ENG
Eminencija iz sjene
Autor/ica 👤Jan Puhl
Povezani članci
Lutkar Jaroslav Kačinski i njegova marioneta: Predsjednik Andžej Duda
Foto: Gazeta/Reuters
Ponovni izbor Andžeja Dude jača autoritarnu vladavinu nacionalkonzervativaca u Poljskoj. Šef partije Jaroslav Kačinski može i dalje razgrađivati demokratiju.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Pobjednik predsjedničkih izbora zove se Jaroslav Kačinski. Pritom se on uopšte nije kandidovao i također neće biti šef države. Ali to i ne mora biti. Jer Kačinski je na visoku poziciju postavio svoga lakeja Andžeja Dudu.
Niko u Poljskoj ne vjeruje da Duda ili i desničarskonacionalna vlada prave samostalnu politiku. Autoritarno nacionalni zaokret zemlje u posljednjih pet godina je vezan za Jaroslava Kačinskog, osnivača i šefa partije „Pravo i pravda“ (PiS).
On je upravljač, on ima izuzetan autoritet, on kontroliše kurs Poljske. Šef države je njegova marioneta. Jaroslav Kačinski se uvijek drži u pozadini, on je eminencija iz sjene.
Po nalogu svoga učitelja Duda je dobio izbore
Po nalogu svoga učitelja Andžej Duda je u nedjelju po drugi puta dobio predsjedničke izbore – iako sa veoma malom prednošću: Oko 51 posto protiv otprilike 49, koliko je dobio liberalni protukandidat Rafal Trzaskovski.
Kačinski je u potpunosti čovjek moći, on malo drži do liberalne demokratije, ne sanja baš o diktaturi, ali ipak o jakoj državi u kojoj vlada (njegova) većina bez da mora mnogo uzimati u obzir mišljenja drugih i manjina.
Predsjednik je pomoćnik Kačinskog
Zbog toga je on proteklih godina dopustio da se razgrađuju u političkom sistemu predviđeni kontrolni mehanizmi. PiS većina može vladati, ima najvažnije ključne pozicije Poljske pod kontrolom, kao i državne medije i sudove. A Duda mu je i u proteklom mandatu bio popustljivi pomoćnik, uvijek je potpisivao najvažnije zakone, svejedno da li su bili sporni u zemlji ili u EU.
To kako Kačinski vodi svoju partiju pokazuje kako malo on cijeni demokratske procese formiranja stavova. On diriguje PiS od gore na dolje. Veliki predsjednik odlučuje o programu, on donosi sve važne personalne odluke. Prije pet godina on je i od Dude, tada običnog poslanika, stvorio predsjedničkog kandidata. U PiS nema tajnih izbora, nema puno diskusija, vođa ima posljednju riječ. Njegove pristalice smatraju ga karizmatičnim, napregnuto čekaju šta će on reći.
Kada je PiS 2015. došao na vlast Kačinski je prvo očistio državnu TV. Svaka vlada od preokreta postavljala je na TVP svoje ljude ali ostaci raznovrsnosti su bili prisutni. Pod Kačinskim TVP provodi grotesknu nespretnu vladinu propagandu. I Duda se u svojoj izbornoj kampanji mogao osloniti na ovo PR odjeljenje.
Poremećeni odnos prema slobodi štampe
Kačinski ionako ima poremećen odnos prema slobodi štampe. Na kritiku inostranih novinara naprimjer on uopšte ne reaguje. Oni su za njega agenti njihovih vlada, koji – naravno – po nalogu zemalja iz kojih su došli prave raspoloženje protiv PiS-a. Tako kao naprimjer dopisnik „Welt“-a Philipp Fritz, koji je nedavno napisao da bi Trzaskovski prije nego Duda donio mir u njemačko – poljske odnose. TVP ga je nakon toga stilizirala – a indirektno i Trzaskovskog – kao pomoćnika Berlina. Izborni lokali jedva da su se zatvorili a PiS političari su opet u razgovor doveli projekat „povratak Poljskoj“ u medijima.
Kačinski očigledno flertuje sa tim da uvede zakone kojim bi se ograničili inostrani udjeli u imovini. Time bi mogao stvoriti instrument kojim bi još i privatne stanice i portale podredio PiS-u.
Kačinskom na srcu leži projekat reforme pravosuđa. PiS je uz pomoć predsjednika Dude obezbijedila da je Ustavni sud sada popunjen sa pristašama. Sudije kontroliše gremijum koji je sastavila PiS-ova većina u parlamentu.
Ove pretvorbe EU parlament, briselska komisija i nezavisni gremiji kao venecijanska komisija posmatraju kao prekršaj protiv principa međunarodnog prava i podjele nadležnosti. Međutim to je Kačinskom očigledno svejedno. On riskira da od Poljske napravi autsajdera u EU – iako EU među njegovim zemljacima redovito ima rekordno visoke vrijednosti prihvatanja od oko 90 posto.
Prošle su tri decenije od vremena kada je Poljska stenjala pod komunističkom vladavinom. Zašto dobra polovina tamošnjih birača trpi da jedan čovjek kao Kačinski tek dobijenu demokratiju opet demolira?
To su socijalna davanja, dječiji dodatak, 13. penzija, smanjenje godina za odlazak u penziju – mjere preraspodjele, koje podstiču konzum i daju ljudima osjećaj, da su „konačno“ viđeni od „politike“.
Poljska – podjeljena zemlja
Međutim to nije sve: Dudin protivnik Rafal Trzaskovski pobijedio je u gradovima, prije svega onim iznad 250.000 stanovnika i dominirao je čak i kod birača između 30 i 49 godina. Tek od 50 i u selima Duda ga je pretekao.
Od preokreta je i velika većina starijih i seoskog stanovništva postala imućnija. Uprkos tome mnogi imaju osjećaj da su kulturalno nadmašeni od stanovnika rastućih gradova. Raširen je utisak da bi građani i njihov kandidat Trzaskovski provinciju smatrali u osnovi zaostalom. Mnogi stanovnici sela smatraju da je njihov način života od ovih naprednih građana potcijenjen: vjera, nacija, porodica – sve to nije više vrijedno u Varšavi ili Poznanju.
U izbornoj kampanji malo se radilo o suštini nego prije svega o tim osjećajima. Duda svoju pobjedu ne zahvaljuje vatrenim govorima mržnje protiv neprijatelja nacije nego svome podilaženju jednostavnim Poljacima. Poruka je bila: Vi ste uredu iako idete u crkvu, ne volite homoseksualce i niste vegetarijanci.
Međutim, izbori su pokazali da tako misli samo malo iznad 50 posto Poljaka. Duda je dobio samo pola miliona glasova više od Trzaskovskog. Rezultat je tako tijesan da bi se za PiS mogao pretvoriti u Pirovu pobjedu.
Čak i Kačinski ne može radikalno vladati protiv druge polovine zemlje. Jer to bi još pojačalo podjelu zemlje. Još u nedjelju uveče, dok su rezultati izbora bili još nesigurni pozvao je Duda Trzaskovskog u predsjedničku palatu – gest približavanja, koji Duda sigurno nije poslao bez saglasnosti Kačinskog.
Trzaskovski je prijateljski otkazao.
Autor/ica 👤Jan Puhl
