljavanju vlastitih kompleksa nad nemoćnim bićem je tako jaka da oni svoja sadistička djela stalno ponavljaju.

Zlostavljači životinja su vrlo rijetko psihički bolesne osobe, ali zlostavljanje životinja je simptom teškog psihičkog poremečaja. Psihički bolesnici su rijetko svjesni posljedica svojih djela, dok su psihički poremećene osobe svjesne svojih djela i njihovih posljedica. Zlostavljači životinja su psihopate koje sa umišljajem znaju šta rade, potpuno su svjesni svojih djela i posljedica, ali ne suosjećaju sa drugim živim bićima. Njima je najbitnije da zadovolje sebe iskazujući moć i kontrolu nad nemoćnim bićem i na taj način liječe svoje frustracije i/ili komplekse.

Okrutnost prema životinjama je jedan od najvažnijih pokazatelja da osoba ima potrebu za neprirodnom i prekomjerenom moći i kontrolom. Okrutnost prema životinjama je također jedan od glavnih simptoma poremećaja ličnosti (ne psihičke bolesti), kao što je psihopatija – sociopatija.

Zlostavljači životinja se naizgled čine kao bezopasni ljudi. Često žive normalnim i uobičajnim životom.

Zlostavljači životinja su 5 puta više skloni da izvrše nasilje nad ljudima, nego druge osobe. Često isprobavanje sadističkih metoda dovodi do toga da počnu zlostavljati ljude. Također, mnoge ubice životinja koriste životinje da na njima se vježbaju, da bi efikasnije zlostavljali i ubijali ljude.

Djeca zlostavljači životinja su potencijalno jako opasne osobe i najčešće sa zlostavljanja životinja prelaze na vršenje teških krivičnih djela.

‘Ubojice … vrlo često počinju ubijanjem i mučenjem životinja kad su bili djeca’, kaže Robert K. Ressler, koji je radio na razvoju profila serijskih ubojica za FBI.

Također istraživanja FBI, ali drugih svjetskih policijskih i sigurnosnih agencija su pokazala da je okrutnost prema životinjama jedan od zajedničkih faktora koji se redovito pojavljuje u računalnim zapisima o serijskim silovateljima i ubojicama

Stručna literatura za dijagnostiku i liječenje psihijatrijskih i emocionalnih poremećaja navode okrutnost prema životinjama kao dijagnostički kriterij za obradu tih poremećaja.

7. 0. Zlostavljanje životinja: pokazatelj poremečaja ličnosti, ali i društva u cjelini

Zlostavljanje životinja se može posmatrati, kao simptom poremećaja ličnosti, ali i poremećaja društva u cjelini.

Kada je u pitanju poremećaj ličnosti, sa stanovišta psihijatrije i forenzičke psihologije, sklonost ka zlostavljanju, mučenju i ubijanju životinja je jedan od najznačajnih simptoma psihopatije – sociopatije. Psihopate ili sociopate su osobe bez savjesti koje uživaju u zlostavljanju životinja i ljudi. Oni su na izgled vrlo normalne osobe, često natprosječno inteligentne. Zlostavljanje životinja obično prethodi zlostavljanu ljudi, na taj način psihopate – sociopate žele da pokažu svoju nadmoć nad drugim živim bićem i da zadovolje svoje sadističke fanatzije. Neki od najpoznatiji serijskih ubica: Ted Bundy, Jeffrey Dahmer, Richard Ramirez, i mnogi drugi bili su zlostavljaći životinja, koji su najčešće u mladosti zlostavljali životinje, a zatim su postali serijske ubice koji su počinile ubistva na naročito okrutan i podao način. S obzirom da zlostvaljanje životinja predstavlja simptom poremećaja ličnost, ali koji ne predstavlja psihičku bolest, jer su osobe sa poremećajima ličnosti u potpunosti svjesne svojih postupaka, u razvijenim društvima se pridaje velika pozornost i zaštiti životinja, ali i hapšenju i sankcionisanju zlostavljača. Obično se zlostavljači evidentiraju kao potencijalno psihički opasne osobe, a rigorozne sankcije služe suzbijanju poriva za zlostavljanjem, kao i psihički nadzor koji se nad tim osobama provodi.

Kada je u pitanju poremećaj društva, pasivnost koju društvo pokazuje kada je u pitanju zaštita životinja, ali i procesuiranje djela zlostavljanja životinja, ukazuje na to da društvo nije spremno da uđe u svoje „tamne sfere“. Naime, i u zapadnim, razvijenim državama se također dešavaju slučajevi teškog zlostavljanja životinja, međutim, svaki takav slučaj bude medijski popračen i cjelokupna javnost je uključena u pronalaženje počinitelja, a imena zlostavljača i ubica životinja se javno objavljuju. Također, kazne za počinitelje su rigorozne i ostvaruju i preventivnu i represivnu funkciju. Ono što je najvažnije, organi vlasti su dosljedni u hvatanju i procesuiranju počinitelja. Zapadno društvo shvata da je zlostavljanje životinja ozbiljna anomalija u ponašanju i psihi čovjeka i zbog toga se mnogo napora ulaže u prevenciju i sankcionisanje zlostvljača i ubica životinja. Ono što je problem u državama Balkana je da se zaštita životinja najčešće poistovjećuje sa finansijskim stanjem u državi. To je potpuni apsurd. Finansiranje službi za zaštitu životinja, kao i samo sankcionisanje zlostavljača nije skup proces, koji mogu da finansiraju, samo ekonomski razvijene države. Naprotiv, izgradnja i finansiranje skloništa za životinje i službi za zaštitu životinja je najjeftinija varijanta kada je u pitanju odnos društva prema životinjama. Na prostoru bivše Jugoslavije je problem u svijesti prema životinjama, a ne u nedostatku finansijskih sredstava. Na ovim prostorima je društvo kao cjelina jako poremećeno, naime na svaki slučaj zlostavljanja životinja, najčešće se komentariše kako to nije strašno i bitno, a aktivsti za prava životinja se predstavljaju kao „budale“ i osobe koje „nemaju pametnijeg posla“. Time društvo pokazuje da nema razumijevnja za one koji se ne mogu sami boriti za sebe i svoja prava, kao i potpuni nedostatak empatije prema onima koji pate. To pokazuje da društvo kao cjelina ima patološka obilježja. Ono što pojedinci i društvo ne žele da shvate je da su zlostavljaći životinja osobe sa ozbiljnjim patološkim osobinama ličnosti, koji imaju tendenciju da postanu zlostavljači i ubice ljudi (ako to već nisu). Procesuiranjem i sankcionisanjem zlostavljača životinja se ostvaruje osnovna funkcija zaštite životinja: spašavanje životinje i specijalna i generalna prevencija. Specijalnom prevencijom se osuđenom zlostavljaču šalje poruka da će u slučaju ponavljanja djela opet biti i uhapšen i kažnjen, a generalnom prevencijom se šalje poruka društvu, da država i pravosuđe ne tolerišu zlostavljanje životinja, da prepoznaju taj problem kao duboku društvenu anomaliju i da će svaki zlostavljač biti kažnjen.

8. 0. Pravna zaštita životinja

S obzirom da ostale životinjske vrste moraju i trebaju da imaju ista prava kao i čovjek (koji i sam pripada životinjskom carstvu), kao i da čovjek dijeli planetu Zemlju sa ostalim životinjskim vrstama, ali i s obzirom na to da zlostavljanje i ubijanje životinja predstavlja simptom teške psihopatologije određene osobe i jasno ukazuje da je ta osoba opasna po životinje, djecu, odrasle ljude, ali i društvo u cjelini, neophodno je da pravni sistem svake države adekvatno zaštiti životinje, ali i sankcioniše njihove zlostavljače i ubice.

Zlostavljanje i ubijanje životinja je večini pravnih sistema (pa tako i pravnim sistemima država Jugoistočnog Balkana) krivično djelo, za koje je u zavisnosti od okolnosti izvršenja djela predviđena novčana kazna, kao i kazna zatvora.

Država da bih spriječila izvršenje krivičnog djela, ali i sankcionisala počinioca krivičnog djela koristi se preventivnim i represivnim mjerama.

1)      Preventivne mjere su usmjerene na sprečavanje vršenja krivičnih djela.

 Krivično djelo je ono djelo čovjeka koje je opasno za određeno društvo, koje je protivpravno, koje je određeno u zakonu kao krivično djelo, čija su obilježja određena zakonom i koje je učinjeno sa vinošću.

Definisanje određenog djela kao krivičnog djela u Krivičnom zakonu određene države, kao i propisivanjem krivičnopravne sankcije za to krivično djelo, djeluje se preventivno prema izvršenju tog krivičnog djela. Postojanje kazne odvrača ljude od činjenja krivičnih djela. To je generalna prevencija.

