Desničarski ekstremizam: Huškanje se pretvara u teror

Sabine Leutheusser-Schnarrenberger
Autor/ica 4.8.2019. u 11:12

Desničarski ekstremizam: Huškanje se pretvara u teror

Foto: Caroline Seidel / DPA – Desničarski miting u Kelnu  (foto Arhiv)

U kakvom društvu mi ustvari živimo? Ovo pitanje mora postaviti svako sebi nakon desničarsko ekstremističkog nasilja proteklih tjedana. Država mora konačno djelovati. 

Gostujući prilog od Sabine Leutheusser-Schnarrenberger
Preveo i uredio Ešref Zaimbegović

Ubistvo rukovodioca vladinog ureda u Kaselu Waltera Lübckea bilo je prekretnica u djelovanju organizovanog i nasilnog desničarskog ekstremizma u Njemačkoj. Ako su dosada nasilničko ponašanje, huškanje i potpaljivanje bili najčešća sredstva desničarskih ekstremista da bi u društvo unijeli mržnju i nasilje huškanje se sada pretvara u otvoreni teror:

  • Naoružani desničarski ekstremist vozi se sa napunjenim oružjem kroz južnohesenski Wehtersbah i puca iz automobila na jednog Eritrejca koji upravo prolazi,
  • u džamije u Manhajmu, Duisburgu i Majncu dolaze prijetnje bombama isto kao i u berlinsku partijsku centralu Lijevih,
  • U Citau je izvršen napad ekspolozivom na privatni stan jedne demokratski izabrane gradske odbornice, i
  • u Lajpcigu dva obdaništa stoje pod policijskom zaštitom jer su svinjsko meso iz religioznih razloga skinuli sa jelovnika.

Mi trenutno doživljavamo novi kvalitet nasilja: U Citau, Majncu, Kaselu, Berlinu, Duisburgu i Lajpcigu, na istoku i zapadu republike. Ko u slučaju akcija širom zemlje od „NSU 2.0“, „Sjevernog krsta“ i „Combat 18“ još proklamira teze o pojedincima taj zatvara oči pred realnošću: U Njemačkoj djeluju organizovane i dobro naoružane desničarsko ekstremističke mreže.

Opasnost za našu demokratiju

Ured za zaštitu ustavnog poretka potvrdio je ovu procjenu još prošle godine. Prema njemu u Njemačkoj je aktivno 24.000 desničarskih ekstremista, polovina od njih sklona nasilju, često organizovani u grupe. Na osnovu najnovijih informacija SPIEGEL-a upozorava sada pored Ureda za zaštitu ustavnog poretka i Savezni kriminalistički ured (BKA) na opasnost od terora desničarsko ekstremističkih grupacija.

Najnovije povećanje nasilja potvrđuje da su desničarski ekstremisti trenutno najveća opasnost za našu demokratiju i društvo – i zbog toga što su se infiltrirali u dijelove bezbjednosnih službi kao što to pokazuju stalni skandali oko Ureda za zaštitu ustavnog poretka, policije i armije.

Međutim šta koristi analiza ako izostaju konzekvence?

Predugo se desničarskom ekstremizmu poklanjalo suviše malo pažnje. I ko je mislio da će se najkasnije nakon ubistva Waltera Lübckea provesti strukturne reforme u njemačkom bezbjednosnom aparatu taj se razočarao. Umjesto stalno novih tvrdnji da se opasnost uzima ozbiljno moraju desničarski ekstremisti konačno osjetiti snagu pravne države i to brzo i konzekventno – u djelima a ne u riječima.

Trenutno u Njemakoj djeluje 17 biroa Ureda za zaštitu ustavnog poretka što vodi ka velikom gubitku na efikasnosti – treba pomisliti na neuspjeh u nadzoru nad Anisom Amrijem, atentatorom sa Breitscheidplatza. Moraju se stvoriti uslovi i težiti reformama tako da se broj biroa svede na četiri težišna – naprimjer sjever, jug, istok i zapad.

Neophodan je upozoravajući razgovor sa izazivačima nasilja

Međutim potrebne su i temeljite novine u ophođenju sa desničarskim ekstremizmom. Preventivni rad treba dobiti značajno veću ulogu: Aktivna upozorenja policije i razgovori na desničarskoj sceni nisu samo zamislivi negi neophodni. Ova metoda se već godinama uspješno sprovodi sa huliganima i islamistima – zašto ne i sa desničarskim ekstremistima?

Vrlo često počinioci desničarsko ekstremističkog nasilja bili su vlastima poznati prije načinjenog prekršaja; preventivne mjere mogle su spriječiti ono najgore. Zato još teže pada činjenica da nevladinim organizacijama kao Exit-Deutschland, koje već godinama uspješno podstiču izlazak sa desničarsko ekstremističke scene, prijeti gubitak državnih potpornih sredstava.

Konačno država treba nove koncepte koji će sigurnosno politički voditi više računa o radikalizaciji govora time što će staviti na raspolaganje neophodno osoblje koje će moći efikasno pratiti komentare mržnje. Zemljska vlada u Sjevernoj Rajni – Vestfaliji je osnivanjem posebnog ureda “Hate Speech” za progon politički motiviranih komentara mržnje etablirala model na koje bi se pokrajine i uredi mogli orijentisati.

Uvrede, prijetnje, huškanje i otvoreni pozivi na kaznena djela su sastavni dio kaznenog prava a ipak ih desničari često nesmetano upotrebljavaju. I njihovo parlamentarno krilo AfD već godinama verbalno širi mržnju i snosi znatnu moralnu suodgovornost za aktuelnu eskalaciju nasilja: Pojmovi kao „veleizdajnici“, „okupatori“, „izmjena stanovništva“ i „migracija noževa“ pripadaju standardnom retoričkom repertoaru većine AfD političara. Konzekvence trajne agitacije su liste smrti na kojima su desničarsko ekstremističke organizacije uvele skoro 25.000 ljudi sa imenima i adresama.

Policija i biroi za zaštitu ustavnog poretka moraju konačno pokazati da su nešto naučili iz grešaka iz prošlosti i da teror sa desna takvim i shvataju. Istovremeno moraju uredi biti opremljeni sa neophodnim resursima da bi borbu protiv desničarskog ekstremizma, posebno u grupiranju i u preventivnom radu mogli uspješno voditi.

Jer ako desničarskom ekstremizmu ostanu slobodne ruke živjećemo u društvu u kome ispred obdaništa patroliraju policajci, u kome ljudi sa migracionim porijeklom imaju strah izaći na ulicu, u kome jevreji i muslimani ne mogu praktikovati njihovu religiju. Ukratko: u kome je sloboda individue masivno ograničena.

Tako daleko ne smijemo nikada doći.

spiegel.de

Sabine Leutheusser-Schnarrenberger
Autor/ica 4.8.2019. u 11:12