Crni scenario guvernera ČNB Jiržija Rusnoka

Jakub Kvasnička
Autor 30.10.2020. u 09:47

Crni scenario guvernera ČNB Jiržija Rusnoka

Savjet guvernera ČNB – Jiří Rusnok u sredini – Foto: ČNB

Razgovor s J. Rusnokem, guvernerom ČNB vodio Jakub Kvasnička (Mladá fronta DNES 27. 10. 2020)

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Nastoji sačuvati hladnu glavu a Česima obećava da će inflacija koja je najviša u Evropi znatno opasti. Guverner Češke narodne banke Jirži Rusnok međutim istovremeno vidi da situacija nije dobra.

Bivši guverner ČNB Mojmir Hampl je u proljeće tvrdio: Na jesen može doći katastrofa. Da li dolazi?

Ne bih to nazvao katastrofom. Mogu zamisliti i gore stvari. Međutim situacija nije dobra. U to nema sumnje. Nažalost vratila nam se pandemija punom snagom. A sa tim su došle mjere koje ograničavaju ekonomski život. Ja se nadam da neće doći do potpunog lockdowna.

No, dovoljno je proći po trgovinskim centrima, nigdje nikoga, sve zatvoreno, mjesta bez ljudi, to je u osnovi mali lockdown…

Da, situacija trgovinskih centara u velikim mjestima je slična proljeću. Međutim moramo shvatiti da sa gledišta vrijednosti u kretanju ekonomije veću vagu ima prerađivačka industrija, izvoz, uvoz. U proljeće su stajali proizvođači automobila i druga preduzeća, bile su zatvorene granice. To danas sve ide u nekakvom skoro normalnom režimu. Uticaj bi trebao biti znatno niži nego u proljeće. Ali situacija je ozbiljna, pad ekonomije će biti velik. Takav, kakav nismo dosada zapamtili.

Vi u centralnoj banci tipujete pad BDP od 8 posto, drugi ekonomisti bez problema 10 i više posto. To je blizu ekonomske katastrofe, zar ne?

Ne vrijedi sada špekulirati da li će BDP pasti za šest, sedam, osam posto… Mi imamo prognozu iz ljeta koja je u osnovnom scenariju imala pad za osam posto. Sada pripremamo novu prognozu. Treći kvartal bio je jači nego što smo očekivali ali sad opet imamo gušenje. Mislim, da neće biti velikog odstupanja od postojeće prognoze.

Kruna slabi. Neki Česi prebacuju štednju na evra. Da li ih razumijete?

Ja to ne bih radio. Naravno da kruna nije u najljepšoj fazi svoga srednjeročnog razvoja. Ponaša se logički – kao valuta male otvorene ekonomije. U situacijama povećane nejasnoće investitori bježe od malih valuta više ka dolaru, švajcarskom franku… Osim toga u epidemiji corona virusa nismo baš najbolji i nervoza na valutnom tržištu je veća.

Već sam čitao prognozu da ćemo dotaći psihološku granicu od 30 kruna za evro. Je li to realno?

Ukoliko diskutujemo o bliskoj budućnosti onda mislim da to nije realna vizija. Ako uzmem scenario da će u proljeće biti mirnije i situacija se nekako razriješi, bilo vakcinom bilo da će virus populaciju manje napadati, onda mislim da može nastati doba postepenoga povratka višim vrijednostima. Ali ja nemam kristlnu kuglu. To je kocka. Razvoj valuta ne zna predvidjeti de facto niko. Međutim ja sam optimista, ne vjerujem u ekonomsku apokalipsu u vezi sa ovom neugodnosti.

Neugodnost? Stalno je to za ekonomiju u dugoročnom horizontu samo „neugodnost“?