Kažnjavanjem počinitelja krivičnog djela se istovremeno vrši i generalna prevencija šalje se poruka društvu da se vršenje krivičnog djela kažnjava u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, a i vrši se specijalna prevencija da ta osoba više ne vrši krivično djelo, ali se djeluje i represivno počinitelj krivičnog djela sa kažnjava za učinjeno krivično djelo.

2)   Represivne mjere su usmjerene na kažnjavanje počinitelja krivičnog djela. Sankcionisanjem izvršioca krivičnog djela, on istovremeno i „ispašta“ za počinjeno djelo, a i ima i priliku da se rehabilituje i da više ne čini krivična djela, tj. da ne postane recividista. Izricanjem sankcije izvršiocu krivičnog djela njemu, ali i društvu se šalje jasna poruka da pravni sistem neće tolerisati kršenje zakona i činjenje krivičnih djela.

Krivičnopravna zaštita životinja je najvažniji vid pravne zaštite životinja i njihovih prava. Na taj način država i pravni sistem države djeluju preventivno i represivno prema svim potencijalnim, ali i postojećim zlostavljačima životinja. Da bi se uspješno provela krivičnopravna zaštita životinja, policija, tužilaštvo i sudovi moraju se držati zakona i etičkih kodeksa pripadajućih profesija. U državama koje imaju razvijenu svijest prema pravima životinja dolazi do formiranja tzv. „Policije za životinje“ i na taj način se efikasnije i bolje provodi pravna zaštita životinja, ali dolazi i do efikasnijeg hapšenja i procesuiranja zlostavljača i ubica životinja.

Pravna zaštita životinja se vrši i putem donošenja i provođenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Kršenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja predstavlja prekršaj. Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja se definišu sve oblasti zaštiti i dobrobiti životinja.

Provđenje i nadzor nad provođenjem zakona o zaštiti i dobrobiti životinja mogu da vrše veterinarske inspekcije. U razvijenim pravnim sistemima veterinarske inspekcije obično rade zajedno sa policijom za životinje.

I ne zaboravite Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja je tu da štiti životinje, kako mu i sam naziv kaže, a ne da bude u službi ubijanja životinja!

Dalida Kozlić dipl. iur.

Dostavljeno:

1)      Njegova ekselencija Nigel Casey, Ambassador of United Kingdom to Bosnia and Herzegovina

2)      Njegova ekselencija Donatus Köck, Ambassador of Austria to Bosnia and Herzegovina

3)      Njena ekselencija Ulrike Maria Knotz, Ambassador of Germany to Bosnia and Herzegovina

4)      Njegova ekselencija Ruggero Corrias, Ambassador of Italy to Bosnia and Herzegovina

5)      Njegova ekselencija Roland Gilles, Ambassador of France to Bosnia and Herzegovina

6)      RSPCA – The Royal Society for the Prevention of Cruelty to Animals

7)      Eurogroup for Animals

8)      Animal Welfare Institute

9)      Humane Society International

10)  WSPA – World Society for the Protection of Animals

11)  IFAW – International Fund for Animal Welfare

12)  ICFAW – International Coalition for Animal Welfare

13)  Dogs Trust UK

14)  Dogs Trust Bosnia and Herzegovina

15)  ICAM – International Companion Animal Management

16)  PETA UK – People for Ethical Treatment of Animals Foundation

17)  Mediji


[1] Ured za veterinarstvo BiH: „Informacija o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti BiH sa prijedlogom mjera“, usvojena na 50. sjednici Vijeća Ministara BiH

[2] Ured za veterinarstvo BiH: „Informacija o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti BiH sa prijedlogom mjera“, usvojena na 50. sjednici Vijeća Ministara BiH

[3] Mark Jones, direktor britanske kancelarije Međunarodnog humanističkog društva (HSI)

[4] Ured za veterinarstvo BiH: „Informacija o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti BiH sa prijedlogom mjera“, usvojena na 50. sjednici Vijeća Ministara BiH

[5] Humano smanjenje populacije napuštenih pasa, Međunarodna koalicija za kućne ljubimce“, str. 16

[6] Paunović, M.: Prava životinja – savremeni međunarodni standardi, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu i „Đuro Salaj“ AD, Beograd, 2004. godine, str.157 – 159. i 205 – 212.

[7] član 14 Povelja Ujedinjenih naroda o zaštiti životinja

[8] dr. Ana Batricevic: Sta je zlostavljanje zivotinja?

tačno.net
Autor 25.9.2013. u 08:47

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija