Dobrobit životinja u modernom uzgoju pasa

tačno.net
Autor 15.9.2015. u 11:01

Dobrobit životinja u modernom uzgoju pasa

Foto: udruga za britanske ovcare

Moderan uzgoj pasa podrazumijeva uzgoj pasa po nekim pravilima. Pas određene pasmine je selektivno uzgojen kako bi imao određene fizičke i psihičke osobine. Dakle, prije dobrog poznavanja molekularne i klasične genetike, uzgajivači su planski birali pse obaju spolova kako bi ih parili sa fizički i psihički što sličnijima. Birali su pse i ovisno o svrsi, a tada se u uzgoju najviše obraćala pažnja na to koliko je koji pas dobar u izvršavanju traženih zadataka. Proces selektivnog uzgoja prvi put je formaliziran 1873. godine stvaranjem Kinološkog Saveza Velike Britanije. Tada je postepeno više od 100 zemalja uspostavilo klubove uzgajivačnica kako bi registrirali čistokrvne pse.

Danas je jedna od svjetskih krovnih organizacija za registraciju pasmina Fédération Cynologique Internationale (FCI), a hrvatska organizacija, Hrvatski Kinološki Savez je član FCIa. Trenutno su pri FCIu registrirane 343 pasmine. Za svaku pasminu registriranu i priznatu od FCIa postoji propisan međunarodni standard. U standardu su navedene sve bitne osobine koje pojedini pas mora imati kako bi se smatrao čistokrvnim pripadnikom pasmine. Zemlja iz koje potječe pasmina je domovina pasmine i ona predlaže standard pasmine Komisiji Standarda i Znanstvenom Povjerenstvu FCI.

Znanstvenici su otkrili da mnogi uzgajivači prije nisu, a neki još uvijek ne uzimaju u obzir što znači imati zdravog psa. Za te uzgajivače je najzdraviji pas onaj koji je po psihologiji i fiziologiji najbliži idealnom psu opisanom u standardu pasmine, bez obzira na moguće bolesti koje ima. Nekadašnji standardi propisivali su fizičke osobine koje su osnovni oblik pradavnih pasa, koji je tada ličio vuku, izmijenile na najbizarnije načine. Ti standardi su propisivali visinu psa, dužinu nogu, dužinu ušiju, oblik zubala, dužinu njuške ili neku drugu osobinu koja je uzgajivače nagnala na uzgoj u što bližem srodstvu kako bi dobili štence – kopije istih osobina i tako uzrokovala velike zdravstvene probleme u pasmini. No, nije samo uzgoj u srodstvu napravio problem. „Matador“ uzgoj je onaj pri kojem se za parnjaka odabire mužjak što viših ocjena s izložbi kako bi spario što više ženki i ostavio što više svojih potomaka. Na taj način smanjuje se genetski bazen (gene pool) i varijabilnost genoma unutar pasmine. Tako dobivamo pasminu punu klonova gdje su svi psi genetički isti i imaju iste predispozicije za ista svojstva i iste nasljedne bolesti, ali su i jednako neotporni na određene varijabilne uvjete. Neki zahtjevi, na primjer dužina nosa kod brahicefalnih pasmina, npr. buldoga ili pekinezera, uzrokuju u toj pasmini probleme sa disanjem. Kod rodezijskog ridgebacka postoji gen za brazdu na leđima, za koji je vezan gen koji često nosi mutaciju za bolest kralježnice. Displazija kostiju je povezana sa dugom leđnom linijom kod na primjer baseta, korgija ili jazavčara. Kavalir španijeli kralja Charlesa su zbog linijskog parenja gdje su, na primjer, očevi nerijetko bili i djedovi štenaca, ili majke bile i sestre parnjaka, pasmina koja ima puno genetičkih poremećaja. Ta pasmina u velikom postotku ima šum na srcu, siringomijeliju (bolest u kojem mozak prerasta lubanju), epizodijsku padavicu, trombocitopeniju, displaziju kukova ili probleme s ušima i očima. Politika uzgoja ‘što više to bolje’ kojom se neki uzgajivači povode, najčešće rezultira pretjerano ispoljenim značajkama, što dovodi u pitanje dobrobit kod uzgoja čistokrvnih pasmina pasa. No, naravno postoje  i uzgajivači pasa koji već sada uzgajaju pse koji su funkcionalno, fizički i mentalno zdravi, a opet poštuju i pravila propisana standardom pasmina i njih su prepoznale organizacije za zaštitu životinja.

Danas postoje genetički testovi kojima se mogu ustvrditi već postojeći genetički poremećaji. Kako bi se takvi poremećaji izbjegli, mogući parnjaci mogu biti pregledani na određene nasljedne poremećaje karakteristične za tu pasminu.

