ENG
I JA SAM JEDNOM BIO ŠTENE
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
- Tuga u Dubrovniku… (s neočekivanim krajem :))
- Povratak velikih europskih grabežljivaca
- Sarajlija odabrao život na ulici sa psom, za njega su ministri bogati nesretnici
- Psihijatar objašnjava kako nam psi poboljšavaju zdravlje i čine nas boljim ljudima
- Znate li zašto mačke prate svoje vlasnike čak i do WC-a?
- Uputa inspektora u Mostaru: Kako izvesti kućnog ljubimca tokom policijskog sata
Foto: imgur.com
Prošlo je mnogo vremena otkada sam postao star. Ne znam kada se to točno dogodilo ali bilo je to u vrijeme kada sam u očima ljudi počeo primjećivati da sam se promijenio. Počeli su me gledati drugačije, neki sa sažaljenjem, neki sa strahom. Kada bih barem znao u čemu sam pogriješio!
Možda zato što više ne mogu trčati brzo kao kad sam bio jak? Možda zato što više ne vidim svaku sjenku na obzoru i ne čujem svaki zvuk? Možda zato što sam osijedio?
Sve je bilo drugačije kad sam bio štene. Nespretno sam padao, a ljudi su se smijali. Dizali su me na ruke i ljubili. Nasmijavala ih je moja prljava njuškica. Tepali su mi. Igrali su se sa mnom. Više me ne ljube, ne tepaju mi, ne igraju se. Nestao je osmjeh s njihovih lica.
Ne znam kako ih uvjeriti da i dalje mogu šetati i igrati se sa mnom, da se mogu smijati i da ih mogu voljeti. Kada bi ih barem mogao naučiti da je snaga u duhu, a ne u tijelu!
Ali u njihovim očima vidim strah. Ne znam kako im objasniti da se ja ne bojim budućnosti, jer znam živjeti samo sada i da sam samo tu. Pa zar to nije razlog zašto ljudi vole pse? Zato što ih podsjećaju na vrijeme kad su bili djeca?
Kada bih im mogao reći da ono što ostaje u uspomenama nije izgubljeno, ne bi ih bilo strah. Kada bi ih barem mogao nagovoriti da me uzmu sa sobom!
Autor/ica 👤tačno.net
