Biden je ono najbolje

Anand Giridharadas
Autor/ica 14.11.2020. u 10:34

Biden je ono najbolje

Budući predsjednik i njegova zamjenica Kamala Harris imaju šansu da započnu neophodne promjene – međutim prepreke su ogromne.

Piše: Anand Giridharadas

Preveo i prilagodio Ešref Zaimbegović

Uskoro će se najlošiji predsjednik novije historije SAD-a povuči u privatni život. Svi oni, kojima na srcu leži vladavina prava, pristojnost i istina mogu konačno odahnuti s olakšanjem. Milioni su zaprepašteni time kako je tijesan rezultat izbora. Ipak, Amerikanci su, iako sa mukom i naporom, našu republiku istrgnuli iz kandži sveobuhvatne autokratije. Zaslužili smo malo opuštanja i smijemo radosno plesati na ulicama ili u karantini i sa užitkom pratiti pobjedničke vijesti na mreži.

Vlada, čiji je manipulativni „Gaslighting“ (izluđivanje prim.prev.) bio prevaziđen samo njihovim neprijateljstvom i pogubnom nekompetentnošću, napustiće Bijelu kuću. Prošla su vremena u kojima smo naše neracionalne nade morali polagati na one koji bi nas mogli spasiti iz nevolje: Roberta Muellera, ministre pravde saveznih država, anonimne krtice, „zabrinute“ senatore Susan Collins i Mitta Romneya. Prošlost su zabrane ulaska za muslimane, povrede ljudskih prava na granici sa Meksikom i foto termini na kojima se Biblijama mahalo kao čašama za martini nakon što je kratko prije toga savezna policija miroljubive demonstrante rastjerala suzavcem. Defile uznemirenih saradnika predsjednika koji moraju odgovarati pred sudom, ispadi Jareda i Ivanke, cjelonoćni obrazovni programi o ruskim oligarsima na MSNBC, predsjedničke twitter poruke koje su glupi bjeli rasisti retwittovali – sve je prošlost.

Gledajući na kolektivno ludilo proteklih godina, izabrani predsjednik Joe Biden je intuitivno prepoznao da mnoštvo Amerikanaca želi povratak na normalnost – žele obnovu i zaokret. Bidenovo obećanje „da će ponovo vratiti dušu Amerike“ pobudilo je nadanje da bi zemlja, koja je Trumpa dovela na vlast i iscrpljivala se u kulturološkim borbama potpirivanima na internetu, mogla ponovno poslušati svog dobrog anđela – kao onda kad je izabrala prvog tamnoputog predsjednika nadajući se promjenama.

Čak i kad bi Senat 2021. bio na strani Joe Bidena, što nije vjerovatno, još uvijek će on i njegovi savjetnici morati balansirati. Oni moraju politici, na saveznom nivou, dati vrlo energičan poticaj u pravcu ostvarivanja želja stanovništva i znatnog poboljšanja životnih uvijeta. Istovremeno moraju obezbijediti temeljitu promjenu načina funkcionisanja američke demokratije i učiniti da se predrasude, rasna mržnja i partijsko-politička polarizacija, koje su stalna opasnost, razgrade i ne šire dalje.

Ako Joe Biden želi da ovlada stanjem stvari mora skinuti samtane rukavice.

Kada položi zakletvu, Joe Biden će biti konfrontiran sa tako puno kriza da ostala stupanja na vlast, koja su se također događala u teškim vremenima, prema ovom djeluju zavidno dobro. Riječ je o krizi zdravstvenog sistema, gospodarskoj krizi, porastu rasizma, klimatskoj krizi, kao i krizi reprezentativne demokratije, koju je Bidenov prethodnik naparavio vidljivom i zaoštrio je. To su problemi koji svaku politiku malih koraka čine nemogućom.

