Fatamorgana u Briselu
Pravo inicijative za evropski parlament je samo prividno rješenje – EU treba opsežnije reforme

Manuel Gath 
Autor 6.8.2019. u 14:05

Fatamorgana u Briselu<br>Pravo inicijative za evropski parlament je samo prividno rješenje – EU treba opsežnije reforme

Foto: AFP/IPG

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Proevropljani svih boja, od naučnika do prosječnih građana su jedinstveni: Evropski parlament (EP) treba imati pravo na inicijativu da bi mogao pripremati prijedloge zakona i unositi ih u zakonodavnu proceduru. Samo tako mogao bi se razviti u „pravi“ parlament. Dosada je formalno samo Evropska komisija mogla davati konkretne prijedloge.  Što teoretski zvuči jednostavno u praksi je međutim kompleksno.

Trenutno postoji neformalni dogovor da Komisija može pokrenuti inicijativu o pitanjima koja želi EP. Parlamentarci mogu tako vršiti lagani pritisak na političku agendu Komisije. Na drugu stranu slični razgovori vode se i sa Vijećem i tu takođe nastaju prijedlozi. Brisel je tradicionalno mjesto političkog kompenziranja sa izraženom kulturom da se konflikti rano utvrde i da se traži konsenzus.

Prošlost je međutim pokazala da ovi aranžmani imaju granice. Možda najdublje u sjećanju ostaje debata sa Charlie McGreevy, koji je od 2004. do početka 2010. bio irski komesar EU za unutrašnje tržište i usluge. Tek nakon značajnog javnog i političkog pritiska on je dopustio da se izradi  jedan legislativni prijedlog za EU finansijski nadzor – ali mora se naglasiti nakon direktnih posljedica globalne finansijske krize. Više pokušaja EP ostalo je prije toga neodgovoreno, povjerenje između ove dvije institucije palo je na najnižu tačku. Nada zagovornika prava na inicijativu je sada da će se blokade ove vrste moći otkloniti i EP postati mjesto uticaja na agendu.

Atraktivno rješenje za više pažnje i jačanje EP glasi: manje konsenzusa, više konflikta.

Formalno pravo inicijative za Parlament nudi dodatnu vrijednost samo onda kada se na agendu postave kritička pitanja oko kojih se ne može postići konsenzus. To se tiče naprimjer ciljeva zaštite klime kod kojih je većina poslanika ponekad ambicioznija nego ostale EU institucije. Dalji primjer su mnogobrojni novi ekonomsko politički instrumenti za osiguravanje od kriza u posljednjih deset godina. Djelomično pod izuzetnim vremenskim pritiskom i također mimo EU ugovora stvoreni su novi mehanizmi koji su trebali evropsko gospodarstvo i valutu učiniti otpornijim na krize. Mnogi od njih su koordinirani direktno među državama bez većih prava kontrole i uticaja Parlamenta. Za pravo suodlučivanja poslanici su se morali stalno boriti, u prvoj liniji protiv Vijeća.

Ovdje leži jezgro problema u debati oko prava na inicijativu. Ne radi se samo o jednom skoro simboličnom aktu vrednovanja, jer svaki „pravi“ parlament može pokrenuti inicijativu. Ovde se radi o revalorizaciji Parlamenta protiv Vijeća kao institucionalnog protivnika u borbi za moć i uticaj. Ko donosi glavne političke odluke, Vijeće ili Parlament? I kako će biti „osnovne linije“ na nivou EU parlamentarno legitimirane? Ovdje stoje metode zajedničkog učešća Vijeća i Parlamenta i međudržavne metode unije a la Merkel u direktnoj konkurenciji jedna sa drugom.

Sa pravom inicijative za Parlament javlja se osim toga nada na politiziranje EU. Atraktivno rješenje za više pažnje i jačanje EP glasi: manje konsenzusa, više konflikta. Pravo inicijative Parlamenta ne može se dakle zamisliti bez Vijeća kao antagoniste. Međutim ovdje postoje dvije zamke. Prva: Ako EP treba da dobije formalno pravo inicijative zašto tada ne i Vijeće? Nije teško nagađati da će ovaj zahtjev doći iz krugova šefova država i vlada najkasnije povodom sljedećih izmjena ugovora. Predstavite si samo prijedlog zakona o politici azila iz pera poljskog, austrijskog, mađarskog i italijanskog ministra unutrašnjih poslova. I druga: Ako EP pritišće na kontroverzne reforme, šta sprječava Vijeće da ove inicijative u vlastitim organima blokira ili ne podupre?

Sa pragmatičnom ponudom, Komisija će biti aktivna na većinski zaključak Parlamenta, nova predsjednica Komisije von der Leyen u svome nastupnom govoru pred EP izbjegla je prvu zamku. To je dakle indirektno ali ne i formalno pravo inicijative – zasada sve u redu. Ali: srž stvari biće njena uloga i uloga nove Komisije ako Vijeće bude sistematski blokiralo parlamentarne inicijative koje mu ne odgovaraju. Nezvanično krugovi Evropske narodne partije u Briselu polaze od toga da će se upravo to desiti i sa progresivnim inicijativama von der Leyen i Komisije u području klime i socijalnog staranja. U svakom slučaju ona je u prvom intervjuu nakon izbora u nekim stvarima reterirala. U odnosu sa Vijećem odlučuje se u osnovi da li  nova predsjednica odgovara Parlamentu ili Vijeću.

Rado bi se uradilo tako kao da je pravo inicijative za Evropski parlament vizija spasenja za evropsku demokratiju. Međutim možda je to prije politička fatamorgana u institucionalnoj borbi u kojoj su partije u konfliktu u momentu manje ravnopravne nego što su bile prije pet godina – proces oko nosilaca lista je to jasno pokazao.

Nova Komisija u ovome sukobu ostaje zasada jezičak na vagi. Pokazaće se da li slaba većina za von der Leyen nju jače veže na Parlament  jer ona mora izaći u susret poslanicima praktično a ne samo retorički. I najavljena velika konferencija za budućnost Evrope mogla bi biti osnova za početak izmjena ugovora koje bi otklonile velike i male deficite evropske demokratije. Formalno pravo inicijative za EP moglo bi biti tada dio većega paketa reformi. Međutim sve dok se Parlament i Vijeće bore oko uticaja to neće spasiti evropsku demokratiju.

ipg-journal.de

Manuel Gath 
Autor 6.8.2019. u 14:05

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija