Posljednja oaza iz Orašja – primjer kako se sa malo sredstava izdvojenih iz budžeta Opštine može riješiti problem napuštenih pasa

Jelena Paunović
Autor 5.11.2013. u 12:43

Posljednja oaza iz Orašja – primjer kako se sa malo sredstava izdvojenih iz budžeta Opštine može riješiti problem napuštenih pasa

Mi smo primjer kako se sa malo sredstava izdvojenih iz budžeta Opštine, te puno volje, ljubavi i angažovanosti, jedan od problema sa kojima je suočena lokalna zajednica, vrlo uspješno može riješiti“- kaže Svejtlana dok miluje svog 13 godina starog psa spašenog sa ulice.

Piše: Jelena Paunović

Orašje predstavlja jednu od opština u Bosni i Hercegovini u kojoj je problem napuštenih pasa riješen. Na primjer humanog upravljanja populacijom napuštenih pasa u Orašju, trebale bi se ugledati i ostale opštine u Bosni i Hercegovini. Da se sa malim sredstvima, ali uz puno volje, problem može riješiti dokaz je rad Udruge građana za zaštitu i sprječavanje okrutnosti nad životinjama „Posljednja oaza“ iz Orašja. Udruga je osnovana u maju 2004. Ideju o potrebi osnivanja udruge inicirale su Svjetlana Haračić  i njene prijateljice.

„Svakodnevno su me na putu od posla do kuće pratila dva psa. Razmišljala sam kako ih mogu zbrinuti i rodila se ideja o potrebi osnivanja udruge, kako bismo mogli pomoći i ostalima. Na početku je za ideju pomaganja životinjama bilo zainteresovano mnogo ljudi. Naše Udruženje je na početku brojilo 150 članova. Iako danas imamo tek 44 člana, kada iz ove perspektive pogledam na sve što smo postigli, nije mi žao što neki ljudi prosto nisu prepoznali svoju bitnost u ovom projektu. Ipak, entuzijazam nas nekolicine, nakon punih devet godina rada, rezultirao je time da ulicama Orašja imamo svega 20-ak napuštenih pasa. Ponosna sam na to“- priča nam Svjetlana Haračić, predsjednica Udruge.

Svjetlana Haračić sa jednim od štićenika azila, Foto: Facebook

Nakon godinu dana od osnivanja, Opština Orašje je na korištenje Udruzi dodijelila dva duluma zemlje za potrebe osnivanja azila za pse. Dvije godine kasnije, Opština im je dodijelila još dva duluma. U vrijeme osnivanja azila, u njemu je boravilo tek deset pasa da bi se Posljednja oaza, devet godina kasnije, mogla pohvaliti rješavanjem problema napuštenih pasa. Kontinuiranim programima kastracija i sterilizacija, te udomljavanjem pasa, Orašje je postalo jedna od rijetkih opština u BiH koji nema problem napuštenih pasa.

„Prvi program besplatnih kastracija i sterilizacija smo uradili 2007. godine.  Tada smo ostvarili saradnju sa holandskom organizacijom SDB. Prije osnivanja azila i početka rada na sistemskim rješenjima te humanim upravljanjem populacije napuštenih pasa, kao i ostalim dijelovima BiH dešavali su se odstrijeli pasa koji nisu vodili ka rješenju. Trenutno u azilu boravi 170 pasa. Za par dana nam dolazi nekoliko porodica koje će udomiti 15 pasa. Uvijek se jako veselim kada neki od naših štićenika bude udomljen. Od 2004. do sada smo uspješno udomili stotine pasa. Sterilisali smo i kastrirali više od 1000“- priča nam gospođa Haračić.

 Azil za pse u Orašju, Foto: Facebook

Uprskos izvanrednim rezultatima koje postiže mala ekipa ljudi okupljena oko Udruženja „Posljednja oaza“, problem sa napuštenim životinjama neće biti riješen dok ne budemo imali centralni registar vlasničkih pasa. Sistem kažnjavanja neodgovornih vlasnika u našoj zemlji takođe ne funkcionira, što predstavlja dodatni problem. Gospođa Haračić dodaje i to da tokom programa  besplatnih kastracija i sterilizacija, većina vlasnika nije spremna ili ne želi dovesti svoje pse na operativni zahvat. Umjesto operativnog zahvata i permanentnog rješenja problema, ipak se odlučuju na to da neželjenu štenad ostave u kutiji pred azilom ili da ih, u nadi da će biti smješteni u azil, ostavljaju na pijaci.

Uprkos velikim naporima i zavidnim postignućima pojedinaca i udruga za zaštitu životinja, napušteni psi su problem sistema koji kod nas ne funkcioniše, a svijetli primjeri zasnovani na volji i altruizmu pojedinaca nisu zamjena za nepostojanje istog.

Linda, pas zbog koga je sve počelo

„Od Opštine na mjesečnom nivou za smještaj i brigu o psima koji su smješteni u naš azil dobijamo 700 KM.  Neračunajući tekuću godinu, Opština Orašje nam je za devet godina rada uplatila 25 605 KM. S obzirom da imamo tri radnika, 170 pasa, kao i velike troškove plaćanja veterinarskih usluga i nabavke hrane za pse, ne bismo uspjeli bez podrške stranih organizacija. U prvom redu to je SDB, a potrebu da pomognu napuštenim psima, prepoznali su i mnoge druge strane organizacije. Mi smo primjer kako se sa malo sredstava izdvojenih iz budžeta Opštine, te puno volje, ljubavi i angažovanosti, jedan od problema sa kojima je suočena lokalna zajednica, vrlo uspješno može riješiti“- kaže Svejtlana dok miluje svog 13 godina starog psa spašenog sa ulice.

Jelena Paunović
Autor 5.11.2013. u 12:43

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija