Glasanje u Evropskom parlamentu: Tvrda pozicija prema Britancima

Markus Becker i Peter Müller
Autor 17.2.2020. u 10:56

Glasanje u Evropskom parlamentu: Tvrda pozicija prema Britancima

Foto: PATRICK SEEGER/ EPA-EFE/ REX

U martu treba da započne druga faza razgovora o Brexitu. Evropski parlament sada hoće jasno da rekne šta očekuje od glavnog pregovarača Michela Barniera: oštrinu.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Michel Barnier, diplomata za uzor, zna šta duguje Britancima. U ponedjeljak nakon Brexita britanski ambasador u Briselu pozvao je na piće novinare u svoju raskošnu rezidenciju u blizini belgijske kraljevske palate. To nije bila velika proslava ali je već bio termin  koji je trebao pokazati da počinje novo vrijeme. I Barnier, koji će u budućnosti voditi pregovore u ime EU, se priključio proslavi. Ne može štetiti takav prijazan gest.

Jer ljubaznost bi mogla vrlo brzo nestati. Početkom marta treba da počne druga faza pregovora o Brexitu i već sad se pokazuje da bi tada moglo biti još tvrđe nego kod ugovora o razdvajanju, odnosno dogovora o izlasku. U srijedu su evropski parlamentarci u Strasburgu usvojili rezoluciju o striktnoj liniji pregovaranja  i njihova poruka je bila jasna: U predstojećim pregovorima EU ne želi Britancima ništa poklanjati.

Evropskim parlamentarcima je posebno važno da spriječe da se Velika Britanija u budućnosti suviše udalji od standarda EU u ekologiji, zaštiti potrošača i socijalnim pitanjima. Na ostrvu ne smije nastati ni konkurencija nižih poreza – to su sve više ili manje objavljeni ciljevi premijera velike Britanije Borisa Johnsona. „Za mene je potpuno apsurdno zamisliti da postoji damping ostrvo sa one strane kanala sa potpuno slobodnim pristupom našem tržištu“, kaže trgovinski ekspert SPD Bernd Lange.

Umjesto toga parlamentarci zahtijevaju što je moguće veće usklađivanje, u stručnom žargonu nazvano “level playing field”. Ovo se mora osigurati kroz „jake obaveze i provodive klauzule“, stoji u njihovoj rezoluciji.

Osim toga Parlament zahtjeva od Barniera i Komisije da ispitaju da li za „najosjetljivije sektore“ unutrašnjeg tržišta i dalje treba da postoje carine i uvozna ograničenja. Misli se na primjer na određene agrarne uvoze.

Parlamentarci dalje hoće zadržati usku saradnju u borbi protiv međunarodnog kriminala, međutim uz nove uslove: Kao treća država Ujedinjeno kraljevstvo ne bi moglo imati isti pristup podacima Šengena kao članice EU, kaže se u zaključcima.

Konačno parlamentarci zahtijevaju da Britanci poduzmu mjere protiv poreskog dampinga u svojim prekomorskim posjedima i posjedima krune kao na primjer ostrvo Isle of Man.

Barnier određuje ton pregovora

Mandat za glavnog pregovarača EU Barniera je time jasan – i izgleda da on to i zna. Dok je šefica komisije Ursula von der Leyen u debati o Brexitu u utorak u evropskom parlamentu  prije svega naglasila da teži što je moguće bližim odnosima sa Britancima, Barnier je precizno izabrao one tačke na kojima su Britanci posebno osjetljivi.

Na primjer, što se tiče za London važnih finansijskih  usluga britanska vlada „ne treba da se predaje iluzijama“, rekao je on, sasvim u smislu parlamentarne rezolucije. „Neće biti nikakve opšte, globalne ili permanentne ekvivalentnosti kod finansijskih usluga.“ To je bio njegov odgovor britanskom ministru finansija Sajidu Javidu, koji je kratko prije toga zatražio „pouzdan proces ekvivalentnosti“, da bi britanskim finansijskim institutima omogućili buduće poslove u EU.

Kao slijedeće Barnier se dohvatio ribarstva. Ono je, drugačije nego finansijska industrija, za britansko gospodarstvo skoro bez značenja ali na ostrvu ima izuzetnu simboličnu snagu. Mjesecima su zagovornici Brexita širili propagandu sa obećanjem da će britanske vode oduzeti od EU i vratiti  domaćim ribarima.

