„Belgijska demokratija stoji pred velikom probom“

Povezani članci

• Priča o dvije dijaspore: Borba za glasove Mađara u inostranstvu
• UN: Analiza uzoraka iz Sirije će trajati tri sedmice
• Prodor džihadista: Šta čini trupe Islamske države tako opasnim
• Kina signalizira popuštanje politike nulta COVID-a nakon masovnih protesta
• Pucao u radnike jer su tražili neisplaćene plate!
• Libija: Bivši pobunjenici kidnapovali novinare

Nisu svi toliko opušteni oko belgijskog jedinstva: Bruxellesov orijentir Manneken Pis

Nacionalisti su izostavljeni kod teškog sastavljanja vlade u Belgiji. To im može dati podstrek, upozorava Daniel Kopp.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Belgija je nakon mjesecima dugog vremena neizvjesnosti konačno dobila novu vladu: Koje snage sada upravljaju zemljom?

U srijedu su se, nakon 493 dana pregovaranja, sedam belgijskih partija dogovorile o takozvanoj Vivaldi koaliciji: flamanski i valonski socijaldemokrati, zeleni i liberali kao i flamanski hrišćanski demokrati. Time samo za malo nije dostignut rekord pregovora iz 2010/11 koji su trajali 541 dan. Bilo je potrebno 13 pokušaja sa različitim pregovaračima različitih partija da bi se dogovorili na široku koaliciju lijevog centra do desnog centra.

Predsjednik valonskih socijaldemokrata Paul Magnette dao je flamanskom liberalu Alexanderu de Croo prednost za mjesto premijera iako je njegova partija dobila najviše glasova među koalicionim partnerima. To je zbog nesigurne političke situacije među više ljevičarskom Valonije na jugu i više desničarske Flandrije na sjeveru zemlje. Flamanski nacionalisti N – VA, koji su iz izbora sa 16 posto izašli kao najjača partija, bili su naime prema njihovom mišljenju „isključeni“ iz koalicije.

Paul Magnette se, prema vlastitim izjavama, na osnovu toga odlučio da odustane od pozicije premijera i da je prepusti Flamancu de Croo pošto je za stabilnost zemlje bolje da ima flamanskog premijera.

Kako se može vrednovati ovaj dogovor bez dvije najače flamanske partije u pogledu na političku i društvenu stabilnost?

Teška proba pred kojom tako stoji belgijska demokratija i njen federalni sistem jasno se vidi iz reakcije desničarsko ekstremne Vlaams Belang, koja je na posljednjim izborima bila druga najjača strana. Kada je bilo vidljivo da će se formirati koalicija Vivaldi Vlaams Belang je mobilisala 4500 pristaša za protestnu akciju u Briselu pod sloganom „Nije moja vlada“. Ako se sada ima pred očima da će Vlaams Belang prema jednoj anketi iz juna 2020. na novim izborima postati najjača snaga u zemlji i potisnuti N – VA na drugo mjesto razumije se strah drugih partija od novih izbora.

U opoziciji mogu se Vlaams Belang i die N-VA sa flamansko nacionalističkom i retorikom žrtve nadmetati i pokušavati sebi privući druge partije. Poslanik N – VA Theo Francken na dan najave koalicije izvjesio je, medijski učinkovito, zastavu flamanskog nacionalističkog pokreta na svoju kuću. On sumnja u demokratski legitimitet vlade u kojoj su Flamaci podreprezentirani i prorokuje da će sada biti zagrijana  separatistička razmišljanja.

Ova situacija će dalje podstaći kako političku fragmentaciju tako i društveno polariziranje zemlje. Ako se ovi trendovi zadrže moglo bi na slijedećim izborima biti još teže uopšte formirati vladu. Odgovarajuće tomu koalicioni ugovor sadrži obećanje sedme reforme države od 1970.

Kako bi se nova vlada htjela suprotstaviti krizama našeg vremena?

Na dan najave koalicije njemačka vlada je Belgiju, zbog rapidno rastućih Corona slučajeva, uvrstila u visoko rizične oblasti. To čini, kako je napisano u belgijskim dnevnim novinama Le Soir, „istorijsku odgovornost“ nove belgijske vlade jasnom. Ona je i dalje konfrontirana sa gospodarskom, socijalnom i zdravstvenom krizom.

Odgovarajuće tomu na raspolaganju stoji i politika štednje prethodne vlade Charlesa Michela. U koalicionom ugovoru nema pomena o izravnanom budžetu niti o, trenutno svakako blokiranom, paktu rasta i stabilnosti EU. Umjesto toga treba se sa investicionim planom, koji se oslanja na „Green Deal“ Evropske komisije, pokrenuti gospodarstvo i učiniti ga otpornijim i održivijim.

Socijalni rukopis je vidljiv prije svega u socijalnom i zdravstvenom području. Investicije i fer pristup medicinskim uslugama su u centru. U socijalnom području pristupa se teškoj političkoj temi mirovina i obećava progresivno povećanje najnižih mirovina na najmanje 1500 evra mjesečno. Sve u svemu mnoge tačke u koalicionom programu su ipak dosta neodređene. Sljedećih mjeseci pokazaće se kako stabilno – i kako progresivno – Vivaldi može vladati.

Daniel Kopp glavni je urednik izdanja International Politics and Society na engleskom jeziku.

ipg-journal.de