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, standardi pasmina su revidirani kako bi promicali funkcionalno zdrave pse, a sve veći broj europskih kinoloških klubova pooštrava kriterije vezane uz sam uzgoj pasa. Europska konvencija za zaštitu kućnih ljubimaca koja je donesena u Strassbourghu 1987. godine i registrirana od strane glavnog tajnika Europskog vijeća 1995. godine bila je ključna u tom procesu. Standard nekih pasmina se mijenja 2003. godine kako bi psi bili zdraviji i imali funkcionalniju anatomiju. Tada se u sve standarde uključuje napomena: svaki pas koji ima fizičke poremećaje ili poremećaje u ponašanju biti će diskvalificiran. Izraz „diskvalificiran“ podrazumijeva da je pas netipičan za pasminu i da će biti diskvalificiran u izložbenom ringu. Međutim, iako su standardi pasmina prošli kroz značajne promijene u cilju promicanja funkcionalnog zdravlja, još uvijek postoje jedinke sa nepovoljnom anatomijom. Standard pasmine se može, barem u teoriji, promijeniti preko noći, ali za iskorjenjivanje nezdravih takozvanih “over-typed” pasa trebat će proći više generacija zdravog sparivanja.

Nema sumnje da i kinološki suci imaju velik utjecaj na izbor pasa koji će ostati u uzgoju, a stoga i na zdravlje i dobrobit čistokrvnih pasa. Sudac može lako doprinijeti razvoju smetnji u pasmini, preferirajući psa koji ima neke značajke “over-typed” psa, što može posljedično dovesti do oštećenja zdravlja. Obrazovanje i svijest da suci priznaju svoju odgovornost u vezi znanstveno dokazanih problema imalo bi značajan utjecaj na vrijednost uzgojnih programa kao što je standard pasmine i sučeva interpretacija standarda pasmine bi uvijek bila glavna smjernica u uzgoju čistokrvnih pasa. Osim toga, veterinari imaju znatnu odgovornost u promicanju selekcije zdravih pasa za uzgoj. Veterinari bi trebali surađivati sa klubovima pasmina u edukaciji kinoloških sudaca. Suci bi trebali naučiti barem osnove genetike, funkcionalnu anatomiju i razumjeti posljedice nezdrave anatomije. Veterinari bi morali biti svjesni svoje odgovornosti u savjetovanju uzgajivača za odabir funkcionalno zdravih pasa za uzgoj.

Cilj modernog uzgoja pasa je da svi psi moraju biti funkcionalno zdravi, konstrukcijski i mentalno u tipu pasmine jer će jedino tako živjeti dugo, zdravo i sretno. Tako bi se spojila standardna kinologija sa dobrobiti. Drugim riječima, cilj je smanjenje nasljednih bolesti ili bolesti koje su se javile zbog nepravilnog uzgoja. Ovo bi trebao biti zajednički cilj svih svjetskih uzgajivača pasa, klubova pasmina i kinoloških saveza, a na kraju i samog FCIja bez obzira na pasminu o kojoj se radi.

Literatura:

Associate parliamentary group for animal welfare 2012 A healthier future for pedigree dogs, Update report. http://cavaliercampaign.com/wp-content/uploads/2012/08/Dog-Breeding-Report-2012.pdf

Bennet CP 2008 Improving canine welfare by characterising the perfect pet dog for Australia. http://www.daff.gov.au/animal-plant- health/welfare/aaws/aaws_international_animal_welfare_conference/improving_canine_welfare_by_ characterising_the_perfect_pet_dog_for_australia

Brambell R 1965 Report of the technical committee to enquire into the welfare of animals kept under intensive livestock husbandry systems. Her Majesty’s Stationery Office: London, UK

Calboli FCF, Sampson J, Fretwell N, Balding DJ 2008 Population Structure and Inbreeding from Pedigree Analysis of Purebred Dogs. Genetics 179:, 593-601

Department of Primary Industries, Parks, Water and Environment 2012 Breeding dogs, Animal welfare guideline. http://www.dpipwe.tas.gov.au/inter-nsf/Attachments/LBUN-8SM6EG/$FILE/Animal%20Welfare%20Guideline_Breeding%20Dogs..pdf

Fédération Cynologique Internationale http://www.fci.be/

Glazewska I 2008 Genetic diversity in Polish hounds estimated by pedigree analysis. Livestock Science 113: 296-301

Higgins A, Nicholas FW 2008 The breeding of pedigree dogs: Time for strong leadership. The Veterinary Journal 178: 157-158

Indrebø A 2008 Animal welfare in modern dog breeding. Acta Veterinaria Scandinavica, 50:S6

Indrebø A 2008 Animal welfare in modern dog breeding. The role of the veterinarian in animal welfare. Animal welfare: too much or too little? The 21st Symposium of the Nordic Committee for Veterinary Scientific Cooperation (NKVet), Væløse, Denmark

Jensen VF, Christensen KA 2000 Inheritance of Disc Calcification in the Dachshund. Journal of Veterinary Medicine. Series A 47: 331-340

JensenVF, Beck S, Christensen KA, Arnbjerg J 2008 Quantification of the association between intervertebral disk calcification and disk herniation in Dachshunds. Journal of the American Veterinary Medical Association 233:7: 1090-1095

McGreevy PD 2008 Sick as a dog: outraged by the health problems pedigree dogs suffer, Paul McGreevy argues that it’s high time dog breeders threw away the rule book. New Scientist 200:2677: 18

McGreevy PD, Nicholas FW 1999 Some Practical Solutions to Welfare Problems in Dog Breeding. Animal Welfare 8: 329-341

Tekst pripremila: Mateja Janeš, magistra inženjerka genetike i oplemenjivanja životinja, awpa.eu

tačno.net
Autor 15.9.2015. u 11:01

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija