”Nirina” proslavila rođendan: Za 1 godinu udomljeno 350 cuka iz tuzlanskog azila! (FOTO)

Povezani članci

• Zašto mačke “mijese” šapama?
• Lola: Ako nekad odete u Tuzlu, pozdravite mi prijatelje
• Kako je pit bull od najboljeg prijatelja postao javni neprijatelj?
• Najsretnija kujica na svijetu
• Osam stvari koje vlasnici pasa ne smiju zaboraviti
• Saznajte koje su biljke otrovne za vaše pse

Od ”paklenog” do ”rajskog” tuzlanskog azila za pse

Prije godinu dana azil u Tuzli prelazi u ruke Udruženja za zaštitu životinja „Nirina” Tuzla. Nekoliko djevojaka i momaka skupilo je prije svega hrabrosti a zatim i snage da se pokrenu i počnu pozitivno djelovati za pse, ali i građane ovoga grada jer između ove dvije vrste oduvijek postoji neosporiva veza.

Dobrobit jedne od tih vrsta neminovno podrazumijeva i bolje uslove za drugu vrstu i obratno. Kada psi budu zbrinuti i kada ih na ulici bude manje, ljudi će se sudeći po trenutnim prilikama, osjećati bezbjednije (sretnije), a kada većina riješivih socijalnih problema današnjeg čovjeka bude riješena, i briga o životinjama će postati sasvim prirodan osjećaj, što će osigurati neko bolje vrijeme za život pasa u našoj zemlji, tako da se može reći da je svaka briga o životinjama usko vezana i sa brigom o ljudima, te da shodno tome, naše aktivnosti nisu usmjerene isključivo na dobrobit životinja.

Put je od početka bio jako težak, trnovit i prepun prepreka, no, od borbe se nije odustalo. Sada, nakon godinu dana napornog rada, možemo konačno da se pohvalimo rezultatima. Azil je prije godinu dana brojao preko 700 pasa koji su živjeli u krajnje nehumanim uslovima, bez adekvatnog sistema ishrane, pri čemu su čak bili prinuđeni hraniti se ostacima leševa drugih pasa koji takve uslove nisu uspjeli izdržati, ili u boljem slučaju jesti samo pileće nogice i glave, piti vodu iz bara, živjeti bez skrovišta, boraveći konstantno u blatu i smeću.

Sada se stanje znatno poboljšalo. Prije svega, uspjeli smo smanjiti broj pasa na 500, što ujedno smatramo svojim najvećim uspjehom, tako da svaki mjesec primamo nove pse sa ulice, koji provedu određeno vrijeme u azilu nakon čega ih udomljavamo i održavamo ravnotežu.

Pse najčešće udomljavamo u Sloveniju, Dansku, Švedsku, Švicarsku, Englesku, a najviše udomljavanja bilježimo u Njemačku i Austriju. Prije svakog udomljavanja obavlja se provjera uslova za eventualni smještaj psa preko naših pouzdanih saradnika iz tih zemalja, a i redovno primamo povratne informacije uz fotografije koje su nepobitan dokaz da su naši psi otišli u prave ruke.

Naravno, naše je zadovoljstvo ogromno i kad udomimo nekog psa na našim prostorima, mada moramo biti iskreni i reći da kod nas, nažalost, vlada interesovanje za udomljavanje pretežno štenaca ili rasnih pasa.

Pored brojnih udomljavanja, ostvarili smo uspjehe i kroz niz drugih projekata. Jedna od aktivnosti na koju stavljamo poseban akcenat, pored udomljavanja pasa je i njihova ishrana. Naši psi, zahvaljujući prijateljima i donatorima iz 20 različitih zemalja, dobiju svaki dan svoj obrok, što znači da njihova ishrana trenutno zavisi samo i isključivo od stranih donatora koji svojim novcem osiguravaju uslove za to.

