Kako se divlje životinje nose sa stresom?

Izdvajamo

• Međutim, neki istraživači tvrde da se ljudski i životinjski stres ne mogu uspoređivati s obzirom na razlike u promjenama okoliša koje doživljavaju. Okoliš i uvjeti života divljih životinja ostaju relativno nepromijenjeni kroz generacije, dok ljudi doživljavaju konstantne, svakodnevne promjene okoliša koje mogu utjecati na razinu stresa.

Povezani članci

• Rijeka odustaje od novogodišnjeg vatrometa, dio novca ide za skrb o životinjama
• Ugrožene životinje u BiH zaštićene samo na papiru
• Oceana: Održivi ribolov jedan od prioriteta u 2016. godini
• NE NASIJEDAJTE NA JEFTINE POLITIČKE PODVALE I ZAMJENE TEZA ODBIJTE SRAMAN PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA ZAKONA O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA
• Ugrožena australijska zeba proglašena za pticu godine
• Poslednji mužjak belog nosoroga na svetu

Foto: Virginio Sanches/Pexels

Nedavno istraživanje otkrilo je da divlje životinje, slično ljudima, prolaze razne fizičke reakcije kao odgovor na stres. Različiti čimbenici, uključujući zagađenje bukom, nedostatak sna i prisutnost predatora, mogu izazvati stres kod životinja, što utječe na njihovo ponašanje i opće blagostanje.

Istraživanje se fokusiralo na rijetku guštericu s područja Colorada, Aspidoscelis neotesselatus, koja se prejeda zbog stresa kada je izložena buci niskoletećih zrakoplova iz vojne baze Fort Carson. Istraživači su otkrili da tijekom preleta gušteri oslobađaju više kortizola, hormona stresa, manje se kreću i jedu više vjerojatno kako bi nadoknadili energiju koju su izgubili zbog stresa, piše National Geographic, a prenosi portal Index.hr.

Problemi sa spavanjem

Nedostatak sna, još jedan oblik stresa, primijećen je kod nekoliko životinja, uključujući voćne mušice, miševe, leptire i pčele. Laboratorijska istraživanja su otkrila da voćne mušice podvrgnute socijalnoj izolaciji spavaju manje i jedu više, dok su miševi koji su bili lišeni sna konzumirali više hrane tijekom oporavka.

Leptiri s nedostatkom sna loše se hrane i polažu jaja na neprikladne biljke. Pčele koje doživljavaju nedostatak sna izvode svoje plesove manje precizno, što drugim pčelama pruža manje korisne informacije o mjestu izvora hrane.

Generacijska trauma

Kod nekih životinja, poput malih slatkovodnih riba porodice Gasterosteidae, primijećeno je da prenose traumu na svoje potomstvo, fenomen koji je poznat kao generacijska trauma kod ljudi.

Istraživači su otkrili da su sinovi, čiji su očevi došli u susret s predatorima, skloniji preuzimanju rizika, ali očeva trauma nije imala nikakav utjecaj na kćeri. Majke, koje su bile izložene predatorima, imale su potomke koji su pokazivali anksioznost bez obzira na spol. Još uvijek nisu poznati razlozi različitog ponašanja među spolovima.

Strah od predatora

Sama prisutnost predatora može učiniti životinje tjeskobnima i uplašenima, što utječe na njihovo ponašanje i reprodukciju. U istraživanju provedeno u Kanadi na vrsti vrapca nazvanoj strnadar pjevač, Melospiza melodia, ptice izložene snimkama zvukova predatora proizvele su 53% manje potomstva u usporedbi s pticama koje nisu čule ove zvukove. Strah od predatora naveo je ptice da provode manje vremena inkubirajući jaja ili hraneći ptiće.

U drugom istraživanju crnogrle sjenice, Poecile atricapillus, izložene predatorima pokazale su povećanu moždanu aktivnost i pojačanu osjetljivost na opasnost najmanje sedam dana nakon toga, ukazujući na dugotrajne učinke slične posttraumatskom stresnom poremećaju.

Međutim, neki istraživači tvrde da se ljudski i životinjski stres ne mogu uspoređivati s obzirom na razlike u promjenama okoliša koje doživljavaju. Okoliš i uvjeti života divljih životinja ostaju relativno nepromijenjeni kroz generacije, dok ljudi doživljavaju konstantne, svakodnevne promjene okoliša koje mogu utjecati na razinu stresa.