Povoljan bi scenario bio da predsjednik Biden, nakon dvije pobjede demokrata u drugom izbornom krugu u Džordžiji, u januaru pred sobom vidi 50:50 Senat u kojem njegova zamjenica Kamala Harris u pat situaciji ima odlučujući glas. Čak bi i tada manevarski prostor za političke reforme još uvijek bio izrazito ograničen – osim ako Joe Biden ne pokuša ukinuti taktiku odugovlačenja takozvanog Filibustera, pri kojem se parlamentarne odluke blokiraju neprestanim govorima i koji vodi tome da je za donošenje važnih zakona potrebno 60 glasova u Senatu. Ukidanje ovog pravila odmah bi uništilo svaku šansu za konstruktivnu saradnju sa republikancima.

Ipak, moglo bi biti isplativo preuzeti ovaj rizik. Ako bi demokrati očekivano pobijedili na dva glasanja u drugom krugu u Džordžiji, tada bi u Senatu reprezentirali oko 41 milion ljudi više nego republikanska polovina u predstavničkom domu. Ako Joe Biden želi da ovlada stanjem stvari mora skinuti samtane rukavice, staviti na stranu svoju veliku želju za pristojnim ponašanjem i provesti neophodne političke promjene.

Najhitniji problem je pandemija. Donald Trump je bio toliko nesposoban da je suzbije da nije uspio spriječiti čak ni vlastitu zarazu. Međutim, samo sa razumom i naučno fundiranim kompetencijama – a Joe Biden je oboje obećao – nije ništa učinjeno. Pobijediti virus, organizovati uvođenje vakcine i istovremeno pokrenuti gospodarstvo, čiji bi se tempo oporavka uskoro mogao usporiti – to sve zahtijeva investicije teške bilione kao i puno administrativne kreativnosti.

Milioni Amerikanaca moraće se decenijama nositi sa stagnacijom i nesigurnošću izazvanima gospodarskim šokom tijekom pandemije.

Milioni Amerikanaca moraće se decenijama nositi sa stagnacijom i nesigurnošću izazvanima gospodarskim šokom tijekom pandemije. Od 1989. imovina najsiromašnijih 50 posto Amerikanaca smanjila se za 900 milijardi dolara. Prije korone, 44 posto radnika u SAD u prosjeku je zarađivalo samo 18 000 dolara godišnje. Razlog sve većeg broja deložacija leži u tome da je tržište stanova već odavno postalo preskupo. Čak i ako bi se uspjelo smanjiti visoku nezaposlenost, time ne bi bilo puno učinjeno protiv sve veće klasne nepravde i digitalizacije tržišta rada.

I šta ako demokrati stvarno osvoje većinu u Senatu? Senator Schumer računa sa tim u prvih 100 dana. U prvom planu stoje mjere za suzbijanje virusa i smanjenje opterećenja gospodarstva, a trebaju se uraditi i prvi koraci na savladavanju neravnopravnosti, klimatskih promjena, studentskih dugova, imigracije i drugih problema. Nastup Bidenove vlade “trebao bi izgledati kao svojevremeno one Franklin D. Roosevelta”, rekao je Schumer. “Trebamo velike, hrabre promjene.To je ono što Amerika traži i mi ćemo se za to boriti.”

Međutim, kako je rečeno, to je povoljni scenarij. Vjerovatnije je da će Joe Biden imati posla sa Senatom u kojem će većinu imati republikanci pa će vođa republikanske većine Mitch McConnell iz Kentakija, nastaviti sumnjivu politiku sprječavanja iz vremena Obame da bi torpedirao Bidenovu agendu i njegove šanse za ponovni izbor.

Ako tako bude, Biden bi mogao zaobići Kongres i na taj način ostvariti odlučujuće promjene za ljude. Te promjene bi doprinijele tome da se povrati izgubljeno povjerenje u državu. Nedostatak ovoga povjerenja je bio jedan od glavnih razloga političkog zastoja koji Biden ovim putem mora prebroditi.

Kod tehnokrata i populista u partiji rađa se saznanje da će njihova sudbina na međuizborima zavisiti od toga vjeruju li birači da demokrati poboljšavaju  njihove životne uslove, a ne od toga kojim postupkom i  kršenjem normi  demokrati ostvaruju taj cilj.

Joe Biden ima šansu da pokrene političke projekte koji danas, nakon stranputica trumpizma, nailaze na iznenađujući odjek u obje partije.

 „Kriza državnog zdravstvenog sistema i gospodarstva nije vrijeme za male korake, sitničarsko razmišljanje ili bojažljivost“, misli vodeća demokratkinja Pramila Jayapal, koja zastupa saveznu državu Washington u predstavničkom domu i pripada naprednom udruženju poslanika „House Progressive Caucus“. „Joe Biden ima od prvog dana mogućnosti za to. Sa predsjedničkim dekretima – takozvanim Executive Orders – i administrativnim mjerama, on može studentima otpisati njihove dugove, smanjiti cijene lijekova, ojačati prava radnika i smanjiti emisije štetnih plinova.” Magazin The American Prospect  nedavno je objavio listu sa 277 mjera za koje Biden ne treba saglasnost („277 Policies for Which Biden Need Not Ask Permission“) oslanjajući se na saznanja iz „Biden-Sanders Unity Task Force“.

Joe Biden ima šansu da pokrene političke projekte koji, nakon stranputica trumpizma, danas nailaze na iznenađujući odjek u obje partije, ali ne i za takve koji su nedovoljno hrabri ili pogoduju samo koncernima. Prema anketama, ideja poreza na imovinu je, na opće iznenađenje, prihvatljiva i republikanskim biračima. Isto tako, i razmišljanje da se, uz podršku ministarstva pravosuđa, konsekventno suprotstavi monopolu i prijetnjama iz Kine, nailazi na podršku obje partije. Isto važi i za investicije u infrastrukturu i, do određene mjere, za podizanje minimalne plate.

Joe Biden može samo time što je Joe Biden, a ne Donald Trump, napraviti ogromnu razliku. Njegova dokazana dobroćudnost i empatija, mogu mu u tome biti veoma korisni. Međutim, Bidenov stil – njegov smiješak, velikodušno ophođenje, tapšanje po leđima političkih protivnika i slično, sve bi to moglo dovesti do toga da se osobna ljubaznost vrednuje više nego pravedan sistem. Joe Biden će se morati principijelno odlučiti šta mu je važnije – da zrači osobnom pristojnošću ili da poradi na pravednim strukturama.

Postoji puno razloga da se nadamo da će Biden biti hrabriji predsjenik nego što mislimo. On je rijedak slučaj kandidata koji se na izborima okrenuo više partijskoj bazi, nego centru. Kod nekih tema kao što su promjena klime i studentski dugovi, pokazao je spremnost da korigira svoje prethodne političke poglede. Manje slijedi ideologiju, a više cestu najmanjeg otpora – neovisno ima li, na toj cesti, na svojoj strani finansijere, konsenzus washintonskog establišmenta ili organizovani narodni pokret.

Kao moguća historijska paralela, nudi se Lyndon B. Johnson, koji je dugo godina bio senator i, kao potpredsjednik, manje karizmatičan nego predsjednik Kennedy kome je stajao na boku i kojega je naslijedio, a koji je ostao puno jače u sjećanju. Moguće je da će se Joe Biden nenadano pokazati kao vješt advokat progresivnih stvari jer, sa svojim razoružavajućim načinom ophođenja kao i sa svojim dijalektom, koji je dobrodošao kod prosječnog birača, i sa svojim tipičnim američkim „C’mon, man“, ima mogućnost da temeljite promjene ljudima prezentira na takav način da one izgledaju zdravorazumski prihvatljive.

 „Magija Joe Bidena sastoji se u tome da sve šta radi postaje nova zapovijed razuma“, misli Andrew Yang koji je, kod izbora kandidata demokrata za predsjedničke izbore, nastupao protiv Bidena. „To da ima sposobnost da glavnu struju demokratske partije kod određenih tema pokrene na razmišljanjeje, dokazao je već ranije. Kao predsjednik, šta god da radi, on će imati cijeli centar na svojoj strani.”

Anand Giridharadas radi kao politički analitičar za NBC News i MSNBC i kao gostujući naučnik na Arthur L. Carter Journalism Institute univerziteta New York. Nedavno mu je objavljena knjiga „Winners Take All-The Elite Charade of Changing the World“.

ipg-journal.de   

© The New York Times

Anand Giridharadas
Autor/ica 14.11.2020. u 10:34