Pored problema ishrane, uspjeli smo riješiti i problem stalnog snabdijevanja vodom, nabavljajući još jednu cisternu, koja se redovno dopunjava od strane vatrogasne službe. Realizovali smo i niz drugih projekata kao što su izgradnja hale za manje pse, kuće za štence, karantina, niza novih boksova, obnavljanje krova hale u kojoj boravi 60 pasa, uređenje prostora za volontere i posjetioce, nabavili smo i 200 novih kućica, a higijenski uslovi su u velikoj mjeri poboljšani, što potvrđuju izjave posjetilaca i mještana o smanjenom intenzitetu neugodnih mirisa u samome azilu kao i u široj prostornoj zoni.

Naročito nas raduje činjenica da „Nirina” budi interesovanje ljudi sa strane koji žele da budu dio cijele ove priče, tako da sve češće imamo priliku ugostiti strane posjetioce koji šire priču o našem radu i psima, i tako daju svoj doprinos u realizaciji budućih projekata i udomljavanju pasa.

U velikoj mjeri smo zahvalni svima njima, njima koji imaju srce na pravom mjestu, kojima je stalo do jednog azila za pse, iako neki od njih za Bosnu i Hercegovinu prije ovoga nikad nisu čuli.

Također, osjećamo veliku zahvalnost i prema našim savjesnim građanima, koji nas obilaze i pronalaze vremena za potrošiti ga upravo ovdje. Često imamo individualne posjete ili posjete grupa građana, čiji su članovi u najvećem broju i djeca, kojoj svako druženje sa psima pričinjava vidno zadovoljstvo, a poseban elan za dalji rad dobijemo upravo kada vidimo da postoje roditelji koji svoju djecu uče tome da priroda nije u našem vlasništvu, da je dijelimo sa mnoštvom drugih vrsta, sa kojima moramo naučiti dijeliti životni prostor i koegzistirati.

Nedavno smo imali priliku ugostiti i profesorice i učenike Mješovite srednje škole iz Tuzle, koji su kao mladi, budući veterinarski tehničari imali priliku upoznati se i sa volonterima Udruženja za zaštitu životinja „Nirina” Tuzla te razmijeniti brojna praktična i teoretska iskustva kada je u pitanju briga o psima, njihovo ponašanje, različitost karaktera, saniranje određenih povreda, praćenje faza oporavka i tako dalje, pa se može reći da je ova posjeta imala i edukativni karakter.

Svi smo svjesni da trenutno vlada jako napeta situacija u vezi sa psima i usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, da su mišljenja u velikoj mjeri podijeljena, i mi vas ne želimo ubjeđivati u ono što je ispravno ili pogrešno, jer svaki čovjek ima i svijest i savjest da se njima vodi u biranju svoga stava.

Želimo samo da znate da mi, volonteri, koji su svakodnevno osuđivani iz niza razloga i u čije se prave motive za posvećenost svemu ovome redovno sumnja, sve ovo radimo isključivo iz ljubavi, i pored naših redovnih poslova i brojnih drugih obaveza koje imate i svi vi.

Najblaže rečeno, pogođeni smo kompletnom situacijom na našim ulicama i upravo iz tog razloga želimo da nešto promijenimo. S tim ciljem, radimo sve što je u našoj moći, ali konkretno u ovom momentu, potrebna nam je ogromna podrška, pa možemo reći i naklonost viših sila, da se kontinuitet izbacivanja pasa na ulicu zaustavi, jer u suprotnome, kompletno naše zalaganje i rad će da budu samo vječita borba sa vjetrenjačama.

Mi, niti uz nadljudske napore, nikada nećemo moći udomiti onoliko pasa koliko ih naši sugrađani mogu izbaciti na ulicu, nakon što odrastu, razbole se, ili im jednostavno prestanu biti zanimljivi.

Uz ovaj tekst prikazan je i niz fotografija koje će vas bolje uputiti u sve gore navedeno. Nama lično najveću radost priušte prizori na kojima su neke naše „lunje” sada počešljane, njegovane, obasute ljubavlju i na udobnim krevetima uživaju u velikoj pažnji koja im se poklanja, jer takav je njihov život sada, daleko od svega ovoga. Oni su sretni i spašeni, i daju nam snagu za dalje borbe u ime svih onih koji svoju priliku za spas još uvijek čekaju.

Udruženje za zaštitu životinja „Nirina” iz Tuzle