Uginuo jež – žrtva maltretiranja djece iz osnovne škole
Povezani članci
- Ove opasnosti u jesen vrebaju vaše ljubimce
- Prijatelji životinja – Lykke
- Ovo je hrana koju ne biste trebali davati svom psu
- Saznajte koliko vode je potrebno psima da bi bili zdravi
- Sredozemno more propada, mnogim vrstama prijeti izumiranje: “Nemamo vremena”
- Manje rase pasa imaju veće šanse za probleme s desnima i gubitak zuba
Prema pisanju udruženja “Splitske šape” nasilje nad životinjama se nastavlja i među djecom. Cjelokupan događaj oko zlostavljanja ježa prenosimo u vidu saopćenja ovog udruženja.
“Jučer je našoj volonterki dojavljeno da u blizini jedne škole u Splitu učenici 8. razreda šutaju nogama malenog ježa. Prolaznica je reagirala na očito zlostavljanje nemoćne životinje te je životinju skupila i predala našoj volonterki. Jež je odveden u veterinara gdje mu je pružena pomoć.
Slučaj zlostavljanja ježa izazvao je veliki interes javnosti i medija, kao i gotovo svaki slučaj zlostavljanja životinja koji objavimo na našoj stranici, ali i oni kojima se bave druge udruge i volonteri. Međutim, ono što ovaj slučaj čini zanimljivijim je što su počinitelji i nasilnici, djeca. Nažalost, nama nije prvi slučaj kojem svjedočimo u kojem su zlostavljači životinja djeca, niti prvi koji se događa u blizini jedne odgojno-obrazovne ustanove. Također, nije ni prvi slučaj koji izazove veliku pozornost javnosti koja se onda artikulira kroz veliki broj fb komentara, često onih u kojima se poziva na nasilje ali i one u kojima se može iščitati nezadovoljstvo, razočaranje i čuđenje “čija su to djeca”; “kakvu to djecu odgajaju neki tamo roditelji”; “kako će škola reagirati”; “gdje je policija”…
Do sada smo prijavile veći broj slučajeva zlostavljanja i zanemarivanja životinja, a reakcije nadležnih institucija su moramo priznati jako jako loše. Zakon o zaštiti životinja se ne provodi adekvatno, a nadležne institucije često i same volontere ismijavaju prilikom predaje prijava. Mi ne odustajemo, prijavljujemo i dalje ćemo prijavljivati svaki slučaj zanemarivanja i zlostavljanja jer važno je da uspostavljamo praksu, da tjeramo nadležne službe da reagiraju te da javnosti i zlostavljačima šaljemo poruku da je zlostavljanje i nasilje neprihvatljivo i kažnjivo.
Ovim putem moramo naglasiti da škola i druge institucije, pa i roditelji imaju cijeli niz mehanizama za educirati djecu o prihvatljivom ponašanju prema slabijima, prema životinjama; za osvijestiti ih kako postupati prema životinjama, zašto je napuštanje životinja neprihvatljivo, zašto je šutanje nogama malenog ježa neprihvatljivo, zašto je bacanje mačića s desetog kata zgrade nasilje, zašto je bacanje petardi na pse i mace nasilje i sl. Međutim, da bi odrasli djecu educirali o prihvatljivom ponašanju, o toleranciji i odgovornom postupanju prema životinjama onda i sami trebaju pokazati primjerom. Mi, koji imamo češće posla s odraslim zlostavljačima nego s djecom čini nam se da radimo Sizifov posao pa se mi danas ne pitamo: “čija su to djeca” – nama je jasno čija su. Nas samo žalosti i ljuti što će škole, stručne službe, roditelji i ostale nadležne institucije propustiti adekvatno reagirati i odmahnuti rukom jer “samo je to neki jež” – a sutra kada se nasilje s ježa prebaci na drugu djecu, pitati se kako?
Ono što nama budi nadu, kada smo već donekle izgubile nadu u sustav ali se ne predajemo 💪, su djeca koja su reagirala i suprostavila se “osmašima” koji su šutali ježa, ona djeca koja su se suprotstavila nasilnicima.
Zašto ne težite da su to vaša djeca?
Nažalost, jež je preminuo od posljedica šutanja.”