Mislim da je tako. To je veliki eksterni šok. Veliki problem. Ali ništa što bi dugoročno trebalo izmijeniti paradigmu postavljenja češke, evropske ili svjetske ekonomije. Nasuprot tomu, ako uspijemo te stvari brzo eliminisati onda ekonomija nema razbijenu strukturu kao nakon rata ili po višegodišnjoj krizi. Tako da može brzo obnoviti svoja dostignuća. Ne pretpostavljam da bi smo mogli doći na tako ekstremne granice krune.

Samo što vi morate imati plan B. A mnogo ljudi se boje da to upravo dalji pad krune.

Razumljivo moram spomenuti to što smo više puta deklarisali – ako bi nešto tako grozilo nećemo sjediti skrštenih ruku. Mi smo centralna banka koja ima jednu od najvećih deviznih rezervi u svijetu u odnosu na ekonomiju koju opslužujemo. Tako da imamo dovoljno vatrene sile da bismo zaustavili destruktivnu depercijaciju krune. Naš glavni mandat je da se brinemo o stabilnosti cijena. Kruna za to razumljivo može biti izuzetan instrument.

Upravo je cjenovna stabilnost sada velika tema. Cijene svuda rastu. Okrivljena je visoka inflacija iznad tri posto – u Češkoj raste najbrže u Evropi. Zašto? Čija je to krivica?

Inflacija je relativno višeslojni problem: da, inflacija kod nas raste više nego kod drugih. Karakteristično je da je inflacija viša u zemljama koje imaju vlastitu valutu a posljednjih godina su zabilježile jak ekonomski rast. I veliku napetost na tržištu rada. Češka, Mađarska, Poljska. Međutim, naša inflacija nije nikakva hiper inflacija, to hoću da naglasim. Ona je malo iznad naše zone tolerancije od 3 posto. Ona će se postepeno u toku godine vraćati pod ta tri posto.

Jeste li u to sigurni?

Sasvim. A iduće godine biće blizu našega cilja od dva i pol posto. Tamo bi trebalo da ostane duži period. Ali pođimo nazad ka razlozima rasta inflacije. Pregrijavanje naše ekonomije koje se vidjelo uglavnom na tržištu rada a nakon toga naprimjer na tržištu nekretnina, bilo je izuzetno. Veće nego što smo si mogli predstaviti. Mi stalno inkasiramo veoma silnu potražnju iz tih rastućih plata od 2014. do 2019. godine. Poslodavci su povećavali plate i to često bez obzira na realnu produktivnost rada. Samo da bi zadržali radnike. To se manifestuje u inflacionom pritisku: Značajnu ulogu igra i povećeni nivo cijena nekretnina. To je značajna pozicija u indeksu inflacije. Tome se dodale izmjene cijena cigareta, alkohola, porast cijena električne energije, vode…A duže vrijeme imali smo znatan rast cijena životnih namirnica i to zbog rasta cijena na evropskom tržištu. Slab urod, pa problemi sa dostavom u pandemiji…To sve je vodilo tome da imamo inflaciju nešto višu ali ona će se snižavati i vraćati do koridora oko dva posto.

Nezaposlenost je sada oko četiri posto, kao da se ništa ne dešava – samo što su u toku razni antivirusovi prgrami podrške a imamo i mehanizam dvomjesečnih otkaza. Ta brojka će brzo porasti, zar ne?

U pravu ste, na tržištu rada emidemija se zasada pojavljuje sa velikim zakašnjenjem. Trenutna slika je deformisana. Vidjećemo šta će zamijeniti sadašnje režime. Nezaposlenost se zasada povećava veoma polako. Ali katastrofu svakako ne bih očekivao. Čak samo iz tog razloga što je predcovidivo pregrijavanje tržišta stvorilo određene zalihe, koje će se postepeno raspuštati. Odlazi dio inostranih agenturnih radnika, preduzeća neće zapošljavati nove radnike, ukidaće se radna mjesta ljudi koji naprimjer odlaze u penziju. Naše procjene su negdje na pet – šest posto nezaposlenosti na kraju godine. Ali i to je velika izmjena nasuprot tomu na šta smo bili navikli. Nezaposlenost će se osjetiti.

