Azil za pse u Prijedoru

Jelena Paunović
Autor 17.10.2013. u 07:37

Azil za pse u Prijedoru

Iz Prijedora vam donosimo još jednu u nizu istih ili sličnih priča o tužnom životu napuštenih životinja i nemaru nadležnih. Jedino prihvatilište za pse na tom području se nalazi na brdu Kurevo, na lokalnoj deponiji, osam kilometara udaljenoj od Prijedora. Prihvatilište je sa radom počelo u aprilu 2009. godine. Prema zvaničnim informacijama, od dana otvaranja prihvatilišta do danas eutanizirano je preko 2000 pasa.

„Iako su udruženja za zaštitu životinja u više navrata upozoravala i javnost i nadležne na užasne uslove u kojima borave psi uu tom nazovi „azilu“, situacija je jednako loša već godinama. Prilikom posjeta azilu, nije neobično vidjeti da psi jedu uginule pse, te da su psi koji se tamo nalaze gladni, promrzli, dehidrirani.“- kaže u razgovoru za Tacno.net naša sagovornica koja zbog sigurnosti želi ostati anonimna.

 

Na ovoj fotografiji u pozadini možete vidjeti napola pojedenog psa. Fotografija je snimljena u januaru 2012.

Za rad azila iz budžeta opštine Prijedor se na godišnjem nivou izdvaja 108 000 KM. Da li se taj novac zaista i troši na brigu o psima, ostaje upitno. Naša sagovornica oštro osuđuje nadležne koji se, prema njenim riječima, prema psima odnose krajnje okrutno i nehumano.

„Bila sam svjedok kada su radnici „Komunalnih usluga“ hvataljkom uhvatili psa, te ga još uvijek sa sajlom na vratu, prebacili u kamion. Psu je slomljen vrat, a sve se dešavalo na očigled djece. Zamislite tek koliko je bilo istih ili sličnih slučajeva koje niko nije vidio. Za zlostavljanje životinja kod nas niko ne odgovara, a sve što nadležni rade prolazi nekažnjeno.“- dodaje naša sagovornica.

Mještani kažu da radnici pomenutog preduzeća pse uglavnom hvataju u ranim jutarnjim satima. Za konstantni problem povećanog broja napuštenih pasa na ulicama, mještani krive ljude iz dijaspore koji sezonski „usvajaju“ pse, te ih kasnije ostavljaju na ulici. Kao drugi veliki problem, navode lovce koji eksperimentišu sa parenjima rasnih lovačkih pasa, kao i kombinovanjem različitih pasmina radnih pasa. Neželjenu štenad ostavljaju na ulici.Također, svoje pse puštaju da se sobodno kreću i pare na ulici s napuštenim psima.

„U pojedinim dijelovima opštine prema planini Kozari postoje čopori divljih pasa koji ubijaju ovce i pse po dvorištima. Kada uđu u zonu lovišta, lovci vrše odstrijele takvih pasa. Sa druge strane, postoje mjesta gdje su takvi čopori daleko od lovišta i tu bi radnici azila trebali da djeluju. Međutim, oni tvrde da ne mogu ništa uraditi s takvim psima jer nisu niti opremljeni niti obučeni da ih hvataju. Ne treba ni pominjati koliki problem oni predstavljaju jer se ništa ne radi na kontroli populacije pasa generalno. Na ulicama uvijek ima napuštenih i zlostavljanih životinja, a za četiri godine postojanja šinteraja i preko 2000 ubijenih pasa, problem je i dalje tu. Ubijanjem se ništa ne postiže!“- tvrdi naša sagovornica.

Na Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja predviđenim mjerama kontrole populacije napuštenih životinja i sankcionisanja neodgovornog vlasništva, u prijedorskoj regiji kao i u mnogim drugim krajevima BiH, ništa nije urađeno. Program sterilizacija i kastracija u Prijedoru nikada nije sproveden niti postoji jedinstveni registar vlasničkih pasa i mačaka. Neodgovorno vlasništvo se ne sankcioniše, niti postoje programi edukacije o potrebi humanog odnosa prema životinjama.

 

Psi u prijedorskom azilu kojima niko ne traži dom

Direktor radne jedinice „Deponija“, u čijoj je nadležnosti i azil za pse, Zoran Bulić nam je u telefonskom razgovoru rekao da zbog loših iskustava sa medijima, izjave ne želi davati telefonski. Zamolio nas je da mu napismeno dostavimo pitanja, ali ni nakon što smo mu dostavili upite u pismenoj formi gospodin Bulić nije odgovorio.

 

Jelena Paunović
Autor 17.10.2013. u 07:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija