Reakcija Adnana Smailbegovića na tekst: “Zaštitnik životinja koji je pustio dva psa da uginu”

Povezani članci

• Klimatski stres može bumbarima razviti asimetrična krila, otkriva studija
• “Ako nestanu, ljudi imaju još četiri godine života”: Ovaj insekt proglašen je najvažnijim bićem na Zemlji
• Reljevo: Likvidacija pasa lutalica u režiji Semira Efendića
• Potraga za partnerom
• Pronađena ženka labradora u Mostaru
• Nije gotovo – protesti u Sarajevu protiv izmjena i dopuna Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH

Piše: Adnan Smailbegović

Nakon objava na portalu Tacno.net i Doznajemo.com a koji su napisani nepotpuno i sa izmjenama, a u cilju da se na mene stavi odgovornost za smrt dva šteneta, pišem Vam detaljan slijed događaja te Vam šaljem i kontakt osobe A.T. koja je i plasirala gospođi koja je ovo pisala ovakvu priču, da možete provjeriti da li je slučajno nešto od napisanog laž.

Sporni štenci (jedan sa krivom nogom) su pred Novu Godinu, nakon pregleda veterinara vraćeni skrbitelju jer su lošeg stanja i nisu spremni za put. Tada mi se obratila A.T. da pokušam razgovarati sa organizatoricom transporta, da je ubjedim da ipak putuju jer su ti štenci jednostavno takvi i da se ne udebljavaju iako u sklonjeni sa ulice i dobro jedu. Međutim, veterinar je rekao svoje i psi nisu otišli. Vraćeni su u predhodni smještaj, uz savjet da se prije narednog transporta dovezu kod organizatorice transporta gdje bi proveli neko vrijeme, gdje bi se oporavili i pripremili za put.

Četrnaest – petnaest dana ranije, zamoljen od strane A.T.,  sam preuzeo štence kako bi  ih odvezao u Gradišku. Zbog problema na vozilu, a kako je bio vikend, morao sam odgoditi na par dana, dok ne vidim za problem sa autom. Za par dana, dan prije polaska sam dobio poziv od strane organizatorice transporta koja mi je saopštila da su udomitelji odustali, te da ona može preuzeti na skrb štenca kojem su noge ok, a da za drugog vidim da li ima veterinar koji bi mogao uraditi tu nogu. Te da bi ona preuzela troškove operacije a ja da preuzmem na sebe odvođenje, rendgen i oporavak. Na šta sam pristao, i dodala je će ona javiti A.T. kad nađemo rješenje da se ne bi nasekirala jer već dugo devera sa njima.

Pošto su prethodno kada su vraćeni, dovođeni kod veterinara H.C., a koji tada nije bio tu, pretpostavljao sam da su dan dva kasnije ponovo dovođeni njemu na pregled (A.T. me tada zamolila da ih odvezem nazad u pansion, jer neće ići drugom veterinaru, a da će ih ona neki drugi dan dovesti), otišao sam kod tog veterinara da bi se informisao. Međutim veterinar mi je rekao da ne može da se sjeti o kojem štencu je riječ, i dao mi termin da ga sutradan dovezem na pregled. Što sam ja i učinio.

Kada sam ga dovezao veterinar H.C. mi je rekao da on prije nije vidio tog psa, te da on nema tako male pločice koje bi trebalo ugraditi operacijom, ali da bi veterinar u Bihaću S.M. vjerovatno mogao. Tom prilikom sam ga upitao i šta trebam uraditi za to što psi jedu a ne mogu da se udebljaju, na šta mi je on rekao da može biti veliki broj razloga te da ću ga svakako morati voditi na Veterinarski Fakultet nakon konsultacije sa veterinarom S.M., kako uraditi RTG snimak, i da je najbolje da tada mu se tamo uradi detaljna analiza.

Veterinara sam zamolio da prvo on kontaktira kolegu u Bihaću, kako bi mu on stručno objasnio o čemu je riječ. Tek sutradan naveče sam uspio dobiti veterinara S.M. koji mi je objasnio kako da uradim snimak, te da po onome što mu je kolega objasnio on može uraditi tu operaciju, a da o cijeni operacije može govoriti tek kada dobije snimke.

Pošto RTG nije radio do ponedjeljka, u ponedjeljak sam prije odlaska na Fakultet, kontaktirao A.T. da je obavjestim da sam, kako me je par dana ranije rekla, odnio potvrde o plaćanju i prisustvu saniteta na protestima za životinje, koje sam mjesec ranije organizovao. Tom prilikom me je ista obavjestila da će pas sa krivom nogom ipak ići za Njemačku. Malo kasnije me je A.T. obavjestila da ne trebam ništa raditi po pitanju veterinara da će se udomiteljica u Njemačkoj pobrinuti za sve.

Što mi je bilo veoma drago jer ni sam ne znam kako bi to finansijski pokrio, jer su svi troškovi oko protesta ostali na meni (Hitna, prsluci, pištaljke, sprejevi,markeri, kazna jer nisam imao da uplatim vatrogasce, prevozi oko svih tih stvari itd.) a o čemu je A.T. veoma dobro upućena, jer je ista tada posudila 100 eura za te namjen a za koje je rekla da ja platim tranport za ove štence. Također je i znala da je to sve spalo na mene jer su novci za to kod J.P. misteriozno nestali.

Sutradan sam obavješten da će i drugi štenac ići. Dva dana nakon toga sam se spakovao pokupio ostale pse koji putuju i njih, te se uputio za Gradišku. U Derventi gdje inače stanem da se odmorim napojim pse i izvedem one koji su na to naučeni, a kada sam otvorio njihov plastični box u kojem su putovali, me dočekao šok. Jedan štenac je izdahnuo a drugi skroz loš te mu izlazi na usta neka tečnost kao voda samo gušća. Pošto mi je veterinarska stanica Doboj bila najbliža, odmah sam se okrenuo i krenuo nazad. Ali uzalud dok sam stigao i drugi štenac je izdahnuo.

Obavjestio sam o tome organizatoricu transporta kao i o tome da ću ih vratiti za Sarajevo kako bi se na Veterinarskom Fakultetu uradila obdukcija.

Tako sam uradio, te pozvao i A.T. da bude prisutna. Kada je završena obdukcija zajedno smo otišli po rezultate gdje nam je saopšteno da jedino što mogu pretpostaviti je da su uginuli zbog izgladnjelosti, te da je putovanje izazvalo dodatni šok.

Upitao sam profesora na osnovu čega je taj zaključak donio, rekao je da je na osnovu njihove mršavosti i praznih crijeva.  Napomenuo sam da je već navedeno da su psi mršavi duži period, te da su veče prije zadnji put jeli i da su dobili tabletu protiv parazita. Na šta je on rekao da na leševima nije u mogućnosti ništa više ispitati te da još jedino što je mogao vidjeti je da kod jednog od njih ima crna fleka na plućima, najvjerovatnije kao posljedica plućnog štenećaka.

Zbog skrivanja svih navedenih detalja, smatram de je A.T., te zbog njenih komentara, tipa da su štenci vraćeni jer su bili mali (što je laž) kao i promjene u drugom tekstu poslanom na Tacno.net gdje je izbrisan dio da su štenci vraćeni jer su bili „krhki i maleni“ smatram da je ovo namjerno učinjeno kako bi se otvorila polemika o meni a zaboravilo na zlodjela koja su već svima poznata a koja su se dešavala za vrijeme dok je ista upravljala jednim od azila. Inače ne reagiram na ovakve prozivke al me na to povukla činjenica da većinom komentare na ovo i pljuvanje po meni vrše upravo oni Facebook aktivisti koji su i prije par mjeseci tu istu osobu, a nakon njenog istjerivanja iz tog azila, a koji se tada nisu sjetili odnijeti bar jednu konzervu te nahraniti bar jednog od 500 pasa koji su tada ostali. Dok sam tada bukvalno sam ja, narednih 15 dana prehranio te pse, što Vam mogu potvrditi i uposlenici koji još rade tu. Kakva li je to promjena kod mene da prije par mjeseci 15 dana prehranim 500 pasa a sada nisam htio 12-13 dana 2 psa.

Za kraj bih zamolio čitaoce da samo provjere da li je uopšte teoretski moguće da za 12-13 dana psi budu tako izgladnjivani da uginu, te da li bi 4-5 dana prije smrti na pregledu kod veterinara, tako izgladnjivan pas bio ok. A za njegovo stanje se može provjeriti kod veterinara H.C. te kod osobe koja ga je sa mnom vodila kod istog, kao i sa uposlenicima koji su taj dan radili u veterinarskoj klinici.