Eksplodirajuće cijene gasa, nafte i struje: Oporezovati ratne profitere

Michael Sauga/ spiegel.de
Autor 30.7.2022. u 12:42

Eksplodirajuće cijene gasa, nafte i struje: Oporezovati ratne profitere

Termoelektrana Jänschwalde kod Cottbusa/ Foto: Georg Ismar / picture alliance / dpa

Odlazeći italijanski premijer Mario Draghi lukavo uvedenim doprinosom poziva profitere Putinovog energetskog rata na kasu. Berlinska vlada bi trebala detaljno pogledati ovaj koncept

Piše: Michael Sauga

Preveo: Ešref Zaimbegović     

Ako postoji riječ kod koje njemački ekonomisti sigurno zastaje dah onda je to „višak profita“ a još više ako slijedi dodatak „porez“. Ko razmišlja o tome da u Njemačkoj uvede poseban doprinos koji bi plaćali energetski koncerni po uzoru na Italiju ili Veliku Britaniju, mora shvatiti da će ga smatrati ludim ili komunistom ili oboje. I ko tada ipak ne popusti biće zasut cjelokupnim katalogom relevantnih kontra argumenata.

Dobit je u Njemačkoj već odavno oporezovana, kaže se. Kažnjavati pojedine branše bila bi samovolja. I ko bi trebao odlučiti kada dobit postaje višak profita i kojom stopom bi ga trebalo opteretiti? Sve to nema smisla i vodi u propast koji dopušta samo jedan zaključak: Ruke dalje od poreza na višak dobiti, u svakom slučaju u normalnim vremenima.

U ratu loša gospodarska politika može biti dobra politika

Samo, vremena nisu normalna. Rusija bombarduje Ukrajinu i vodi energetski rat protiv Evrope sa ciljem da razdijeli društva. Upravo su smanjili protok gasa sa odgovarajućim posljedicama. Dok eksplodirajuće cijene nafte i gasa prijete da gurnu u siromaštvo milione ljudi sa niskom zaradom , neka preduzeća iz tog sektora ostvaruju strašne dodatne profite kako to pokazuju balansi mnogih naftnih koncerna.

Ova podjela je srž Putinove strategije. Ko na inteligentan način želi da radi protiv nje, kako je pokazao odlazeći italijanski premijer Mario Draghi, sudara se možda sa čvrstim kanonima njemačke politike poretka. Ali on bar pokušava da se brani od ekonomskih napada Kremlja – dok savjet većine njemačkih ekonomista ide u pravcu da se od Putina manipuliranim snagama tržišta ostavi slobodan prostor. Drugačije rečeno: U ratu loša gospodarska politika može biti dobra politika.

Ovdje su razlozi za to: Mnoga domaćinstva u Njemačkoj će slijedeće godine morati dodatno izdvojiti četverocifrene iznose za struju, gas ili benzin, kažu studije. Ukoliko tako bude milioni građana na donjim spratovima prihodne skale bili bi finansijski preopterećeni. Zbog toga vlada mora amortizovati dio šoka poskupljenja, kao što je već najavila. Samo više stope Hartz IV i više pomoći za stanarinu nije dovoljno, vlada mora platiti i širokogrudne pomoći za energiju za one koji malo zarađuju, već i iz razloga ravnopravnosti. To će zahtijevati dvocifreni iznos u milijardama koje se pod uslovima kočnice zaduživanja mogu sakupiti samo povećanjem poreza. Ukratko: Ko je protiv poreza na višak dobiti mora istovremeno objasniti zašto radije želi povećati druge poreze, naprimjer porez na dohodak ili opšti korporativni porez.

Putinov gasni rat donosi nizu energetskih firmi u kasu ekstra prihode, koji se pri najboljoj volji ne mogu objasniti izuzetnim preduzetničkim učinkom. Naprimjer struja: Pošto cijena električne energije pod današnjim tržišnim uslovima slijedi cijenu gasa, branša je kao posljedica Putinovog rata podijeljena u ekstremni svijet dvije klase. nekoliko malo gasnih elektrana proizvodi struju za 300 evra po megavat satu. U elektrani sa kamenim ugljem se nasuprot tomu utroši 200 evra, u postrojenju sa mrkim ugljem je to oko 100 evra a kod mnogih postrojenja sa zelenom strujom takozvana cjenovna kompenzacija iznosi također oko 100 evra.

Za proizvedenu struju međutim dobijaju svi istu cijenu od oko 300 evra po megavat satu; i tako ostvaruju veliki dijelovi elektro gospodarstva upravo sanjane rendite od 50, 100 ili 200 posto, koje se ne mogu objasniti ničim drugim nego Putinovim gospodarskim ratom. U tekućoj godini, cijene stručnjaci, ekstra prihodi operatera vjetrenih i solarnih parkova kao i energetskih koncerna od RWE do Vattenfala sumirat će se na dvocifrene milijardske iznose. Otkinuti dio toga i tako obeštetiti milione gubitnika energetske inflacije je bez sumnje politika preraspodjele. Ali takva za koju postoje dobri razlozi.

Uz ovo dolazi da je plaćanje Draghija mnogo vještije konstruisano nego što su većina kritičara koncepta svjesni. Kao prvo ono važi samo za energetsku branšu, dakle za onu granu gospodarstva na koju je uperena Putinova strategija. Kao drugo poseban porez nije podignut na višak dobiti koji je stvarno teško utvrditi. nego na višak prihoda u poređenju sa prošlom godinom, čime se „izbjegavaju poteškoće kod mjerenja viška dobiti“, kako je Naučna služba Bundestaga utvrdila u svojoj procjeni.

Koalicija bi trebala još jednom pogledati Draghijev porez

Posljedica je da mnogi argumenti kritičara nemaju snagu. Sprječava li porez investicije u energetsku branšu? Jedva, jer firme ostvaruju i dalje dobit u izuzetnoj visini. Opterećuje li on preduzeća u krizi? Prije da ne, jer fiskus dolazi ako je višak prihoda dovoljno velik. Da li to štetiti ugledu gospodarskog lokaliteta Njemačke? Vrlo nevjerovatno, konačno on će biti uveden u više država EU i izričito je preporučen od centrale iz Brisela.

Naravno bilo bi veoma opasno ako bi se sa ovim davanjem trajno kršio princip da se svaki zarađeni evro treba odmah oporezovati. To međutim izričito nije planirano. Porez treba platiti samo jednom i naknadno što ima za prednost da firme ne mogu zauzvrat povećati cijene. Time bi davanje bilo djelotvorno sredstvo da se suprotstavi Putinovim napadima na prihode srednjih i nižih slojeva. Djelotvornije u svakom slučaju nago rabat na tankovanje koji dijelom odlazi naftnim koncernima. Pravednije nego paušal za prevoz na posao koji ide u korist onih koji dobro zarađuju. Bolje od ograničenja cijene koje oduzima poticaj za štednju.

Sa ove tačke gledišta koalicija bi trebala još jednom tačnije pogledati Draghijev porez. on bi se dobro uklopio u ofanzivu solidarnosti koju savezni kancelar Olaf Scholz upravo planira pod motom „You’ll never walk alone“. I FDP bi trebao ponovo razmisliti. Liberali su konceptu Draghija brzo dali otkaz, jer su oni iz temeljnih razloga protiv viših poreza.
Međutim, brzo bi se moglo raditi ne više o tome da li se u borbi protiv Putina moraju povećati porezi nego o tome koji porez dolazi u obzir. Najkasnije tada trebali bi se liberali zapitati da li bi solidarni doprinos trebali dati oni koji očigledno profitiraju od Putinovog energetskog rata. Ili reći to jezikom njihovog partijskog šefa Christiana Lindnera: Rađe ispravno oporezovati nego pogrešno oporezovati.

Inače – ekstraprofit i posebne naknade bili bi posebno visoki za operatere nuklearnih elektrana kojima bi se produžilo radno vijek. Dakle, može li se stvoriti više društvene ravnoteže kroz dodatnu nuklearnu energiju? Samo pitanje ukazuje na oblik pragmatizma za koji jedva da ima mjesta u republičkoj politici, koja je oblikovana logorskim razmišljanjem.

Uostalom – posebno visoki bili bi ekstra dobici i poseban porez kod operatera atomskih centrala, čiji bi se radni vijek produžio. Da li bi se ostvarilo više socijalnog ujednačavanja kroz dodatnu struju iz atoma? Već i pitanje označava jednu formu pragmatizma za koju u tvrdoj politici Njemačke jedva da ima mjesta.

spiegel.de

Michael Sauga/ spiegel.de
Autor 30.7.2022. u 12:42