A Česi će morati ići raditi ono što su prije radili jeftini stranci sa Istoka, naprimjer čistačice.

To u svakom slučaju ne bih isključio. Minimalno za određeno vrijeme takva situacija može nastati. Mislim da to nije nikakva tragedija.

Kakvo je vaše mišljenje o ekonomskim koracima vlade u doba corona virusa?

Kao laik o epidemiološkim mjerama neću se izjašnjavati. Sa gledišta ekonomske kompenzacije vezane za to konstatovao bih da je u prvom talasu reagovala u osnovi ispravno a bilo je to veoma slično kao i u drugim zemljama. Možemo diskutovati o efikasnosti administriranja pojedinih mjera. Ali ta velika podrška, da preduzeća ili privatnici ne budu odmah nesolventni, to je bilo ispravno. Mi tada još nismo znali kakva je to bolest, da li će nas sve pobiti. Nije li to kuga ili ebola ili neka druga strašna epidemija. Napor vlade je tada bio na mjestu. Razumljivo velika debata će biti šta raditi dalje.

A šta sada?

Danas već znamo da to nije kuga niti ebola. To je  kompleksna problematika sa gledišta kapaciteta zdravstvenog sistema a zahtijeva nužnost daljeg održavanja određenih limitirajućih mjera. Na drugoj strani vidimo da je virus veoma selektivan, nekim branšama zadaje brigu dok neke uopšte nisu dotakmute a drugima, nasuprot tomu, ide u prilog – na preferencijalni način odgovara novom biznisu. Tako da bi podrška trebala biti više selektivna. A zapravo mislim da bi se vremenom trebala postepeno smanjivati. Zato što mi nećemo moći obezbjediti trajnu održivost nekih pogona – naprimjer restorana koji su bili izrazito zavisni od turista. Prosto ne možemo. Zato što ti turisti ne moraju biti ovdje ni slijedeće dvije godine. To je kao kad bismo stalno davali novac preduzećima za koje znamo da će svakako propasti. Treba pogledati istini u oči. Taj novac je naš zajednički. To nisu tuđe pare. Niko nam ih nije poklonio. Mi to dajemo iz budućih poreza. A te buduće poreze moraće poreski obveznici platiti. Mi pozajmljujemo iz budućnosti. Naša djeca i unučad će to osjetiti. Tu bih bio već malo oprezniji.

Dobro, to razumljivo ima logiku ali recite taj svoj nazor, iako relevantan, vlasniku restorana koji ima ovdje, korak od sjedišta ČNB na praškim Prikopima, dvadeset pet godina uspješan restoran…

Nije moguće nekoga održavati do beskonačnosti. Ja se izvinjavam. Shvatam da je u svakom pojedinačnom slučaju to izuzetno teško. Nikada takvo nešto nismo doživjeli. Teško je nekome reći: To ćeš morati zatvoriti. Ali isto tako bi bilo neodgovorno držati ljude u nekoj iluziji da će se brzo vratiti zlatna vremena. A dok to ne dođe da će se sve dotirati. Usmjeravanje pomoći će vremenom biti sve teže. To je jasan signal toga da će se izvori i kapciteti ljudi morati prebacivati na drugu stranu.

“Propašće nesposobni”, rekao je predsjednik Miloš Zeman i naljutio cijelu zemlju.

Ja neću komentarisati izjave gospodina predsjednika.

Ali biće to krvavo.

Ne bih upotrebio tako silan izraz ali u kapitalizmu je to tako, svakog trenutka neko završava a neko počinje. Ja znam da je to strašno teško, pogotovo u stvari koje su se dugo gradile. Pogledajte na proizvođače aviona, prije godinu dana niko ne bi rekao da će se Boeing boriti za golo preživljavanje. To je viša sila. Niko od nas nije izmislio taj virus, to je nova stvarnost u našim životima, na koju se moramo adaptirati. Moramo i dalje živjeti sa virusom koji će na razne načine ograničavati život društva. A pri svom poštovanju tih restorana – restorani ne drže ovu republiku na nogama…

Poznati šef kuhar Zdenek Polreich u MF DNES procjenio da do 50 posto restorana u Pragu može biti zatvoreno.

To gospodin Pohlreich zna sigurno bolje nego ja ali to uopšte ne zvuči nesmisleno, kad to prvi puta čuješ. Praška gastronomija je bila postavljena na turistima, kojih nema a ne zna se kad će ih biti. Jasno je da ti pogoni ne mogu izdržati dugo u funkciji. Mogu sebi predstaviti da je to realna procjena.

Govorili ste o neobičnom tržištu nekretnina. Zašto do sada uopšte ne padaju pretjerane cijene nekretnina, kako se očekivalo. Dole su išle samo najamnine.

To je zanimljiv fenomen. Vjerovatno je ta naša situacija specifična – puno i time što je pritisak potražnje bio ogroman a zasada se još nije puno redukovao. Posebno jer ti ljudi koji su mogli kupovati skupo stanovanje u velikim mjestima zasada vjerovatno nisu izgubili svoje novce. A i dalje razmišljaju o toj investiciji. Raste udio investicionih kupovina nekretnina. Za bogatije to je sredstvo kako sačuvati svoj novac. Ponuda stanova ne raste značajno, nedostatak na tržištu izgleda da i dalje traje. U ovome periodu došlo je do smanjenja kamatnih stopa u hipoteka tako da su uslovi za dio klijenata zanimljiviji i bolji. A također je bio ukinut porez na prodaju nekretnina što je moglo podstaknuti nekave odložene kupovine iz prošlosti. To tržište zasada izgleda veoma robusno. Kada će se to zaustaviti? Ne znam. To je slična špekulacija kao sa valutama. Ali stvarno mislim da je to fenomen Praga i par velikih mjesta jer u drugim mjestima cijene već ne rastu. A mogle bi negdje početi i padati. Prema tome, kako bude djelovati ta stagnacija sa gledišta potraživanja.

Ako neko sada planira kupiti stan, šta biste mu savjetovali? Da pričeka jednu godinu?

Na to nema univerzalnog odgovora. Ako trebam stanovati odmah onda nema diskusije. Ali ako tražim stan za investiciju, onda ja kao konzervativni investitor do tih preskupih nekretnina ne bih žurio. Ali nemam kristalnu kuglu.

Moja kćerka je stara jednu godinu. Šta će za nju značiti deficit od 500 miliona kruna? Već se špekulira da naša djeca neće imati skoro nikakvu penziju. Šta im onda ostavljamo?

To je dobro pitanje. Ali ne budimo fatalisti. Trebali bismo nastojati ostaviti im funkcionalno društvo i to po svim stranama uključujući i ekonomsku održivost. Održati poziciju za koju se ne moramo stidjeti. Ne smijemo svojim nasljednicima ostaviti samo dugove nego i aktivu iz koje budu moći te dugove plaćati. Mi nismo prezadužena zemlja, stalno smo u sigurnoj zoni, ali sve to je sada. Trenutno. A moramo shvatiti da sa tim izdacima moramo raditi oprezno. U bliskom vremenu to se može izmjeniti. Na koncu ove godine imaćemo oko 40 posto duga na BDP a imali smo 30 posto. Kad imamo takav dug onda za njega platimo kamate, u našem slučaju oko pedeset milijardi. Ali kada bismo bili naprimjer u situaciji Grčke ili Italije koje imaju dug 150, 180 posto BDP onda bismo morali davati stotine milijardi na otplatu duga. Onda pogledajte tu razliku…

A sad to objasnite ljudima.

No…Trebala bi se minimalno raditi nekakva objašnjenja. Mi pozajmljujemo iz budućnosti. To će naša djeca i unučad osjetiti.

cnb.cz

Jakub Kvasnička
Autor 30.10.2020. u 09:47

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija