Autogol Kačinskog

Ernst Hillebrand
Autor 8.11.2020. u 10:57

Autogol Kačinskog

Foto: DPA

U Poljskoj protestvuju stotine hiljada protiv zabrane pobačaja i protiv vlade – čak dvije trećine vjernika odbija pooštravanje.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U Poljskoj je vladajućoj partiji PiS uspjela majstorija da se bez potrebe dovede u situaciju u kojoj nije u vidu nikakvo dobro rješenje. Polazna tačka ovoga razvoja bilo je ukidanje legalnog prekida trudnoće od strane Ustavnog suda 22. oktobra. Na zahtjev 119 konzervativnih poslanika različitih frakcija parlamenta (Sejm) sud, u kome dominiraju pravnici bliski PiS-u, ukinuta je mogućnost, koja postoji od 1993., da se trudnoća može prekinuti nakon utvrđivanja teškog oboljenja ili invaliditeta fetusa. Na ovoj dijagnozi temelje se skoro svi legalni pobačaji u Poljskoj. Sud je objasnio da ova mogućnost proturiječi u ustavu formulisanoj principijelnoj zaštiti ljudskog života.

Nakon toga je od početka proteklog tjedna došlo do masovnih protesta u cijeloj zemlji, na kojima su redovno učestvovale desetine do stotine hiljada protestujućih. Mnogi posmatrači se pokazuju iznenađenim kako su protesti rašireni po cijeloj zemlji. Oni se ne održavaju samo u velikim i univerzitetskim gradovima nego i u malim gradovima i selima. Samo 30. oktobra na ulicama je prema procjenama bilo 800.000 ljudi. Protesti su obuhvatili i one oblasti na jugu i istoku u kojima je PiS na izborima ostvarivala veliku većinu.

Ankete su jednoznačne: Ne samo da jasna većina Poljakinja i Poljaka odbija presudu Ustavnog suda (73 posto), nego i 67 posto ljudi koji se sami označavaju kao vjernici. 54 posto upitanih vjernika, prema anketi Gazeta Wyborcza, solidariše se sa demonstrantima. Time se većina aktivnih katolika postavlja protiv stava Biskupske konferencije koja je odluku Ustavnog suda prihvatila sa “velikom radošću”. I birači PiS su podijeljeni: 37 posto izjavljuje da su sa odlukom zadovoljni, a 36 posto je protiv toga.

Za vladajuću partiju razvoj posljednjih dana predstavlja ogroman problem. Ukoliko je nadanje predsjednika partije Jaroslava Kačinskog stvarno bilo da presudom odvrati pažnju od problema vlade u upravljanju drugim valom corona epidemije, onda je igra temeljito promašena. Ne samo da vrijednosti PiS u anketama od 22. oktobra padaju na dno nego i omiljenost vodećih političara, uključujući predsjednika Dudu i premijera Moravieckog. Međutim, posebno tvrdo to pogađa samoga Kačinskog: Ovoga vikenda samo još 14,3 posto upitanih ocijenilo je rad predsjednika PiS i potpredsjednika vlade kao dobar, a 67 posto kao loš. Oko 70 posto stanovništva i čak 38 posto pristalica PiS žele povlačenje Kačinskog sa mjesta predsjednika PiS.

Time se većina aktivnih katolika postavlja protiv stava Biskupske konferencije.

Uzrok ove osobne katastrofe imidža Kačinskog nije samo presuda kao takva nego i način kako je 71 – godišnjak agirao u pogledu konflikta. U jednoj video izjavi on je definisao sukob kao borbu za identitet Poljske i odbranu katoličke crkve. Nju je trebalo braniti od napada zagovornika pobačaja. U parlamentu označio je opoziciju kao „zločinca“ pošto sa podrškom pomaže širenju corona virusa i time smrti ljudi. Trik sa patriotizmom i lojalnošću ka crkvi – koji je u proteklim izbornim kampanjama uvijek dobro funkcionisao – izgleda da se ovaj puta nije prošao. Mnogi medijski komentari kritikuju Kačinskog za (ponovni) pokušaj da dijeli zemlju i dolijeva ulje u vatru umjesto da traži rješenje.

Dilema stvorena presudom Ustavnog suda ne ostavlja vladajućim u Poljskoj skoro nikakav izlaz. Većina stanovništva odbija presudu i želi uspostavljanje status quo ante ili još širu liberalizaciju. Prije svega poljska mladež jako mobiliše protiv presude. Mnogi posmatrači pretpostavljaju da bi ove demonstracije mogle ostvariti slično dejstvo na stvaranje identiteta kao što je pokret Solidarnost i ratno pravo početkom osamdesetih godina politički mobilisao i utjecao na cijelu generaciju.

Mlada generacija neće više biti tako brzo dostižna za PiS. Osim toga presuda bi mogla izazvati još šire dejstvo: Dok su do sada reforme u pravosuđu od većine poljskih birača posmatrane relativno indiferentno, sada je cijeloj generaciji mladih ljudi naglo postalo vrlo jasno, da političko bojenje sudova u zemlji nije apstraktna stvar nego da apsolutno može imati uticaj na život građana.

Na drugoj strani stoje katolička službena crkva i fundamentalno katolički dio društva, koji nisu spremni ni na kakve koncesije po pitanju pobačaja. Oni odbijaju svaku formu prekida trudnoće – na II. vatikanskom koncilu označenu kao „zločin dostojan prezira“. Jedan takozvani kompromisni prijedlog predsjednika države Andreja Dude – da prekid bude moguć u slučaju smrtonosnih i neizliječivih oštećenja fetusa – odbijen je od obje strane i prijeti da svakao nestabilnu vladajuću frakciju podijeli.

Trik sa patriotizmom i lojalnošću ka crkvi – koji je u proteklim izbornim kampanjama uvijek dobro funkcionisao – izgleda da ovaj put nije prošao.

Veliki dio poslanika, koji su podnijeli zahtjev za ukidanje Ustavnom sudu potiče konačno iz redova frakcije PiS. I opozicione partije, prema njihovoj izjavi, neće podržati inicijativu. Trenutno izgleda kao da se pokušava igrati na vrijeme tako da se presuda ne objavi u službenom listu –  u nadi da će se ipak naći neka kompromisna formula. Ovo će se u slučaju sumnje vjerovatno najprije koncentrisati na pitanje dijagnoze Trisomie 21 (Daunov sindrom). Na ovoj dijagnozi temelji se do sada cca. 35 posto od godišnje oko hiljadu pobačaja u Poljskoj. Kod ove teme je mogućnost da protivnici pobačaja traže pooštravanje uslova vjerovatno najveća.

Zbog toga će se oni koncentrisati na ovaj aspekt – tako glasi izjava premijera. Ipak i za katoličku crkvu ne postoji dobar izlaz iz ove krize. Već postojeće okretanje mlađe generacije od crkve biće kroz ovaj konflikt samo ubrzano. Prije nekoliko tjedana Jaroslav Kačinski je u intervjuu sa konzervativnim magazinom „Sieci“ još upozoravao da bi Poljska mogla ići putem Irske – zemlje koja se za relativno kratko vrijeme izmjenila od duboko katoličkog u liberalno – sekularno društvo. Sa zelenim svjetlom za fundamentalističko katoličku interpretaciju ustava Kačinski je sam znatno ubrzao ovaj proces.

Kratkoročno smirivanje situacije je u trenutnim okolnostima teško zamislivo. Doduše protesti do sada nisu ni blizu dostigli dimenziju i oštrinu protesta žutih prsluka u Francuskoj. Međutim, društvena solidarnost sa demonstrantima je očigledna i ide kroz sav socijalni i kulturalni milje.

Većini mladih ljudi radi se o više nego što je pitanje pobačaja sa medicinskim indikacijama: Njima se radi o samoodređenju, slobodi savjesti i prevazilaženju paternalističke kontrole od strane institucija, kojima ova generacija neće da da pravo na to – svejedno da li se radi o političarima ili duhovnim. Mlade Poljakinje i Poljaci, piše komentator u liberalnoj Gazeta Wyborcza, nemaju više volju da im političari i svećenici „zaviruju u njihove krevete i među njihove noge“.

Delegitimiranje ovoga pokreta ne može uspjeti niti od PiS kontrolisanim državnim medijima niti crkvi, nego to može trenutno prouzrokovati samo taj protestni pokret. Do sada se PiS ustvari mogao uvijek pouzdati da će njihov protivnik sam sebi pucati u noge. I ovoga puta nije isključeno da protestni pokret sam sebi najviše našteti. Oni moraju naći forme protesta koje uzimaju u obzir aktuelni strah društva od eksplozije corona slučajeva i na temeljnu bliskost mnogih ljudi katoličkoj vjeri.

Mlade Poljakinje i Poljaci nemaju više volju da im političari i svećenici „zaviruju u njihove krevete i među njihove noge“.

Radi se o uređenju prava na pobačaj a ne o generalnom obračunu sa PiS. Međutim, razni zahtjevi naprimjer grupe „Strajk Kobiet“ (Štrajk žena), koja kod organizacije protesta igra koordinirajuću ulogu, idu u tom pravcu, naprimjer zahtjev za ostavkom vlade. Ipak protestnom pokretu je uspjelo da utiša početne jake antiklerikalne tonove i akcije kao zaposjedanje crkava i prekid crkvenih službi.

Nekonzistentno agira i liberalna opozicija. Predsjednik PO Boris Budka paradoksalno ne vidi parlament u obavezi da nađe zakonsko rješenje. Parlamentarci nemaju pravo da traže rješenja “preko leđa žena”, a vlada treba da razgovara sa “ženama”. Izgledna upitno da li ovo shvatanje puno taktičkog populizma o zadacima parlamenta u konačnici stvarno pomaže stvari zagovornika pobačaja. Puno konsekventnija ovdje frakcija Lijevih: „Lewica“ je najavila da će u zakonskom roku podnijeti zakonsku inicijativu u parlament.

Trenutno treba poći od toga da Poljska ide u susret vrućoj zimi. Koliko vrućoj, to će se vidjeti. Osim toga 1. novembra su 210 penzionisanih generala i admirala raznih rodova vojske i policije i drugih “uniformisanih službi” objavili otvoreno pismo u kome su ispoljili strahovanje da bi “dalja eskalacija akcija, stvaranja raspoloženja i neodgovorno ponašanje političara” moglo dovesti još do prolijevanja krvi.

Trenutno je raspoloženje ipak drugačije. Demonstracije imaju više karakter hepeninga, političkog Coming Out jedne genracije, koja je izrasla pod ekonomskim, socijalnim i kulturalnim uslovima, koji su sve sličniji onima u zapadnoj Evropi. Odpovjedajući tome napreduje i liberalizacija i sekularizacija: Sporije, ali u osnovi ne drugačije nego u zapadnoj Evropi. Da je to tako je paradoksalno zasluga i PiS, koja je zemljom, pod ekonomskim i socijalnim kriterijima posljednjih godina uspješno vladala. Tektonska pomjeranja u svjetonazoru i kulturalnom uticaju poljskog društva i blagostanja ne mogu se dugoročno zaustaviti.

ipg-journal.de

Ernst Hillebrand
Autor 8.11.2020. u 10:57