Uzajamni pristup vodama i tržištu mora razumljivo biti dio trgovinskog ugovora, rekao je Barnier. „Naglašavam: Pristup tržištu i vodama.“

To je bila jedva prikrivena prijetnja: Ukoliko Velika Britanija zabrani ubuduće evropskim ribarima pristup svojim vodama morali bi se britanski ribari vjerovatno oprostiti od tržišta EU – gdje danas prodaju 70 posto svoga ulova.

Ambiciozni terminplan

Međutim Barnierova najvažnija poruka tiče se vremenskih okvira. Dogovor, kome EU sa Britancima teži, se razlikuje u jednoj značajnoj tačci od sličnih ugovora sa zemljama kao Kanada, kaže Barnier: Ako se tamo do kraja godine ne postigne dogovor može se jednostavno i dalje raditi kao do tada. Sa Britancima to nije moguće – bez dogovora na kraju godine ponovo prijeti tvrdi Brexit. „Ako ne budemo 31. decembra imali trgovinski ugovor Velika Britanija napušta unutrašnje tržište i potpada pod pravila Svjetske trgovinske organizacije“, kaže Barnier.

Utoliko je važnije da posao krene. Države članice trebaju 25. februara dati saglasnost za mandat Barniera i tada mogu krenuti razgovori. Sve strane naglašavaju da je nedostatak vremena. Da bi se pregovaralo o uobičajenim dogovorima o slobodnoj trgovini u pravilu je potrebno više godina, odgovarajuće za to biće prvi prijedlog poput osnovnog kostura ugovora sa Britancima.

Međutim i tada ima teškoća. Kako izgleda moraju zemlje članice do kraja godine ugovor odobriti ali ne većinom nego jednoglasno. Time svaka od 27 država EU ima pravo veta. Odlučujući ukazatelj za to nalazi se u nedavno objavljenom prijedlogu komisije za novi pregovarački mandat sa Londonom koji još moraju potvrditi glavni gradovi. Barnierovi ljudi prema tome usmjereni su na ugovor o pridruživanju. Dok države EU običan trgovinski ugovor mogu prihvatiti kvalifikovanom većinom ugovor o pridruživanje mora biti potvrđen jednoglasno.

Već ugovori o pridruživanju u slobodnoj trgovini – među kojima i dogovor o evropskom gospodarskom prostoru su u prošlosti usvajani jednoglasno, kaže stručnjak za evropsko pravo iz Getingena Alexander Thiele. Sa Velikom Britanijom Komisija čak smjera na „sveobuhvatno partnerstvo“ koje nadilazi pridruživanje u slobodnoj trgovini i tiče se područja u kojima u EU u svakom slučaju vrijedi princip jednoglasnosti. To sve znači „da je jednoglasnost neophodna u svakom momentu“.

U dogovoru o izlasku gdje su interesi u najvećoj mjeri bili isti, bilo je to bez problema. Sad, kad se radi o budućnosti, zemlje EU gledaju veoma različito na razgovore, odgovarajuće izazovno mogla bi biti veto opcija za jedne ili druge da proguraju svoje specijalne interese.

Dalje komplikacije nisu isključene. „Ukoliko se u dogovoru tretiraju nadležnosti država članica – a od toga treba poći – cjelokupan ugovor treba ratifikaciju od EU i svih država članica“, kaže profesor prava Thiele. To znači da moraju biti obuhvaćeni ne samo nacionalni parlamenti nego u pojedinim zemljama i regionalni poslanički domovi. „U Belgiji tada dolazi Valonija ponovo u igru.„ To budi sjećanja na dramu oko Ceta trgovinskog ugovora sa Kanadom koji u jesen 2016. umalo nije propao na vetu Valonaca.

Međutim pogled na Cetu pokazuje i na mogući izlaz. Tako bi moglo, kao kod spornog ugovora sa Kanadom, da u početku stupe na snagu samo one odredbe ugovora za koje je isključivo nadležna EU. „Međutim sva druga područja”, kaže Thiele, „moraju biti ratifikovana prema nacionalnim propisima.“

spiegel.de  

Markus Becker i Peter Müller
Autor 17.2.2020. u 10:56

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija